SLJEDE?A NA REDU ISTRA
Piše :Ernie Gigante Deškovi?
„Rijeka za radoznale“ izuzetna je knjiga u kojoj književnici, kulturolozi, arheolozi, politolozi, filozofi na zanimljiv na?in govore o nepoznatim temama iz rije?ke prošlosti. Da li znate da je Rijeka bila me?unarodno priznata i slobodna država? Kako je poznati talijanski pjesnik Gabriele D'Annunzio pretvorio Rijeku u najneobi?niji grad na svijetu? Tko su Riccardo Gigante, Antonio Grossich i Riccardo Zanella, ljudi koji su obilježili Rijeku svojeg vremena i 1945. bili ba?eni u zaborav? Rijeka dijeli sudbinu pograni?nih podru?ja koja su ?esto bila svojatana od raznih država i naroda. Njih su granice preskakivale poput djeteta u igri s užetom, a kada bi jedna od suprotstavljenih strana prevladala, „njezina“ istina (što podrazumijeva da svaka od strana ima „svoju“ istinu), postala bi jedina ispravna. Pri?e, doga?aji, a nerijetko i životi ljudi koji se nisu mogli, htjeli ili im nije bilo dozvoljeno da se prilagode novim okolnostima nestajali bi. Doju?erašnje istine zamijenile su neke nove, a s vremenom, oni doga?aji koji više nisu bili pogodni za novo vrijeme, bacani su na margine historiografije da bi potom postajali dio prešu?ivane i naposljetku nepoznate povijesti. U suradnji s brojnim književnicima, arheolozima, kulturolozima, politolozima, filozofima poput dr. sc. Mojmira Križana, prof. Nenada Labusa, dr. sc. Jadrana Zalokara, mr. sc. Martine Ble?i? i mnogih drugih Hrvatsko književno društvo OSVIT i udruga Slobodna Država Rijeka pokrenuli su projekt koji obuhva?a izdavanje knjiga, održavanje predavanja i snimanje radijskih emisija i dokumentarnih filmova upravo o tim prešu?ivanim doga?ajima vezanih za rije?ko podru?je. Oni danas, s vremenskim odmakom i lišeni svake ideološke povezanosti, otkrivaju jednu novu, nepoznatu i nadasve nevjerojatno zanimljivu Rijeku koja je ?esto bila središtem europskih i svjetskih zbivanja. Ime tog projekta je: „Rijeka za radoznale, fijumanologija“, a on je dosad rezultirao objavljivanjem prve knjige naslovljene „Rijeka za radoznale, fijumanologija 1“, koja se simboli?no pojavila na dan Grada Rijeke (u lipnju 2008.) dok se drugi dio o?ekuje ve? u listopadu 2008. godine. No, o kojim je to zanimljivim stvarima ovdje rije?? Da li ste znali da je Rijeka ?ak tri puta bila razmatrana kao grad-sjedište svjetske organizacije naroda? Potkraj Prvog svjetskog rata, kada su predstavnici Britanije, Francuske, Italije i Amerike krojili sudbinu svijeta, na inicijativu ameri?kog predsjednika Woodrowa Wilsona u budu?oj tampon-državi izme?u Italije i Jugoslavije imena Slobodna Država Rijeka trebalo se nalaziti sjedište Lige naroda. Ta ideja nije naišla na zna?ajniju podršku zbog dvojbene sudbine grada. No kada je talijanski pjesnik i avanturist Gabriele D'Annunzio osvojio Rijeku, odlu?io je uspostaviti pandan Lige naroda sa svjetskom organizacijom potla?enih naroda koju je nazvao Rije?ka liga. Ova je zamisao iš?eznula s eksplozijama kojima je talijanska regularna vojska istjerala D'Annunzija iz Rijeke. Zatim ?e 1944. godine skupina rije?kih politi?ara i intelektualaca okupljena oko ideje za uspostavom nove rije?ke države, ovoga puta kantonalnog ure?enja, Liburnijske konfederacije, sa hrvatskim kantonom sa sjedištem u Sušaku, talijanskim sa sjedištem u Rijeci, te slovenskim sa sjedištem u Ilirskoj Bistrici, zamisliti Rijeku kao sjedište nove Lige naroda – one organizacije koju danas poznajemo pod nazivom Ujedinjeni narodi.
Vjerojatno u Rijeci ne postoji osobe koja nije ?ula za Adami?a ili Supila. Kako ih se prezentira svatko bi pomislio da su oni zasigurno u?inili nešto jako važno za grad. I u?inili su, no istovremeno postoje i ona druga imena koja rijetko kome nešto zna?e poput Riccarda Gigantea, Antonia Grossicha ili Riccarda Zanelle. No navedeni je trojac itekako bio važan za onovremenu Rijeku i dobrano su obilježili sudbinu grada i njegovih stanovnika. Riccardo Gigante je bio gradona?elnik Rijeke u više navrata, najvažnija li?nost grada u me?uratnom razdoblju, osoba koja je ispisala stotine stranica prou?avaju?i povijest i arheologiju Rijeke, strastven zagovornik talijanstva Rijeke što ga je koštalo odlaska iz rodnog grada, osude na smrt zbog veleizdaje, kobne suradnje s D'Annunzijem i Mussolinijem, preziranje od strane Njema?kih okupacijskih snaga i naposljetku života. Antonio Grossich, vrstan lije?nik i kirurg, autor brojnih znanstvenih ?lanaka i izumitelj primjene „penelacije“ jodnom tikturom u dezinfekciji kože operacijskog polja koju je primjenjivao na rije?kim lu?kim radnicima. Metoda koja se dandanas primjenjuje. Riccardo Zanella, ?ovjek kojemu je Rijeka bila domovina, nacija, život i smrt. Prvi predsjednik Slobodne Države Rijeka kojeg je i Josip Broz Tito oslovljavao s „gospodine predsjedni?e“. Država kojoj je Zanella bio na ?elu nije bila tek neka neobi?na tvorevina. Slobodna Država Rijeka, ?iji se vijek trajanja može svesti od 1921. do 1922., bila je me?unarodno priznata, kako od velikih svjetskih sila tako i od Italije i Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavije). Uistinu je zanimljiva ?injenica da je Rijeka bila priznata država sedamdesetak godina prije nego je to pošlo za rukom Hrvatskoj (zanemarimo kvislinški period Drugog svjetskog rata). No i prije me?unarodno priznate rije?ke države, Rijeka je bila, kao nikada prije i kasnije, u središtu europskih zbivanja. Na poziv rije?kih iredentista stigao je u grad Gabriele D'Annunzio kojeg je upravo Rijeka vinula nadomak da postane talijanskim duceom da bi ga potom bacila na koljena. Grad je postao pozornicom jednog umjetni?kog i uvrnutog tuluma. Bilo je ovdje polustoljetne anticipacije hippyjevskog pokreta kada su se na livadama Rijeke okupljale grupice koje su konzumirale opojna sredstva, kitile se cvije?em i plesale pa sve do gostovanja poznatih imena poput Marinettija i Toscaninija, da bi cijeli taj period završio ratom na gradskim ulicama.
„Rijeka za radoznale“ objašnjava zašto se toliko prašine diže oko jednoglavog ili dvoglavog orla kao rije?kog simbola, jer iako je dvoglavi orao simbol habsburške vlasti, a jednoglavi personifikacija savojskog (talijanskog) orla, puno prije njih stanoviti je Rupani isklesao svojeg jednoglavog orla koji se nalazio na gradskom tornju i nije simbolizirao ni Italiju ni habsburgovce. „Rijeka za radoznale“ otkriva i da je Rijeka imala svoju Komunisti?ku partiju koja je bila najmanja ?lanica Tre?e internacionale i nevjerojatnu vezu koja spaja pjesnika Tina Ujevi?a i Benita Mussolinija. Otkriva se i da je Rijeka postala zanimljiva ?ak i masonima, koji su u njoj 1901. osnovali svoju ložu naziva Sirius ?ije se sjedište nalazilo u zgradi koja se danas nalazi na adresi Dežmanova
3. ili da je u onovremenoj Rijeci djelovalo 7 kinematografa, dok ih je Zagreb imao samo 3. Sa „Rijekom za radoznale“ otkrijte jednu posve druga?iju Rijeku. No nakon Rijeke nametnula se Istra, jer bila bi prava šteta da toliko nevjerojatnih stvari koje se vezuju uz nju ne budu otkrivene sa jednom budu?om „Istrom za radoznale“.