OD KARBUNINE DO POLJUDA
Na zadnje dvije utakmice Istre 1961 primijetili smo Damira Maričića, Puležana koji već 32 godine živi u Baselu. Maričić se može pohvaliti bogatom nogometnom karijerom, tijekom koje je igrao za Hajduk, Dinamo, Zagreb te nekoliko njemačkih i švicarskih drugoligaša. Razgovarali smo s Maričićem o njegovim počecima, igračkoj karijeri i za koga navija danas, Hajduk ili Istru 1961.
Damir Maričić svoje prve nogometne korake napravio je kao i mnogi Puležani, na Karbunini. Njegov otac Luka Maričić bio je trener juniora, pa je Damir već s 7-8 godina igrao u Šijani. Šijana mu je ostala u lijepom sjećanju, posebno s obzirom da se rodio u "Valici", a otac mu je bio trener Šijane zajedno s barbom Brunom Bužletom.
Foto: Trener Luka Maričić sa sinom Damirom (donji red, prvi s desna na lijevo)
Sa 13 godina, tadašnji trener pionira Istre, Ivan Bezjak, pozvao ga je da dođe igrati za njih. U Istri je proveo dvije godine, nakon čega je stigao poziv od Hajduka. Kazao nam je kako mu je prva godina u Splitu bila najteža. Kao 15-godišnjaku koji je prvi put bio u nekom drugom gradu, jako su mu nedostajali obitelj i prijatelji, te se često vraćao kući. "Svi šoferi autobusa su me već znali, čim bi me vidjeli, odmah bi mi rekli: 'Opet ideš doma'." Maričić je jako zahvalan Hajduku jer nisu nikad odustali od njega te su mu čak izašli u susret, te je s majkom živio 6 mjeseci u hotelu Marjan kako bi se lakše prilagodio. "Nakon nekog vremena opustio sam se i sprijateljio s Davorom Ćopom, s kojim sam i danas u dobrim odnosima. Sprijateljio sam se i sa Špirom Ćosićem te su čak njih dvojica provela ljeto kod mene u Puli."
Foto: Pioniri Istre s trenerom Ivanom Bezjakom
S juniorima Hajduka osvojio je Kup Jugoslavije u sezoni 1976./1977. Maričić nam je kazao kako je ta generacija juniora bila izuzetno jaka, a veliki broj tih juniora, uključujući i njega, kasnije su potpisali ugovor za prvu ekipu. Među njima su bili i braća Vujović, Čop, Juričko, Gudelj, Pralija, Miljuš, Vulić, Petrinović. Maričić je svoj debi za seniore napravio sa samo 17 godina protiv OFK Beograda. Čak se govorilo da će naslijediti "desetku" Jurice Jerkovića, no kako kaže, nesretne okolnosti spriječile su ga u tome.
Foto: Juniori Hajduka pobjednici Kupa Jugoslavije u sezoni 1976./1977. Stoje slijeva: Marko Pauk, Mladen Pralija, Špiro Ćosić, Ante Šećer, trener Andrija Anković, Zdenko Županović, Ante Rumora, Robert Juričko i Jozo Brko. Kleče i čuče slijeva: Ivan Gudelj, član Omladinske komisije Nikola Žanetić, Mario Beović, Frane Poparić, Ante Rakela i Davor Mladina. Leže slijeva: Vlaho Macan i Damir Maričić.
"Jure Jerković bio je top klasa i svako povezivanje s njim bilo mi je tada nezamislivo. Moja karijera krenula je sa samo 17 godina kada sam debitirao u studenom 1976. protiv OFK Beograda, a trener je bio Mićo Duvančić. Ne mogu vam opisati kakav je to doživljaj za mene bio na Starom placu. U drugom dijelu sam propustio dio priprema zbog operacije krajnika i tu sam dosta izgubio korak. Zatim me Dražan Jerković htio u Zagrebu, gdje sam na šest mjeseci otišao na posudbu i tamo mi je zbilja bilo dobro te sam i igrao fantastično. Nakon pola godine vratio sam se u Hajduk, taman kad i Ivić iz Ajaxa. Mogao bih reći da mi je karijera otišla silaznom putanjom radi trenera Ivića. Ne mogu reći da nisam imao minuta, skupio sam kao 20-godišnjak devet nastupa u šampionskoj sezoni, ali osjećao sam da Tomislav Ivić nije fan tzv. znalaca. Meni su tepali da imam finu ljevicu, da vidim igru bolje od drugih, da imam rješenja, ali Ivić je više vjerovao u tzv. radne igrače. Nemojte me krivo shvatiti, nemam nikakvo loše mišljenje o njemu, on je tada smatrao da ima boljih napadača od mene i njih je forsirao, ne zamjeram mu ništa."
Hajduk je s Ivićem osvojio Jugoslavensku prvu ligu 1978./79., a godinu dana kasnije dospjeli su u četvrtfinale Kupa prvaka. Uzvratna utakmica na Poljudu između Hajduka i Hamburga proglašena je jednom od najboljih utakmica Hajduka u povijesti.
"Ta utakmica će mi zauvijek ostati u pamćenju. Tu utakmicu na Poljudu pratilo je 50.000 ljudi. Bio je to uzvratni susret četvrtfinala Kupa prvaka, gdje smo slavili pobjedom 3:2, no dalje su prošli Nijemci koji su iz prvog susreta donijeli minimalnu prednost 1-0. U toj prvoj utakmici u gostima mi smo izgubili nesretno. Da je tada postojao VAR, gol ne bi bio priznat jer je bio čisti faul nad Pudarom kada je udaren đonom u prsa. No, što je tu je, da smo tada prošli u polufinale, igrali bismo protiv Reala."
Foto: Momčad Hajduka prvak Jugoslavije u sezoni 1978./79. Gornji red slijeva: Damir Maričić, Zoran Vujović, Šime Bonacin, Davor Čop, Ivan Gudelj i Zlatko Vujović. Srednji red slijeva: fizioterapeut Danko Rožić, pomoćni trener Stanko Poklepović, Mišo Krstičević, Špiro Ćosić, Mićun Jovanić, Vedran Rožić, Milo Nižetić, Robert Juričko, Boro Primorac, trener Tomislav Ivić i pomoćni trener Vojimir Kačić. Sjede slijeva: Dražen Mužinić, Nenad Šalov, Šime Luketin, Borislav Đorđević, Ivica Šurjak, Ivan Budinčević i Luka Peruzović.
Maričića veže i jedna anegdota po kojoj ga stariji igrači Hajduka pamte.
"Mislim da me ljudi jedino pamte zbog te utakmice Hajduka i Hamburga. Naime, izvodio sam zadnji korner i nisam ga dobro centrirao. Navijači su mi zamjerili, da sam bolje izveo, pao bi gol sigurno. Kao što sam rekao, danas me stariji navijači pamte zbog tog kornera, te da nije bilo tog kornera, vjerojatno me ne bi ni zapamtili. U svoju obranu, samo bih kazao kako sam za tu utakmicu ja trebao krenuti u početnih 11, ali na dan utakmice prišao mi je trener Ivić i kazao kako će ipak Ćop startati u početnih 11 umjesto mene. Možda da sam krenuo u početnih 11, taj korner se ne bi ni desio, tako da ne bi trebali samo mene krivit nego i trenera," kazao nam je kroz šalu Maričić.
Nakon Hajduka, svoj put nastavio je u Zagrebu i Dinamu.
"Nakon Hajduka otišao sam dvije sezone u Zagreb, a onda u Dinamo. Sezona pod vodstvom Miroslava Blaževića, novo veliko iskustvo. Imao sam čast da mi dva velikana kao Ivić i Ćiro budu treneri, a pohvalio bih i Dražena Jerkovića koji me iznimno cijenio. Kad pogledam unatrag, mogao sam napraviti bitno jaču karijeru, ali tako su se stvari poklopile. Nakon Dinama dobio sam priliku zaigrati u Njemačkoj 1985., u Tennis Borussiji, a nakon druge lige shvatio sam da je isplativije igrati u trećeligašu koji se bori za drugu ligu. Poslije pet godina Njemačke, preselio sam u Basel, BSC Old Boys, i tamo sam zaključio karijeru 1992., s 33 godine."
Foto: Maričić u NK Zagrebu
O svojoj ljubavi prema Hajduku i Istri 1961, Maričić je rekao:
"Za Hajduk me stvarno vežu jako lijepe uspomene i taj klub će kod mene uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. No, s druge strane, u Puli sam se rodio, tako da me jedan dio veže i za Istru 1961. Jako mi je drago vidjeti ih kako su se uspjeli izdići i maknuti s 9. mjesta u ovoj sezoni. Igrom slučaja, trenera Tramezzanija znam još otkako je bio trener Siona. Mogu kazati da je za mene jako dobar trener i napravio je čudo s Istrom u ovoj sezoni. Žao mi je da nije došao ranije, bilo bi lijepo vidjeti na kojem bi mjestu Istra završila. Nadam se da će ostati te da će u sljedećoj sezoni Istra nadoknaditi sve što sada nije uspjela te da će se napokon boriti za Europu. Od kako sam u penziji, imam više vremena dolaziti u Pulu te ćete me zasigurno više viđati na Istrinim utakmicama."
(Sara V./Foto: Arhiva Hajduka)
