DRAGO EXPRESS
Piše: Drago Pilsel
Kolumnist Večernjeg lista, Milan Ivkošić, u današnjem članku "Pilsel – puška za Josipovića", tvrdi da nisam i da nikada nisam bio novinar i da samo stvaram neke svoje liste za smaknuća. Vraća se Ivkošić svom omiljenom poslu, onaniranju za domovinu, pa izmišlja i to kako samo stalnom blatim Crkvu i Domovinski rat, a kleveče me tvrdnjom da sam zatražio zabranu TV serije "Heroji Vukovara" kada sam tek, kod prve epizode, u kolumni objavljenoj u Novome listu u nedjelju 7. rujna 2008., konstatirao da je loš filmski uradak. Ponavljam: bila je to reakcija tek na prvu epizodu. I, kako se novinarstvo ‘‘a la Ivkošić’’ karakterizira po tomu da se ponavljaju neistine i da se prema drugom i drugačijem mora neprestance bacati drek, navodim ovdje zadnji pasus te moje kolumne.
‘‘U najavi »dokumentarca« na web stranicama HRT-a stoji da je to serija od 10 nastavaka. Da je snimana na autentičnim lokacijama u Vukovaru i Borovu Naselju. Radi se o tzv. vanjskoj produkciji. Nema datuma proizvodnje. Scenariji potpisuju Eduard Galić, Dominik Galić i Marko Babić. Film je vlasništvo kuće »Miss Art«. Urednik Dokumentarno-povijesnog programa HTV-a, Miro Branković, znakovito, nije se potpisao na odjavnoj špici. Svejedno, film je užasno loš uradak, negacija dokumentarističke struke, ali je zato dobro štivo za mrzitelje po profesiji: u filmu se vidi kako se objekt mržnje – Srbi – identificiraju (ni riječ o ubojstvima vukovarskih Srba u režiji nekih Hrvata uoči agresije), te kako se pružaju uvjerljivi razlozi za mržnju: dugi krupni kadrovi leševa koji, znamo, više nisu mogli stajati u podrumima vukovarske bolnice. Kad bi Slavenka Drakulić bila u krivu: u osporavanom članku u vrhunskom londonskom dnevniku »The Guardian« (http://www.guardian.co.uk/ commentisfree/2008/aug/29/balkans) tvrdi, najkraće rečeno, da Hrvatska ima dvojbeni, odnosno, uznemirujući stav – »troubling attitude« – prema fašističkoj prošlosti, onda državna televizija ne bi počela emitirati serijal koji nudi nove razloge za antisrpsku histeriju. Za kreiranje drugoga kao objekta mržnje. Za dokaz da se zaista moramo suočiti s uznemirujućom prošlošću: fašističkom i neoustaškom. Ta koja je, ne zaboravimo, u Jasenovcu Srbima maljem razbijala glave, a prije petnaestak godina, u Lici, ih nabijala na kolac.’‘
Elem, za Ivkošića sam revolucionar, nekakav Zapata, spreman biti prvakom zla, ‘‘sotonist’’ veli mi, te da sam bezumni sluga ideja moga gazde, u ovom slučaju, ‘‘opasnog’’ Josipovića jer, pazite sad, predsjednik države može postati ‘‘omiljen’‘, a njegov lik može ‘‘brozovski’’ svijetliti.
Ivkošić je odahnuo od kada nema više Ferala jer je prestao biti junakom tjedna u rubrici Greatest Shits toga splitskoga tjednika. Ali se njegovi biseri i dalje pamte jer su antologijski. Kao i njegov smisao za estetiku prema kojem, hm, nisam, eto, niti ću ikada biti, novinar njegova formata. Reče jednom (za reviju Studio, u kolovozu 1996.) ovako: ‘‘Ima ljudi koji iz estetskih razloga ne vjeruju da je čovjek došao na Mjesec. Ja im se pridružujem, kao što se pridružujem i onima koji iz estetskih razloga vjeruju da se Sunce okreće oko Zemlje’’ (Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti, Feral Tribune, 1998., str. 372). Ajme koja budala! A tek ovo: ‘‘Televiziju razbiti i ženu pretući trebalo bi bar jednom na dan’‘, kako je također zaključio ovaj gorostas hrvatskog nounarstva (vidi isto, str. 252).
Ništa zbog toga što Ivkošić mene ne smatra kolegom. Ono što je važno jest da Ivkošić traje na radost hrvatskih fašista. Njih nikako ne smijemo razočarati ili uvrijediti. (REX)

Komentari na članak
Svi ste vi u Istri isto smeće.Oni koji se nisu doselili iz svih dijelova bivše Juge(ponajviše Srbi) su ili Talijani ili ako se ne izjašnjavaju kao Talijani onda imaju barem talijansko ime ili talijansko prezime.
Ne simpatiziram Dušana Ivkošića jer je on tobože tihi domoljub koji bi ipak u slobodno vrijeme rado razbijao ženu i televizor. Uzalud je trošiti riječi na komentar.
Dragi Pilselu, vezanje uz bilo koju instituciju, političkog predznaka, ograničava osobnost, pobuđuje sumnju dobronamjernih i zlonamjernih. Bez rukavica na rukama, sa bačenom rukavicom u ime male većine, budite im glas nezadovoljsrva.
Goran Bukarica... Lijepo ti to kažeš, ali imam neke dubioze kako u te tvoje misli aplicirati Pilsela. Dobro, kao mladac Pilsel je uletio u ekstremene emigrante, to bi, posebice kada znamo u kojem je okruženju živio i mogao razumijeti kao neki mladalački hir, revolucionarnost ili neki bunt. Nakon toga, a tada je već bio osoba zrele dobi, prometnuo se u ljevičara i to ne bilo kakvog nego skoro pa nekog ultraša. Eh, to mi je skoro pa nerazumljivo i neshvatljivo, ali, ajde, nećemo mu ni to uzeti za zlo. Kako kaže ona stara; 'Samo mjena stalna jest', pa čak i kada se radi i o Kopernikanskom obratu, a to Pilselov nesumnjivo jest. No, najzanimljivije mi je ovo kada u odstupanju Pilsela sa Pantovčaka vidite pravi potez i to u ime svih nezadovoljnih čiji bi on trebao biti glas. Pa, Gorane, zar vi zaista mislite da je Pilsel sa Pantovčaka otišao zato što želi biti novinar i baviti se svojom iskonskom profesijom ? Može li netko ozbiljan povjerovati u takav obrat i u njemu vidjeti moralnu gestu i slobodoljubivost ? Može li netko uopće povjerovati da je presudila njegova ljubav prema novinarstvu, naspram neke, skoro pa činovničke dužnosti, kako on to tumači ? Ja bih u sve to veoma rado povjerovao kada bi tajming njegova odstupanja bio nešto drugačiji, odnosno da je Pilsel to napravio NAJKASNIJE 24 sata nakon Josipovićeve pobjede, bez pompe, bez velikih riječi, bez vulgarnosti i vrijeđanja kolega novinara, pa kakvi god oni bili. Sistem, pomogao sam vam, radio sam za vas, drago mi je da smo uspjeli i... ja sada idem raditi ono što znam i volim,idem pisati. Ta bi njegova gesta, uvjeren sam, u mnogim krugovima, pa čak i onim koji mu inače i nisu pretjerano skloni, odjeknulo veoma žestoko i, što je po meni najvažnije, odagnalo pa i najmanju sumnju da se Pilsel namjeravoa 'uhljebiti' kao Josipovićev 'dvorski pisar' ili, kao što se odavno u Zagrebu špekulira, kao neki budući diplomat. Ovako, ja imam podosta razloga sumnjati da iza svega stoji njegova taština, a da je Pilsel izuzetno tašt poznato je, i da je on odstupio tek kada je vidio da neće sjediti u 'prvom redu' i da mu ambicije neće biti ispunjene. Naravno, ti imaš pravo vjerovati da je njegovo odstupanje visokomoralan čin jednog pravednog čovjeka koji gaji iskonsku ljubav prema novinarstvu i slobodi javne riječi i koji će radi toga svjesno žrtvovati lagodnost Pantovčaka, No,ipak, dopusti da ja tu priču ipak konzumiram metodom 'cum grano salis' ili ,da budem određeniji, da prema njoj budem otvoreno skeptičan.