DRAGO EXPRESS
Piše: Drago Pilsel
Još sam pod dojmom jučerašnjega ispraćaja kolege Joške Martinovića za kojeg ćemo, ipak, ustvrditi da je imao vedar i ispunjen život. Kvalitetan i dobar život, unatoč opakoj bolesti. Važan život, unatoč njegovoj kratkoći.
Pa me zanimalo pročitati u današnjem ''Vjesniku'' da za prosječnoga građanina Hrvatske dobar život znači prije svega biti zdrav. Tako misle gotovo svi građani stariji od 45 godina života, odnosno njih čak 90 posto uključenih u istraživanje koje je proveo GfK. S omjerom od 78 posto na drugo se mjesto ''dobroga života'' svrstava vlastiti dom, dok treće mjesto dijele siguran posao, sretan brak, djeca i financijska sigurnost.
Nešto manje građana misli da je za dobar život potrebno steći dobro obrazovanje i školovati se, imati punu kontrolu nad vlastitim životom, zanimljiv posao i duhovno se razvijati.
Zanimljivo je da polovina ispitanika drži da je za dobar život jedan od uvjeta baviti se hobijem. Slobodno vrijeme i putovanja također su poželjni za dobar život, a 28 posto ispitanika smatra da im dobar život osiguravaju i moderni elektronički aparati, dok njih dvadesetak posto drži da će im život biti bolji uz lijepu odjeću i luksuzan auto.
Istraživanje je pokazalo da više od 50 posto građana kao osobne vrijednosti cijeni užitak i uzbuđenje, a njih 40 posto smatra da su iskustva važnija od posjedovanja materijalnih dobara. Čak 71 posto građana kao osobnu vrijednost cijeni jednostavnost, oko 30 posto građana se ne slaže s time da treba živjeti prema tradicionalnim rodnim ulogama muškaraca, odnosno žena.
Ipak, u odnosu na istraživanja provedena u zapadnim zemljama, građani Hrvatske manje se brinu o zdravom načinu života, manje smo ambiciozni, manje radimo, manje smo kritični pri kupnji, manje si ugađamo kroz kupnju i manje koristimo društvene mreže. Na primjer, Facebookom se na Zapadu koristi 27 posto građana, a u Hrvatskoj tek 12 posto.
Sa tim istraživanjem o dobrom životu u vezi donosim dio jednoga pisma kojeg sam dobio sinoć:
''Svaki put kad netko ode, pitam se isto. Dobila sam neke odgovore. To je bio jedini način da se utješim. Bog onim ljudima koji nisu baš dobri vjerojatno daje puno prilika na ovom svijetu da se poprave, pa ih jako dugo drži na životu. Oni najbolji odlaze ranije. Rano. Poneki prerano. Neku večer na RTL televiziji vidjeh djecu koja boluju od neizlječivih bolesti, djecu ostavljenu od roditelja, djecu koja žive u neljudskim uvjetima...to me rasplakalo. Ne smrt. Smrt je neshvatljiva za nas. Zato se više ne brinem. Netko na onom drugom svijetu, gdje god on bio, ima svoje razloge i sigurno se dobro brine za sve. Pamtim Joška Martinovića po izjavi da je svoju suprugu osvojio pjevajući joj pjesme Zdravka Čolića. Sada ću se toga, kad čujem ili sviram te pjesme, još češće sjetiti''.

Što je, dakle, vama, poštovane čitateljice i čitatelji, dobar život? I imate li ga? Jer ne znamo ni godinu, ni mjesec, ni dan, ni vrijeme našega odlaska.

d.pilsel@zamir.net