Samostalna izložba Eugena Borkovskog u Skopju

U MUZEJU GRADA SKOPJA

U subotu, 27. rujna, u Muzeju Grada Skopja se otvara samostalna izložba Eugena Borkovskog.  Izložbu će otvoriti Nataša Šegota Lah, likovna kritičarka i Jovan Šurbanoski, direktor Muzeja grada Skopja. Borkovsky će predstaviti nekoliko ambijentalnih instalacija, nekoliko reljefa, kompjuterske grafike, skulpture i video rad. Prostor u Muzeju grada Skopja je prostran pa će biti i veći broj radova. Eugen Borkovsky rođen je u Opatiji. Likovne umjetnosti studirao u Rijeci. Završio Seminar pisanja o suvremenoj umjetnosti na Zavodu za suvremenu umjetnost u Ljubljani (Slo). Ima priznat status samostalnog umjetnika (skulptor). Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom te grafičkim i web dizajnom i heraldikom. Objavio je dvjestotinjak informativno – publicističkih radova iz područja likovnih umjetnosti, te organizirao ili sudjelovao u organizaciji mnogih likovnih projekata u domovini i inozemstvu. Inicirao je osnivanje neformalne asocijacije: Koordinacija HDLU-ova Hrvatske, za obranu digniteta i prava samostalnih umjetnika. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim prostorima. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus Grožnjan. Sudjelovao je na mnogim stručnim simpozijima, lik. kolonijama i radionicama u domovini i inozemstvu, putovao u Austriju, Belgiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Češku, Grčku, Francusku, Italiju, Madžarsku, Makedoniju, Nizozemsku, Njemačku, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, Slovačku, Sloveniju, Srbiju, Španjolsku i Švicarsku. Član je HDLU Rijeka, HDLU Istre, ULPUH-a, HZSU-a i Društva muzealaca i galerista Istre. Autor je reljefa i postava Heraldičke zbirke Grožnjan. Od ranih osamdesetih predstavljao se s nekoliko ciklusa likovnih radova, Arboreusi, Arhitektura iluzije, Poroznom stoljeću, Bića, Labirint, Nakupine samoće, Krletke, Murva, Arboreusi nove generacije i mnoge druge. Priredio je preko 60 samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u domovini i diljem svijeta. Od 1989. godine živi u središnjoj Istri.

Sve mi se čini, Skopska će  izložba  u prostoru izroniti kao origami njegova opusa. Jedan duhovni red minuciozne tvorbe, nasloženih godina. Podijeljen u nešto nadasve spojivo: obujmljivanje, rezanje, multipliciranje, naziranje, upisivanje, sjenčanje, reflektiranje, iluzioniziranje… gledano s formalne strane njegova rukopisa. Ali isto tako, spojiti će plakanje i plesanje,  s one druge strane sadržaja, od kojega bježi jer se deskripcije plaši, kako ga opisi svijeta ne bi odveć dotaknuli…

Trideset godina poznajem rad Eugena Borkovskog. Tada, ranih osamdesetih minuloga stoljeća, gotovo da je bio manje suvremen umjetnik nego li je to danas. Arboreusi su konstanta. No, Arboreusi ranih godina Eugenova stvaralaštva nastajali su u duhu sjetne modernističke distance od prostora. Oni su tada, naime, prianjali u prostor ili na prostor… Aplicirali se su se na podlogu zida, silazili kao mobili sa  stropa, samostalno nicali iz podloge tla, ali još uvijek nisu gutali prostor, niti je prostor gutao njih. Rasli su kao sastavni dio protežno prostorne konstante, kao  ambijentalno integrirana činjenica. Kako su godine prolazile, umjetnik je bivao sve suvremeniji. Priklonio se tendencijama arhitektonične vezanosti objekta kojeg gradi s prostorom u koji ga smješta. S vremenom se onaj zemljani kromatizam (doduše uvijek prirodnih boja) počeo kristalizirati u jezik monokromije na polovima krajnosti dviju ne-boja, bijele i crne. Tkanje je zamijenila žičana mreža, kompleksnu razgranatost grane njezina kaligrafska definicija. Predmet-ures, preko prostornog je predmeta postao sam prostor.

Presjek opusa dostupan je na web stranicama: www.borkovsky.hr. (REX)

Fotografije vezane uz članak

Komentari na članak

1. U ovom trenutku nema aktivnih komentara na ovaj članak...