Umiranje pulskih palmi

STRUGALICA           
Piše :  Damir  Strugar
Već dvije godine imam gorak okus u ustima, a sada sam ga konačno isprao varekinom...Nažalost kasno! Riječ je o agoniji prekrasnih pulskih palmi, koje su protekle dvije godine umirale pred očima Puljana u naseljima Veruda, Stoja, Kaštanjer...Stoljetna drva, koja pamte i cara Franju Josipa i njegove šetnje po Puli, uništio je jedan prelijepi leptir. Po nekima došao je iz Južne Amerike, po drugima iz Azije. Svejedno, odakle god da je, taj je brutalni nametnik poznatiji kao "palmin drvotoč" uništio u Puli barem dvije stotine prekrasnih palmi, starosti i do stotinjak godina. Unazad desetak godina došao je u Francusku, potom u Španjolsku, Grčku, Italiju, Sloveniju, a prije dvije-tri godine i u Hrvatsku.
Glavni krivac za ubrzano širenje ovog štetnika je na prvom mjestu međunarodna trgovina zaraženim sadnim materijalom. Pojavom ovog štetnika u Europi došlo je do masovnog propadanja palmi zbog neistraženosti i nepoznavanja biologije ovih štetnika i njihovog suzbijanja. Hraneći se, gusjenice palminog drvotoča, a koje je u drvu ostavio prekrasni leptir, djeluju devastirajuće, bušeći hodnike u palmama. Njihova ishrana uzrokuje postupno propadanje palmi, koje je dugo neuočljivo, što na kraju dovodi do njihovog potpunog uništenja. Lišće se suši i drvo nepovratno odumire.
   
   Palmin drvotoč obično ima jednu generaciju godišnje, no stadij gusjenice može trajati od 10 i pol do 18 i pol mjeseci, tako da neke gusjenice koje se izlegnu u periodu od lipnja do kolovoza, prezimljuju jednom dok druge prezimljuju i po dva puta. Gusjenice se mogu naći kako buše hodnike u različitim dijelovima palme, ovisno o razvojnom stadiju, no najčešće se nalaze oko krune palme. Obično se zadržavaju u biljci domaćinu dok se ne razviju u odraslog leptira.
Odrasli leptir pojavljuje se sredinom svibnja. Tijekom lipnja i srpnja populacija odraslih leptira dostiže najvišu razinu. Krajem rujna oni nestaju. Ženka odlaže jaja u blizini, ili u krunu palme, u njena mrežasta vlakna. Odmah nakon izlijeganja, gusjenice počinju tražiti hranu i skrovita mjesta i ubušuju se u biljku domaćina. I tu tragedija za palme započinje ili bolje reći završava...
   U posljednje dvije godine Pula je poharana,a ulica Aldo Negri na Verudi gdje je uništeno 25 palmi starosti od 70 do 80 godina, te isto toliko na povijesnom Mornaričkom groblju, djeluje zaista užasavajuće. Ništa bolju sliku ne daje ni prekrasni park u Domu oružanih snaga, u kojem se mogu nabrojati desetak potpuno uništenih ili jako zaraženih i oštećenih palmi.
   Kada sam prije otprilike godinu dana o toj pošasti nad pulskim palmama govorio kolegi Mladenu Stubljaru da o tome napravi prilog za Hrvatsku Televiziju, on mi je u šali rekao, da je onda bolje da izvadimo zaražene palme i posadimo zdrave masline. Ovih dana pak digla se sva gomila ljudstva iz Fitosanitarnih inspekcija, predstavnika Ministarstva poljoprivrede, Grada Pule i komunalnih gradskih službi. Nažalost - prekasno! Preostalo im je samo konstatacija da uginule palme treba ukloniti i uništiti. Špricanje insekticidima više ne pomaže, a leptir "palminog drvotoča" živjet će bezbrižno i dalje jer nema prirodnog neprijatelja.
   Počinjena šteta je neprocjenjiva i nepopravljiva. Pula će ostati desetkovana,a samo će rijetke palme preživjeti. Ostaje nam samo lažna nada u njihovo ozdravljenje uz hitove "Dok palme njišu grane" i "Tri palme na otoku sreće". Možda "14 palmi" ipak preživi, kao u onoj pjesmi "Daleke obale"?