GASTERBAJTER 74
Piše: Gordan Stojić
Za Milovana Đilasa kažu da je bio bolesno zadrti komunist. Strijeljao bi protivnike i njihova tijela bacao na strništa među tijela uginule stoke. Pedesetih je postao konvertit. Zalagao se za višepartijski sustav. Zbog toga je uklonjen sa svih visokih funkcija i poslan u zatvor. Postao je najpoznatiji komunistički disident kojeg su na zapadu obožavali i doživljavali liberalom iznimna kova. Hrvatskom ovih dana kruži još jedan crveni konvertit Zdravko Tomac. Bio je komunistički podobnik koji se izdigao nakon sječe političara iz 1971. Tražio je crvenu nit, sjedio u Saboru kao SDP-ovac, bio predsjednički kandidat. Desničari su se na njega nabacivali blatom. A onda je Zdravko postao njihova ljubav. Zaluđeni kršćanin, ljubitelj Franje Tuđmana, prijatelj Milana Bandića i pljuvač svega što je bio prije. Sada izdaje knjige na čijim se promocijama pojavljuju biskupi i svoje crnokošuljaške budnice pjeva Thompson. Pravo je čudo da mu na promocijama ne zapjeva koju na uho Smiljko Šagolj, novinarska komunjara konvertirana na glasnogovornika Hercegbosanske zločinačke politike. Nekome bi se moglo učiniti da su Đilas, Tomac i Smiljko izašli ispod istog šinjela. No, zapadnom svijetu treba Đilas. Njegove se knjige i danas objavljuju. Zdravka i Smiljka treba tek šačica desničara koji su potpuno beznačajni u hrvatskom političkom životu. Eto kakva je sudbina svijeta. Konvertite se voli, ali ne baš sve konvertite. (REX)