Sve počinje licem

EMANUELE VENTANNI »DOJMLJIVOŠĆU DUŠE« PREDSTAVLJA SE U GROŽNJANU
U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu do 5. rujna samostalno izlaže svoje radove pod nazivom »Dojmljivost duše« talijanski umjetnik Emanuele Ventanni. Uvijek eksperimentirajući na temu ljudskog tijela, Ventanni nakon na Umjetničkom institutu Borgo Sansepolcro u Toscani počinje stvarati u više likovnih tehnika. Ovaj umjetnik je započeo izlagati već u svojoj dvadesetoj godini, 1981. godine, a nakon dvadeset godina predstavljanja u domovini i u inozemstvu, napose u Francuskoj, započinje njegova serija suradnji sa Republikom Slovačkom te je zbog promocije talijanske umjetnosti u Slovačkoj i Slovačke u Italiji, nagrađen Medaljom za slovačko – talijansku suradnju. Ventanniju je dodijeljena i prva nagrada na Prvom međunarodnom Biennalu suvremenog slikarstva u Minsku. Uz Mariju Horvàthovu inicijator je projekta »Contemporanea Arte Italiana tra forma e colore«, a u svojem rodnom mjestu Umbertride, na sjeveru talijanske pokrajine Umbria, Ventanni vodi likovni program u vlastitom atelijeru SantAgostinoArteContemporanea. U predgovoru njegovoj izložbi »Dojmljivost duše« Eugen Borkovsky, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan, između ostalog zapisao je: »Sve počinje licem. Lice je osnovna oznaka identiteta. Lice govori o našem unutarnjem stanju ili nosi željenu grimasu. To je dio tijela koji je neponovljivo osoban. Dio tijela koji nas označuje kao pojedinca. Tijekom povijesti umjetnosti, odnosno povijesti oblika, čovjek je bio najobrađivaniji likovni motiv bilo da je vizualiziran prikazima tijela ili je pažnja usmjerena na glavu. U našem slučaju, Emanuele Ventani pažnju usmjeruje na lice. Uvijek su to ženske glave s kosom kojima pridružuje vrat, ramena ili ponekad ruke. Autor se služi slikarsko - crtačkim metodama uz „sfumatiranje“ neslikarskim postupcima. Prisutne su tonske gradacije od svijetlog okera do zagasito smeđe boje. Poput starih fotografija koje obilježuju sepia tonovi.  Autor motivima ne prikazuje ambijent u kojem bi se mogli nalaziti. On ih izrezuje, izolira. Svakom portretu dodaje posebnu pozadinu. To je uvijek površina prekrivena snažnim, jednakomjernim kolorom. Čini nam se kao da određeni namaz boje odgovara stanju motiva ili da određeni ton motivu pojačava izraz koji autor želi izgovoriti. Djevojka, žena prikazana je na velikom formatu. Hrabri izrez, filmski kadriran, aktivira atmosferu i nosi snažnu poruku autorskog iskaza…
Akterica je zadubljena u svoje trenutno stanje: razmišljanje, opuštanje, komuniciranje pogledom…  Kasnije umjetnik uzima isti model i, drugačije ga doživjevši, intervenira na nov način. On ujedinjuje ponavljanje obrade motiva sa novim doživljajem. Rezultat je također nov, ali, začudno, opet snažan. Autor je slijedom oblikovao stanja svojih melankoličnih motiva. Pristupio im je decentno bilježeći im anatomske karakteristike i smisao. Prolazeći galerijom, postajemo svjedoci iskaza o osobnom. Očito je da je umjetnik motive doživio kao senzibilna osoba bez obzira na to je li ih vidio očima, prenosio sa fotografije ili osjetio nutrinom. Čin uživljavanja u stanje motiva on izgovara pomalo nadrealistički. Znatno uvećanim formatima, senzualni dojam koji izazivaju prezentirana lica miješa se s značenjskom porukom…
Fotografski pristup motivu unosi posebnu zanimljivost jer uvjetuje tračersko razmišljanje: tko su i što su ove žene / ova žena u odnosu na umjetnika.  Očito je da je Ventanni model doživio kao umjetnik istraživač, a manje kao muškarac. Njegovo slikarsko promišljanje raščlanjuje konvencionalnu sliku stvari ili – preciznije - raščlanjuje pristup motivu. Ali, portret je i znak društvenih pravila jer  umjetnik kao i promatrač ima moć da otvori ili zatvori neke od prolaza k percepciji. Radovi su nastali na temelju portreta, no ovo nije izložba portreta. Pred nama je kolekcija stanja. Zbirka emocionalnih situacija modela doživljenih kroz prizmu autorovog doživljaja…
Na radovima čitamo cijeli proces: Emanuele Ventani ulazi u prostor modela koji mu dopušta prisustvo. Tu, bez režije ili uz minimalno poziranje u jeku događanja, bilježi situacije. On, poput tata, krade trenutak, atmosferu. Svojom radoznalošću on stvara album, dnevnički zapis. Ovjekovječuje trenutak atmosfere likom apartne žene. Činjenica psihološke interakcije daje posebnu kvalitetu ovim likovnim bilješkama. Rezultat je vise nego dokument. Ventanni čini krokije stanja melankolične duše. Ova krađa, na zadovoljstvo kradice i okradenog, biva sažeta u format umjetničkog predmeta.« (N.T.)

Fotografije vezane uz članak

Komentari na članak

1. U ovom trenutku nema aktivnih komentara na ovaj članak...