STRUGALICA
Piše:Damir Strugar
Otišao je tiho i dostojanstveno,baš onako kako je i živio posljednjih dvadesetak  godina.Naš  Mate.Šampion nad šampionima.O njegovim osvojenim titulama ve? je sve re?eno.Osvojio je sve što se moglo.?ak je bio i svjetski amaterski prvak,što ?ak ni slavnom Muhamaddu Aliju nije pošlo za rukom.No,o svemu tome napisano je na stotine tekstova i gotovo da nema ?ovjeka koji sve to ne zna.Ali,malo je re?eno o Matinom životu nakon boksa?ke karijere.Sa ringa se povukao krajem 1981.godine,a boksa se definitivno ostavio 1984.godine kao super-uspješni izbornik boksa?ke reprezentacije tadašnje Jugoslavije.I onda se zatvorio u sebe.Iako je bio vesel i društven tip, nikada zapravo nikome nije objasnio zašto se na tako nešto odlu?io.Prekrižio je svoju boksa?ku prošlost,kao da nikada nije ni postojala. - Sve je to samo prošlost! - znao je re?i. S novinarima je rado pri?ao,ali gotovo nikad o boksu.Da li se razo?arao u plemenitu vještinu ili mu se netko zamjerio - nikada nismo,a i ne?emo doznati.Jer na taj na?in nitko nije zaboravio svoju prethodnu sportsku karijeru.I po tome je Mate zaista bio poseban.Sje?am se,kada sam ga kao mlad novinar 1981.godine htio intervjuirati,kako mi je rekao: - Daj ti to lijepo napiši i sastavi!Znaš ve? kako,a ajmo mi radije nešto pojest i popit!- I tako je bilo svaki put kada sam iz Zagreba dolazio da sa njim radim intervju za razli?ite novine.Uvijek smo lijepo pri?ali,jeli i pili,ali klasi?an intervju nismo nikad napravili.Ja bih te intervjue sastavljao iz naših razgovora.I o svemu je Mate želio pri?ati.Najmanje o boksu,a o politici nikako.Pa ipak i u ona teška olovna ratna vremena ostao je dosljedan.Sje?am se da je imao petlju sjetiti se Tita i onda kada to nije bilo baš popularno.- Ma šta se sad svi prave ludi! Pa svi smo bili zaljubljeni u Tita i naravno da sam ga i ja obožavao! - rekao s ponosom tamo negdje 1993.godine Mate. Svoje stavove Mate nikad nije promijenio.I dok smo se svi mi ovih godina mijenjali,Mate je uvijek ostao isti.Bio je sjajan u društvu.Recitirao je kao od šale Ujevi?a,Šimi?a,Matoša,Krkleca..Citirao je Platona i Aristotela.Volio je pjesmu.Znao je barem tisu?u starih,novih,narodnih,starogradskih pjesama.Ali ne refrene,kao što i svatko od nas znade pokoju pjesmu.Mate je pjesme znao od po?etka do kraja!Sve rije?i!Bolje od bilo kojeg pjeva?a.I time je oduševljavao.Bio sam tome svjedok i Olivera i Akija i Bebeka. A tek pisce...Kada se održavao poznati pulski Sajam knjiga ?ak su i svjetski poznati pisci navra?ali do Mate u kafi?.A Mate ih je fascinirao. - Pa on zna poeziju bolje od bilo kojeg živog pjesnika! - rekao mi je svojedobno ushi?eni pisac Boro Radakovi?.Obožavali su ga i glumci s kojima se godinama družio za vrijeme trajanja pulskih filmskih festivala.A iz Pule gotovo da nigdje nije putovao.Znao sam ga priupitati što ne do?e do Zagreba,barem na kraju godine kada se biraju najuspješniji sportaši. - A šta ?u u Zagrebu?Popit sok od marelice i popri?ati sa Šurbekom?Pa to mogu i ovdje u Puli - na sebi svojstven na?in odgovarao je Mate.Pa ipak,pamtim,jako ga je obradovalo kada je u Zagrebu ne tako davno izabran za sportaša proteklog stolje?a.Priznao mi je da je oduševljen kako su ga Zagrep?ani primili.U kultnoj diskoteci "Saloon" Matu,živu legendu,svi su naprosto izljubili i bili sretni što je s njima u društvu.Bilo mu je drago što nije zaboravljen i što ga svi pamte kao djeli? svoga i našega zajedni?kog života...
Nažalost,Mate više nema.Ostala su samo sje?anja.Pamtim tako kada sam ga jednom prigodom pitao koliki mu je bio najve?i boksa?ki honorar u karijeri.Priznao mi je (a to nisam nikada objavio u svojim tadašnjim novinama)da je u me?u za svjetsku titulu profesionalnog boksa dobio 100 tisu?a dolara. - Novac kvari ljude,ali smiruje živce! - duhovito je nadodao i izrekao re?enicu koja bi po svojoj jednostavnosti i mudrosti mogla u?i u anale,pa ?ak i u svjetsku enciklopediju misli i izjava poznatih ljudi.I sada kad je Pula ostala bez njega,svog zaštitnog znaka,morali bi se obavezati da ga ne?emo zaboraviti.Dom sportova,ulica i neki trg moraju nositi njegovo ime.A kultni kafi? neka nastavi voditi njegov sin.Ili da u tom kafi?u Grad Pula i obitelj zajedni?ki urede muzej.Da,baš tako - Muzej Mate Parlova.Sa svim njegovim brojnim osvojenim peharima i medaljama.A njih je toliko da sve u tom prostoru ne?e mo?i ni stati.I mislim da bi to bio najbolji na?in da se Pula oduži svom Mati.Da se uz njega još i dalje zajedni?ki družimo.Do nekog novog susreta na nebeskim ringovima.Zbogom šampione! Srest ?emo se negdje opet...