Grad Vodnjan broji najveću koncentraciju kažuna na Mediteranu. Neke procjene govore da na našem prostoru imamo otprilike 2.000 kažuna.
To bi bilo već dovoljno da Vodnjan bude proglašen “Gradom kažuna”. Međutim, uvjereni smo da moramo pravovremeno zaštiti ovo bogatstvo i učiniti nešto posebno.Ove kamene poljske kućice već su stoljećima strukturalni elementi vodnjanskog ruralnog prostora. Nakon oblikovanja gradskog naselja, počela se obrađivati zemlja koju su poljoprivrednici trebali iskrčiti. Uredno i strpljivo naši djedovi prenosili su na rubove polja sav kamen na koji je njihov plug nailazio i odgrtao iz tla, slagali su ga geometrijskom preciznošću u suhovezu sitnom kamenom građom. Nikli su tako suhozidi (masiere), kojima se ograđuju polja, gromače (groumasi), ogromne hrpe kamenja i kažuni (casite).
Svojim oblikom i građom, kažuni su izvanredno prilagođeni mediteranskom krajoliku, predstavljaju jedinstvena suhozidna zdanja umetnuta u polja, vinograde i maslinike koji ih okružuju. I dok se naselje u Vodnjanu širilo i visoke kuće su rasle u skupinama, u uglovima polja ili na sredini terena ili čak unutar velike hrpe kamenja nicali su kažuni, karakterističnog oblika sa stožastim krovom, mudro osmišljeni, gotovo svi okrugli i više ili manje veliki.
Kažuni su bili sigurni zakloni od iznenadne kiše, od sunca za vrijeme podnevnog odmora ili bi se u njima prespavala noć kada posao nije bio završen tijekom dana, a služili su i za zaštitu od lopova u vrijeme berbe. Nisu bili samo u funkciji čovjeka, već su se koristili i kao zaklon za njegovu stoku, posebno ovce.
Kažuni su oduvijek bili sastavni dio života naših predaka.
Danas ova građevina gubi postupno svoju funkciju, svoj značaj zbog mehanizacije i drugačijeg načina rada, ali to ne znači da zbog toga gubi i na svojoj posebnosti i na izrazitom značaju za naše područje.
Ako budemo reagirali na vrijeme, uspjet ćemo zaštiti i kvalitetno valorizirati ovo kulturno dobro.
Potaknut oštećenjem dijela kažuna prilikom izgradnje trase istarskog Ipsilona, Grad Vodnjan odlučio je organizirati akciju “Moj kažun – La mia casita”. Dio akcije sufinancirati će Bina Istra. U cijeli projekt uključen je i Konzervatorski odjel iz Pule te Etnografski muzej Istre.
Radionice za izradu i obnovu kažuna i suhozida trajati će od 04. do 26. svibnja 2007. godine i to svaki petak i subotu od 8 do 18 sati. Kako bi cijeli program bio što potpuniji, na mjestu održavanja radionica (vidi Mapu), organizirati će se kratko predavanje “O kažunima…” (svaki petak u 18 sati i svake subote u 10 sati).
U akciji mogu se uključiti svi zainteresirani, djeca, roditelji, škole, umirovljenici, udruge, eko organizacije, obrtnici i svi obožavatelji kažuna. Dovoljno je izdvojiti malo vremena, dobre volje i pridružiti nam se na terenu.
Po završetku akcije, dana 01.06.2007. godine u 19 sati u Domu Mladih u Vodnjanu, održat će se svečana dodjela diploma svim sudionicima.
Cilj je da svi zajedno obnovimo tri kažuna i nekoliko suhozida. Na taj će način ovi kažuni zaista postati “naši kažuni” u smislu da smo ih svi zajedno gradili i oni će biti naše zajedničko bogatstvo.
Svatko od nas moći će s ponosom reći:
“Ovo je Moj kažun – Questa è La mia casita”.
GRAD VODNJAN – CITTÀ DI DIGNANO

Komentari na članak