Sramota na terenu i tribinama

REGIONALOV KOMENTAR
Piše: Mario Šegota
Pulski kroničari nogometa još će sigurno dugo pamtiti 22. kolo 1. Hrvatske lige i susret Istre 1961 i Osijeka. Umjesto da se govori o igri , propuštenim šansama prednost se mora dati sramoti koja mirnu Pulu žurno vodi u krug gradova koji normalne navijače na tribinama nemaju. Na travnjaku stadiona Veruda osječki prvoligaš pulskim dečkima održao je lekciju ciničnog nogometa u kojem su iz četiri šanse postiglo tri laka gola. Pojedinačne greške, rušenje sistema ne može zaustaviti niti jedan trener na svijetu. U drugi par kopački unatoč htijenju i trčanju, može se smjestiti smušenost i nedorečenost u situacijama kada se pred suparničkim Ngolom mora biti konkretniji. U toj smušenosti, jučer na stadionu Veruda prednjačio je Alimi kojeg je nakon propuštanja 200 % šanse, ne previše uspješno zamijenio blijedi Traore koji se također mora zapitati tko će ga uzeti nakon partija na razini Županijske lige. Kada igračima na terenu ne ide, negativne vibracije dolaze sa tribina. Svi navijači , pa tako i oni u Puli od igrača traže dobru igru i golove. Kada ne ide kreću zvižduci i prijetnje. Upravo te prijetnje, prelile su čašu koja se mora isprazniti. Zaista je nejasno i nepotrebno da igrači još vrući nakon utakmice i poraza dolaze pred navijače i sa njima raspravljaju . O čemu? Biti tolerantan i otvoren za kritiku je jedna stvar. Biti izložen pritisku , koji dolazak pred navijače znači trpjeti salvu povika i uvreda je nešto drugo. Nogomet je igra koji ima pravila. A ona su jasna. Navijači , novinari , službena lica moraju imati odvojeni koridor kretanja i susreti usijanih glava nakon pobjeda ili poraza moraju biti svedeni na minimum. Druga je stvar što su Demoni preskočili crtu tolerancije i sada je samo pitanje gdje će se dogoditi nova eskalacija nasilja. Priče da je utakmica odavno završila te da su Osijek i njihovi navijači napustili Pulu jednostavno ne drži vodu. Svi koji su jučer bili na stadionu Veruda bili su svjesni da tenzije neće proći tek tako. Kolateralna  žrtva svega  ovoga je puta bio Asim Šehić koji se već poodavno nalazi na piku navijača. Ima li za to razloga ili ne sada je nebitno. Razbijanje vrata , ulazak u radni prostor igrača dok se tuširaju , svlačionicu , šamaranje jednostavno je neprihvatljivo. NK Istru 1961 nakon domaćeg poraza sa Osijekom čeka grčevita , teška i neizvjesna borba za opstanak. Hoće li se uistinu dogoditi apsurdna situacija da će im do kraja sezone veći broj domaćih susreta umjesto prednosti postati noćna mora koja će im blokirati glavu i razbiti igru. Trener Vulić može se baviti nogama i taktikom , uprava u svim svojim segmentima mora voditi računa o glavi i njihovom miru te koliko god da je ljuta, mora pokazati jedinstvo i stati iza momčadi jer drugih igrača osim juniora jednostavno nema.  Ako igrači shvate da zaštite nemaju, stavljati im bilo kave imperative na leđa je prednost za konkurenciju koja za opstanak radi na terenu ali i izvan njega.