GASTERBAJTER
Piše: Gordan Stojić
Pula je siromašni, prljavi grad koji desetljećima ne napreduje. Tako sam završio prošlu kolumnu. Prije sam mnogo puta objašnjavao zašto to mislim. No, događa se nešto zanimljivo. Novi Sabor bit će pun Puležana. Hrelja i Radin, Boljunčić, Grbin i Božinović. Dapače, osim Božinovića svi su ili vlast ili je podržavaju. Vjerojatno je vrlo malo gradova u Hrvatskoj koji imaju toliko Sabornika. No, znači li to što za Pulu? Dugoročno vjerojatno da. Valjda će se sagraditi bolnica i krenuti Brijuni-rivijera. To će sigurno podići i kvalitetu življenja u najvećem istarskom gradu. No, Pula vapi za hitnim rješenjima odmah i sada. Prometni kaos, zapuštena gradska jezgra, Riva, spor razvoj turizma. Ima li šansi da pet Sabornika sjednu za jedan stol i kažu:" Hajmo Puli nekako pomoći." To se sigurno neće dogoditi jer Sabornici žive od velikih tema. Pridodamo li tome i jezivu krizu, lako je zaključiti da ćemo desetljećima čekati pomake. Vidim da su komentatori prošli tjedan upirali prstom u gradsku vlast. No, svi smo mi, ne Mirko Norac,  već Pula. O tom gradu treba govoriti neprestano. Svi mi. Ne samo gradske vlasti ili Sabornici. Oni su naš servis. Mi plaćamo poreze i doprinose. Zato je dobro da ih našim govorom natjeramo da sjednu za taj stol i počnu razgovarati. Jest, strašna je kriza, nema se para. Ali nešto se mora dogoditi, mi moramo vidjeti da stvari idu naprijed. Država su sela, gradovi, u konačnici ljudi koji u njima žive. Bez nas, ljudi, nema ni države. Nema ničega.  (REX)