NOVINAR I GITARISTA, NOVOKOMPONOVANI PULJANI
I mi smo novinari samo ljudi. Kako da ja napravim intervju sa čovjekom koji se zove Casper van Vulpen, poznati nizozemski gitarist, producent, skladatelj i da pri tome ne priznam da smo u tjedan dana postali veliki prijatelji? Naravno da znam da je u svojoj zemlji imao grijehova prema ženama,i djeci, doduše ne znam ali naslućujem, a tko nije? I naravno da znam da se u Hrvatskoj odlučio popraviti. Prodao je svoje poduzeće i došao u Pulu. Pet dana u tjednu svira gitaru, a mali Niko pjeva. Po Medulinu, Rovinju, Umagu i Puli. Kažu ljudi, a ja tek večeras odlazim na njihov koncert da utvrdim da li su toliko dobri koliko ljudi pričaju.
Stojić: Slušaj me Casper. Ti si sasvim lud čovjek. U Hrvatskoj svaki čovjek želi pobjeći u Nozozemsku, a ti si došao u Hrvatsku, prodao svoje poduzeće, oprosti, ti si lud.
Casper: Ma jesam Stojiću, ali ja sam u Medulin došao kao malo dijete, desetljećima sam tu. A onda sam se ludo zaljubio u Puli. Slušaj me čovječe, Hrvatska je prekrasna zemlja sa nesretnim ljudima.
Stojić: Ma jesi li siguran u to što pričaš?
Casper: Naravno dragi moj. Ovdje se nitko ne smije, a imate tisuću puta ljepšu zemlju od Nizozemaca. Mi moramo otimati moru, a vama more sve da. Pula je jedan od najljepših gradova u Europi. Pogledaj nas na bilo kojoj terasi u ovome gradu, zar nam nije prekrasno?
Stojić: Jest Casper, ali nemoj palamuditi. Od čega ti uopće živiš?
Casper: Od svog rada dragi moj. Ja dobivam autorska prava od skladanja glazbe u Argentini, Novom Zelandu i sličnom. I evo, sviram po Istri jer tako želim iako ne bih morao.
Stojić: Gle, ali pričao si mi da si imao poduzeće u Nizozemskoj i da si sve rasprodao da bi došao ovdje. Čak si se i ošišao i sad si ćelav skoro kao ja.
Casper: Ma dragi moj, glazba je moje srce. Kako god okreneš stvar u životu, a ja se vratim na tu prokletu glazbu. Bez nje sam kao bez zraka i jela. Dogodilo se da sam se jako zaljubio u Puli. Imam ja ponešto i zarađenih para, ali pare su tek šareni papirići bez kojih se nažalost ne može. Ali kad sam se zaljubio u sjajnu ženu, odjednom je izbila ta potreba za sviranjem. Pazi, dok sam imao poduzeće u Nizozemskoj, desetak godina jedva da sam primio gitaru. A gle me sad. To je moja potreba. Pogledaj mi ruke su mi otvrdle od žica. Ali nikad nisam bio sretniji u životu. Ja sam stari sivi pas koji se vratio korijenima, bluesu, staroj glazbi.
Stojić: Dobro, ali ovaj mali Niko što pjeva s tobom je balavac.
Casper: Jest, ali ja trebam novog sina jer je moj u Nizozemskoj. Neka mali pjeva i neka ga dok uživa u recimo Pink Floydima. Moraš me razumijeti Stojiću, nikada nisam bio sretniji u životu.
Stojić: Casper, vidio sam da nosiš gitaru u nekoj velikoj kutiji. Smijem li ja zbog prijateljstva nositi tu kutiju?
Casper: Naravno da ne. Ja sam glazbenik, glazba je moje srce, ja nosim svoju gitaru, a tvoj je posao da pišeš tekstove. Neka svako radi ono što najbolje zna.
Stojić: Casper, ti si lud čovjek.
Casper; Jesam pa što?
