MÜNCHEN ŽIVI U KONGLOMERATU SVIH MOGUĆIH NACIJA I NACIONALNOSTI
Hrvatski se iseljenici u Njemačkoj susreću sa mnogobrojnim problemima koje nosi iseljenička sudbina. Gospodin Mate Rados rođen je u Tomislav gradu, a sa stalnom je adresom u Čijovu kraj Trogira. Tom prigodom govori o svom angažmanu u službi zamjenika Vijeća stranaca u Münchenu.
Kada ste došli u Njemačku i kako je tekao Vaš radni vijek ?
U Njemačku sam došao 1980. i to u zapadni dio Berlina, zaposlen u okviru nastave na materinjem jeziku takozvane dopunske nastave.Tu sam ostao četiri godine, a poslije sam studirao socijalni rad i pedagogiju. Nakon studija saznao sam za radno mjesto zamjenika voditelja službe Vijeća stranaca grada Münchena. Natjecao sam se i sa navedenim zanimanjem započeo 1988. godine.
Redovito sudjelujete na sjednici Vijeća stranaca. Koliko različitih nacionalnosti broji München ? Kako se Hrvati snalaze, kakva je njihova opstojnost u Bavarskoj i mnogobrojnim metropolama Njemačke ?
U Münchenu živi oko 350.000 stanovnika koji su strani državljani, među kojima su državljani iz skoro 190 različitih zemalja.Govori se preko 200 jezika, a Hrvati u toj stranoj populaciji čine jednu zamjetnu stranku čiji broj iznosi oko 25.000. Više od Hrvata ima Turaka kojih ima oko 45.000.Hrvati u ovdašnjoj metropoli imaju jedan normalan status. U prosjeku su tu već oko sedamnaest godina, a blizina i kultura omogućuju jedan normalan život koji se puno ne razlikuje od onoga u domovini.U Bavarskoj živi oko 50.000, a na nivou Savezne Republike Njemačke oko 225.000 Hrvata.Kao takvi dobro se snalaze u različitim životnim situacijama, što znači da imaju i svoj glas. Najčešći poslovi koji su Hrvati u početku radili vezani su za radove u tvornicama različitih strojeva i građevinarstva gdje su i danas prilično zastupljeni.Može se reći da žive sa svim problemima koje i drugi sugrađani imaju.Sama činjenica da sam zaposlen kod grada, znakovito je napomenuti da je prvi predsjednik savjeta Vijeća stranaca bio Hrvat sa otoka Krka i to skoro sedamnaest godina. Zatim, za dva mandata bile su dvije Hrvatice, činjenice su koje govore da su Hrvati zastupljeni u javnom životu, gdje se na općinskom nivou bore za svoje interese.Savjet stranaca za kojeg radim dvadeset i dvije godine, osnovan je 1974 iz potreba da stranci, to jest manjine dobiju mogućnost političkog odlučivanja.Već 70.-tih kad se vidjelo da ce stranci ostati duže nego što se mislilo, razvila se misao o participaciji stranih državljana ili radnika u Njemačkoj.Bilo je raznih prijedloga, od uvođenja komunalnog glasa do savjetodavnih tijela, iz koje bi stranci mogli svoje interese zastupati. Uvođenje komunalnog prava glasa nije uspjelo, jer u Njemačkom parlamentu do dan danas nije bilo političke volje. Iako se pitanje svake godine aktualizira i postavlja, komunalno pravo glasa imaju samo oni useljenici koji pripadaju zemljama Europske zajednice.Kao nadomjestak za pravo glasa stvoreni su savjeti ili Vijeća stranaca, čije je reguliranje prepušteno pokrajinama, to jest gradovima i općinama.U početku je Vijeće stranaca bilo imenovano od gradske skupštine, a od 1992 na ovamo biran je od stranaca koji žive u Münchenu.
Od rujna bit ćete u mirovini. Čega ćete se rado, a čega nerado sjećati iz života i rada u Njemačkoj ?
Rado ću se sjećati kontakata sa ljudima iz cijeloga svijeta, razmjena iskustava i informacija iz zemalja odakle ljudi dolaze.Osim toga i saznanje da jedno mjesto kao sto je München može živjeti u konglomeratu svih mogućih nacija i nacionalnosti koje postoje na svijetu.S druge strane, rado ću se sjećati lijepih radnih atmosfera kolegica i kolega, gdje sam se osjećao kao kod kuće. Početne poteškoće bile su u pisanju i korespondenciji na njemačkom jeziku. Svi oni koji su primorani voditi korespondenciju na njemačkom jeziku znaju kako je ono teško. Međutim nakon nekoliko godina rada i iskustava to nije bio vise problem.(S.J.)