SRAMOTNE PRESUDE HRVATSKOG PRAVOSUĐA SE NASTAVLJAJU
Mlada Puljanka Jasmina Čelica svoj je život tragično završila prije dvije i pol godine nakon što je na nju u Zagrebu bezobzirno jureći u svom Jeep Cherokee na pješačkom prijelazu naletio  Marko Leko.
Marko Leko, sin poduzetnika, više puta kažnjavan zbog prekršaja u prometu tada dvadesetjednogodišnjak projurio je pored vozila koja su stala kako bi Jasminu propustila na pješačkom prijelazu. Naletio je na nju odbacio je dvadeset metara u stranu i zaustavio se nakon četrdesetak metara. Mlada Jasmina preminula je nekoliko sati poslije, a Marko Leko je nakon uviđaja pušten te se istim vozilom uputio u daljnju vožnju. Od tog dana  Jasminin ubojica je slobodan čovjek koji nije platio niti kunu kazne. Tim povodom u Redakciju RegionalExpressa pristiglo je pismo Jasmininih roditelja koje objavljujemo u cijelosti.

Poštovani ,
Povodom skandalozne odluke sudskog vijeća  pri Županijskom sudu u Zagrebu, kojom je Marku Leku ubojici naše kćerke Jasmine Čelica , prvostupanjska odluka o zatvorskoj kazni od godinu dana, preinačena  u uvjetnu kaznu iako mu je u potpunosti dokazana krivica.
Obraćamo se vama medijima za pomoć, jer je našim zakonima nama roditeljima uskraćeno bilo kakvo daljnje pravo žalbe.  Naša je  kći Jasmina Čelica , rođ.28.10.1977. u Puli. U subotu 16.06.2007. u Zagrebu, krenula je iz pravca Stare Pešćenice  Šulekovom prema Zvonimirovoj. Išla je na posao  u knjižaru PROFIL gdje je bila zaposlena. Došla je na raskršće  Zvonimirove i Šulekove u 14,40 sati .
Na nogostupu uz pješački prijelaz čekala je da prijeđe Zvonimirovu . U tom momentu naišlo je vozilo marke „Golf“, kojom je upravljala vozačica Anđela Došen .Uvidjevši da Jasmina čeka u namjeri da prijeđe cestu vozačica je kao što je i propisano, zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza. Naša je kći krenula, prešla je prvi dio ceste i trećinu drugog djela. U tom trenutku  vozilom marke „Jeep Cherokee“ tada dvadesetdvogodišnji student veterinarstva Marko Leko  u bezobzirnoj vožnji preko  pješačkog  prijelaza i raskrižja obilazi zaustavljeno vozilo  i na drugom pješačkom  kojim se kretala Jasmina, svojim vozilom u punoj brzini nalijeće na nju.
Od siline udarca odbacio ju je 25 metara, a on se zaustavio tek nakon 46 metara. Hitna medicinska pomoć je došla brzo, injekcijama adrenalina u srce i elektrošokovima uspjeli su uspostaviti ponovni  rad srca. Prevezena je u KBC Rebro Zagreb, gdje su operativnim putem pokušali spasiti njen život.  Unatoč velikim naporima liječnika i dozi od 3,5 litara krvi koju je dobila , Jasmina je od težine ozljeda preminula isti dan  u  16,20 sati.
Dr. Željko Đurić koji je sa svojom ekipom vodio spašavanje, rekao nam je da su pokušali sve  što je u njihovoj moći , da je Jasmina bila veliki borac i da se do zadnje sekunde borila za život. U međuvremenu na mjestu nesreće policija je vršila očevid pod vodstvom inspektora Slavka Pranjića. Istražni sudac  Amanda Snoj , koja je o nesreći bila obaviještena i pozvana nije došla na uviđaj. Pitamo se zašto?
Nakon završenog očevida vozaču koji je skrivio nesreću uzeti su uzorci krvi urina radi daljnje analize na alkohol i opijate. Policijski očevid je započeo u 14,55 sati, a završio u 17,10 sati.
Nakon policijskog očevida  ubojica našeg djeteta  se pušta na slobodu, a omogućeno mu je (ne možete  vjerovati) da se sam odveze svojim vozilom, kao da se ništa nije dogodilo.
Napominjem da kao dvadesetdvogodišnjak   po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu , nije smio upravljati vozilom marke „Jeep Cherokee“, jer je ono veće snage od 75 kw., što nije dopušteno vozačima  mlađima od 24 god. starosti.
Na mjestu na kojem je usmrtio Jasminu , stoji znak ograničenja brzine 40 km/h. Sudski vještaci su dokazali  da je njegova brzina bila minimalno 57 km/h.
Nas je kao roditelje pulska policija obavijestila tri (3) sata nakon nesreće i od tada svakodnevno preživljavamo pakao. Godinu i po dana čekamo na prvo ročište, nedopustivo dugo, kad je u pitanju smrt, osobito djeteta.
U međuvremenu dobili smo izvještaj sa analize uzoraka krvi i urin , okrivljenog Marka Leke od Policijske uprave zagrebačke ,I.postaje prometne policije . U izvještaju je navedeno doslovno  da  „Testiranje radi utvrđivanja prisustva opojnih droga nije provedeno iz razloga, jer nije uobičajeno da se takva testiranja provode.“, što je samo povećalo našu sumnju u krajnji ishod ovog slučaja.(Kao da ne postoji želja da se dođe do istine.)
Dok smo se snašli prošlo je 6.mj., koliko je zakonska obveza da se čuvaju uzorci krvi i urina.
Zamislite, ročište je počelo godinu dana nakon što su uzorci uništeni. Isto tako okrivljeniku policija nije izuzela ni mobitel, što nas je još više uvelo u sumnju.
Na prvo ročište u prosincu 2008.g. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu mi kao roditelji dolazimo, kao i odvjetnici, ali  ne i Marko Leko. Njegov odvjetnik Darko Rogan nije priložio pismeno opravdanje, već je usmeno izjavio da je bolestan , kao da smo mi roditelji zdravi, ali tko nas pita.
Na drugom ročištu 20.01.2009. pojavio se i  Marko Leko, sin  poznatog zagrebačkog poduzetnika Josipa Leke i majke Vere.
Na pitanje sutkinje Ivančice Cvitanović „osjeća li se krivim za djelo za koje se tereti“ izjavio je da se osjeća krivim, ali da Jasminu nije vidio što je sudski prometni vještak opovrgnuo dokazavši  da ju je mogao vidjeli već dok se kretala ispred zaustavljenog „Golfa“, a ona je prešla „Golf“ i još za najmanje 1,5 metara , znači bila je potpuno vidljiva, što je utvrđeno  očevidom  policije.
Okrivljenik se branio izjavama da ima nekakvu očnu bolest i  da je tek iz četvrtog puta položio vozački ispit. Na pitanje naše odvjetnice g-đe Jadranke Sloković:  „Da li je vidio da se vozilo zaustavilo na pješačkom prijelazu“ odgovorio „Da, vidio sam ga sa 100 metara“.
Na drugo njeno pitanje:“Što je pomislio kad je  vidio da  se vozilo zaustavilo pred pješačkim prijelazom?“ rekao je :“Mislio sam da je vozilo u kvaru“.
Iako je u prvoj izjavi rekao da Jasminu nije vidio, u drugoj izjavi rekao je da ju je vidio u zadnjem tisućitom djelu sekunde.
U jednoj izjavi je rekao da je počeo odmah sa kočenjem, a u drugoj da uopće nije kočio.
Izrazio je žaljenje  riječima:“Žao mi je što se to dogodilo.“, kao da se to dogodilo samo od sebe , a ne da je on uzročnik.
Iz svega proizlazi da je krivnju priznao samo deklarativno, kako bi dobio olakotne
okolnosti, što je vidljivo iz njegovih izjava, a to potvrđuju i dvije žalbe koje je uputio drugostepenom Županijskom sudu , jednu na koju se žali na visinu kazne, a drugoj na činjenice koje dokazuju njegovu krivicu.
Državno odvjetništvo koje zastupa žrtvu tražilo je po čl.272 st.1,2,i 4 KZ za počinitelja kaznu  zatvora od tri (3) godine  i pet (5) god. oduzimanja vozačke dozvole po odsluženju kazne.  Pri davanju prijedloga uzeta je u obzir činjenica da je Marko Leko u godinu dana pet (5) puta pravomoćno prekršajno kažnjavan zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o sigurnosti u cestovnom prometu .
Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu po čl. 272 st.4 KZ od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole. Na  prvostupanjsku presudu se žalilo  državno odvjetništvo i okrivljenik.
Nakon 10 mjeseci čekanja 03.11.2009. na Županijskom sudu u Zagrebu sudsko vijeće u sastavu toga suda Lepe Singer kao predsjednice vijeća, te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak, kao članova vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar  Janković kao  zapisničarke , donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka Leka na visinu kazne, te kaznu od godinu dana zatvora, zamijeni uvjetnom kaznom u trajanju od tri (3) godine uz istovremeno oduzimanje  vozačke dozvole  , u nazočnosti zamjenika  Županijskog  državnog odvjetnika u Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika , odvjetnika Milenka Umičevića.
Kao olakotna okolnost uzeto mu je to što je mlad, (iako se to računa samo do 21 god.), te da mu je to prvi put.(Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put , nekažnjeno nekome oduzeti život?).
Iako je sudsko vijeće imalo zakonsku mogućnost da odredi kaznu u visini do pet (5) god. zatvora ono se nije odlučilo niti za jedan dan zatvorske kazne.
U sudskoj praksi nije uobičajeno da sudsko vijeće smanjuje (poništava) prvostupanjsku presudu , obično je potvrdi ili odredi još veću kaznu.
Ovako nešto gotovo je presedan. Iz tog razloga postoji duboka sumnja da je u pitanju korupcija. Mi smo kao roditelji prvu informaciju o drugostupanjskoj presudi  dobili od naše odvjetnice g-đe Jadranke Sloković, usmeno 04.12.2009.Bili smo šokirani.
Ali to još nije sve.
Kao  roditelji nemamo ni pravo žalbe na takvu skandaloznu presudu . Pravo žalbe nema čak ni državno odvjetništvo  koje zastupa žrtvu. Pravo žalbe ima samo ubojica našeg djeteta.
Ovakva presuda po sistemu „Kriv je onaj koga više nema“ ne priliči jednoj civiliziranoj zajednici.
Svjesni smo da nikakva kazna ne može vratiti život naše Jasmine, ali smo željeli saznati pravu istinu i  sačuvati barem njeno dostojanstvo, jer naši  voljeni ne mogu se sami braniti.              
Puno je vozača platilo  i plaća novčane kazne za razne prekršaje , a mnogi su otišli i na par dana u zatvor iako nikom nisu oduzeli život.
Marko Leko ubojica Jasmine Čelica nijedan dan neće provesti u zatvoru i neće platiti ni jednu jedinu kunu kazne.
Kakvu to poruku naši suci šalju ostalim vozačima?
Zar  se  pješaci mogu  nekažnjeno ubijati?
Zar je  to poziv  roditeljima da sami uzmu pravdu u svoje ruke?
Zar to znači da vrtići, škole,  autoškole i policija  zajedno sa roditeljima, pogrešno uče našu djecu da su na pješačkom prijelazu sigurni.
Očigledno je da pred zakonom  nismo svi jednaki , jer pripadnici tzv. „zlatne mladeži“iz obitelji podobnih ( poput Makarske  2002.god.)prolaze nekažnjeno.
Pitamo se bi li to isto sudsko vijeće takvu presudu donijelo da je na takav način poginulo njihovo dijete?
Za njih imamo samo jednu poruku:
SRAM VAS BILO!
U našoj kući 2,5 god. gore svijeće čekajući pravdu.
Na žalost, iako je za pravosuđe ovaj slučaj završen, za nas roditelje još uvijek nije, jer mi smo kažnjeni doživotno.
Osuđeni smo  na  život bez života.
Danas smo to mi, a sutra?
Molimo vas da o ovome upoznate  javnost da se i drugima ne dogodi što i nama. 
Ogorčeni Jasminini  roditelji 
Sonja i Nebojša Čelica