Rijeka za radoznale za otkivanje nepoznate Rijeke

SLJEDEĆA NA REDU ISTRA

Piše :Ernie Gigante Dešković

„Rijeka za radoznale“ izuzetna je knjiga u kojoj književnici, kulturolozi, arheolozi, politolozi, filozofi na zanimljiv način govore o nepoznatim temama iz riječke prošlosti. Da li znate da je Rijeka bila međunarodno priznata i slobodna država? Kako je poznati talijanski pjesnik Gabriele D’Annunzio pretvorio Rijeku u najneobičniji grad na svijetu? Tko su Riccardo Gigante, Antonio Grossich i Riccardo Zanella, ljudi koji su obilježili Rijeku svojeg vremena i 1945. bili bačeni u zaborav? Rijeka dijeli sudbinu pograničnih područja koja su često bila svojatana od raznih država i naroda. Njih su granice preskakivale poput djeteta u igri s užetom, a kada bi jedna od suprotstavljenih strana prevladala, „njezina“ istina (što podrazumijeva da svaka od strana ima „svoju“ istinu), postala bi jedina ispravna. Priče, događaji, a nerijetko i životi ljudi koji se nisu mogli, htjeli ili im nije bilo dozvoljeno da se prilagode novim okolnostima nestajali bi. Dojučerašnje istine zamijenile su neke nove, a s vremenom, oni događaji koji više nisu bili pogodni za novo vrijeme, bacani su na margine historiografije da bi potom postajali dio prešućivane i naposljetku nepoznate povijesti. U suradnji s brojnim književnicima, arheolozima, kulturolozima, politolozima, filozofima poput dr. sc. Mojmira Križana, prof. Nenada Labusa, dr. sc. Jadrana Zalokara, mr. sc. Martine Blečić i mnogih drugih Hrvatsko književno društvo OSVIT i udruga Slobodna Država Rijeka pokrenuli su projekt koji obuhvaća izdavanje knjiga, održavanje predavanja i snimanje radijskih emisija i dokumentarnih filmova upravo o tim prešućivanim događajima vezanih za riječko područje. Oni danas, s vremenskim odmakom i lišeni svake ideološke povezanosti, otkrivaju jednu novu, nepoznatu i nadasve nevjerojatno zanimljivu Rijeku koja je često bila središtem europskih i svjetskih zbivanja. Ime tog projekta je: „Rijeka za radoznale, fijumanologija“, a on je dosad rezultirao objavljivanjem prve knjige naslovljene „Rijeka za radoznale, fijumanologija 1“, koja se simbolično pojavila na dan Grada Rijeke (u lipnju 2008.) dok se drugi dio očekuje već u listopadu 2008. godine. No, o kojim je to zanimljivim stvarima ovdje riječ? Da li ste znali da je Rijeka čak tri puta bila razmatrana kao grad-sjedište svjetske organizacije naroda? Potkraj Prvog svjetskog rata, kada su predstavnici Britanije, Francuske, Italije i Amerike krojili sudbinu svijeta, na inicijativu američkog predsjednika Woodrowa Wilsona u budućoj tampon-državi između Italije i Jugoslavije imena Slobodna Država Rijeka trebalo se nalaziti sjedište Lige naroda. Ta ideja nije naišla na značajniju podršku zbog dvojbene sudbine grada. No kada je talijanski pjesnik i avanturist Gabriele D’Annunzio osvojio Rijeku, odlučio je uspostaviti pandan Lige naroda sa svjetskom organizacijom potlačenih naroda koju je nazvao Riječka liga. Ova je zamisao iščeznula s eksplozijama kojima je talijanska regularna vojska istjerala D’Annunzija iz Rijeke. Zatim će 1944. godine skupina riječkih političara i intelektualaca okupljena oko ideje za uspostavom nove riječke države, ovoga puta kantonalnog uređenja, Liburnijske konfederacije, sa hrvatskim kantonom sa sjedištem u Sušaku, talijanskim sa sjedištem u Rijeci, te slovenskim sa sjedištem u Ilirskoj Bistrici, zamisliti Rijeku kao sjedište nove Lige naroda – one organizacije koju danas poznajemo pod nazivom Ujedinjeni narodi.

Vjerojatno u Rijeci ne postoji osobe koja nije čula za Adamića ili Supila. Kako ih se prezentira svatko bi pomislio da su oni zasigurno učinili nešto jako važno za grad. I učinili su, no istovremeno postoje i ona druga imena koja rijetko kome nešto znače poput Riccarda Gigantea, Antonia Grossicha ili Riccarda Zanelle. No navedeni je trojac itekako bio važan za onovremenu Rijeku i dobrano su obilježili sudbinu grada i njegovih stanovnika. Riccardo Gigante je bio gradonačelnik Rijeke u više navrata, najvažnija ličnost grada u međuratnom razdoblju, osoba koja je ispisala stotine stranica proučavajući povijest i arheologiju Rijeke, strastven zagovornik talijanstva Rijeke što ga je koštalo odlaska iz rodnog grada, osude na smrt zbog veleizdaje, kobne suradnje s D’Annunzijem i Mussolinijem, preziranje od strane Njemačkih okupacijskih snaga i naposljetku života. Antonio Grossich, vrstan liječnik i kirurg, autor brojnih znanstvenih članaka i izumitelj primjene „penelacije“ jodnom tikturom u dezinfekciji kože operacijskog polja koju je primjenjivao na riječkim lučkim radnicima. Metoda koja se dandanas primjenjuje. Riccardo Zanella, čovjek kojemu je Rijeka bila domovina, nacija, život i smrt. Prvi predsjednik Slobodne Države Rijeka kojeg je i Josip Broz Tito oslovljavao s „gospodine predsjedniče“. Država kojoj je Zanella bio na čelu nije bila tek neka neobična tvorevina. Slobodna Država Rijeka, čiji se vijek trajanja može svesti od 1921. do 1922., bila je međunarodno priznata, kako od velikih svjetskih sila tako i od Italije i Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije). Uistinu je zanimljiva činjenica da je Rijeka bila priznata država sedamdesetak godina prije nego je to pošlo za rukom Hrvatskoj (zanemarimo kvislinški period Drugog svjetskog rata). No i prije međunarodno priznate riječke države, Rijeka je bila, kao nikada prije i kasnije, u središtu europskih zbivanja. Na poziv riječkih iredentista stigao je u grad Gabriele D’Annunzio kojeg je upravo Rijeka vinula nadomak da postane talijanskim duceom da bi ga potom bacila na koljena. Grad je postao pozornicom jednog umjetničkog i uvrnutog tuluma. Bilo je ovdje polustoljetne anticipacije hippyjevskog pokreta kada su se na livadama Rijeke okupljale grupice koje su konzumirale opojna sredstva, kitile se cvijećem i plesale pa sve do gostovanja poznatih imena poput Marinettija i Toscaninija, da bi cijeli taj period završio ratom na gradskim ulicama.

„Rijeka za radoznale“ objašnjava zašto se toliko prašine diže oko jednoglavog ili dvoglavog orla kao riječkog simbola, jer iako je dvoglavi orao simbol habsburške vlasti, a jednoglavi personifikacija savojskog (talijanskog) orla, puno prije njih stanoviti je Rupani isklesao svojeg jednoglavog orla koji se nalazio na gradskom tornju i nije simbolizirao ni Italiju ni habsburgovce. „Rijeka za radoznale“ otkriva i da je Rijeka imala svoju Komunističku partiju koja je bila najmanja članica Treće internacionale i nevjerojatnu vezu koja spaja pjesnika Tina Ujevića i Benita Mussolinija. Otkriva se i da je Rijeka postala zanimljiva čak i masonima, koji su u njoj 1901. osnovali svoju ložu naziva Sirius čije se sjedište nalazilo u zgradi koja se danas nalazi na adresi Dežmanova

3. ili da je u onovremenoj Rijeci djelovalo 7 kinematografa, dok ih je Zagreb imao samo 3. Sa „Rijekom za radoznale“ otkrijte jednu posve drugačiju Rijeku. No nakon Rijeke nametnula se Istra, jer bila bi prava šteta da toliko nevjerojatnih stvari koje se vezuju uz nju ne budu otkrivene sa jednom budućom „Istrom za radoznale“.