KOMENTAR ČITATELJA
Čitateljica Regional Expressa čiji su podaci poznati redakciji, obratila nam se s molbom za objavu reagiranja na situaciju koju je u visokom stupnju trudnoće doživjela danas prilikom putovanja sa pulskim gradskim autobusom. U nastavku prenosimo njezinu priču:

'Redovita sam posjetiteljica Vašeg portala, čije mi je čitanje svakodnevica. Prije "navale" Facebook - a u sve pore našeg društva, čak sam i sudjelovala u redovitom komentiranju Vaših tekstova, a uglavnom tekstova Vaših kolumnista, no, kako nisam korisnica Facebook - a, nemam više tu mogućnost.

No, željela sam Vas izvijestiti o događaju čiji sam bila akter prije nepunih sat vremena.

Svjedoci smo čestih i raznih "renoviranja", "popravaka" i "krpanja" asfalta u našem lijepom gradu. Najnovija "stara priča" trenutno se odvija na tzv. zaobilaznici. Kako se obilazak odvija u Japodskoj ulici, tako su i autobusna stajališta prilagođena novonastaloj situaciji, odnosno regulaciji prometa. Budući da živim u navedenoj ulici, mogu doslovno s balkona pratiti izmjene gradskih autobusa po njihovom rasporedu (linija br.1 Šijana - Stoja), u oba smjera.

Budući da nisam vozač, a i u visokom sam stupnju trudnoće, ovisna sam o gradskom prometu, ukoliko moram nešto obaviti u gradu (danas je obaveza bila pohađanje trudničkog tečaja). Dakle, na putu u grad sam uobičajeno pričekala autobus i uobičajeno se odvezla do grada. Na povratku sam čekala autobus na Giardinima (koji zatim skreće u Zagrebačku ulicu i dalje uobičajeno vozi svojom rutom). Nakon stajališta u Santoriovoj, autobus skreće u Japodsku ulicu, no na moje zvono vozač ne zaustavlja autobus, na moje čuđenje. Misleći da vozač nije "registrirao" da sam pozvonila (na vrijeme!), pitam ga može li zaustaviti bus, na što mi on odgovara da tu nije stanica. (Ponavljam, od ponedjeljka se doslovno svakih 20 minuta - kako je prosječan dnevni raspored vožnji - može u oba smjera pratiti zaustavljanje autobusa na stanici ispred naše zgrade.) Na njegov odgovor nastaje komešanje i negodovanje ostalih putnika (koji su komentirali da svi stoje na toj stanici), a jedna je starija gospođa usput rekla vozaču da je mogao stati jer vidi da sam u drugom stanju, na što je on nervozno uzvratio: "I što bih ja sad trebao, gospođo? Dobiti otkaz jer je gospođa u drugom stanju?!"

Osobno volim da ista pravila vrijede za sve. Ne treba se meni posebno stati na mjestu koje nije adekvatno za to, no zbog mjesta na kojemu danima gledam kako autobusi staju, a navedeni vozač mi tvrdi da tamo nije stanica, postavlja mi se logično pitanje je li on to izveo na svoju ruku, ili baš svi ostali vozači Pulaprometa stoje na toj stanici iz hobija.

Zbunjena tim pitanjem u glavi, odmah sam, po izlasku iz autobusa, nazvala Prometni ured Pulaprometa, ljubazno se predstavila i iznijela priču, tražeći informaciju je li na navedenom mjestu u Japodskoj ulici u oba smjera stajalište ili ne. Gospodin s druge linije je bio ljubazan i strpljiv, ispričao se rekavši da je "vjerojatno to neki novi vozač" i da ni on ne barata točnim informacijama je li na tom mjestu stajalište i zamolio za strpljenje. Rekao je, također, da navedeni vozač nikako ne bi dobio otkaz da je i stao, nego da ga je, ako nije bio siguran je li trebao stati, direktno mogao nazvati i pitati.

No, pitam se ja, kako inače u trudnoći kažu da žene "pucaju hormoni", "puca" li mene neka fatamorgana s balkona ili se možda ipak u Puli neka autobusna stajališta određuju po trenutnom raspoloženju vozača?' (rex)