Put za Čavoglave-drugi dio

REPORTER REGIONAL EXPRESSA NA PUTU ZA KONCERT THOMPSONA

Basso, reporter Regional Expressa koji se uputio na koncert Marka Perkovića Thompsona u Čavoglave, opisao je drugi dio svog putovanja koji donosimo u cijelosti: „Osvanuo je  utorak, 4. kolovoza. Svi sneni od burne noći i vlažne postelje od cijelo noćnog koncerta koji nam je priredio neverin, krećemo put centra Starigrad - Paklenica, kupujemo osnovne stvari za preživljavanje, ispijamo enormne količine kave i pinklec na rame. Opraštamo se od oca domovine Stjepana Radića čiji spomenik stoji u parku i pravac prema Obrovcu. Sa desne strane proteže se Velebitski kanal. Nešto nevjerojatno, što može samo priroda napraviti, kamen, svako toliko pokoje stablo koje promjeni kristalno bijelu boju u malo zelenila.

Gužve na cestama po Jadranskoj magistrali i nema dok stižu informacije da je na autoputu opći kaos. Gužve na naplatnim kućicama, nervoza vozača i jurnjava preko 150 km/h - mislim da nikome ne treba na godišnjem odmoru koji smo iščekivali cijelu godinu, a možda i duže. Tako mi nastavljamo svoju rutu po našoj staroj, krivudavoj gospođi Jadranskoj magistrali. Nemam prostora, ni tekstualno ni za fotografiju da dočaram sve ljepote koje pruža naš Jadran. Ljudi dižu kredite da odu u Španjolsku ili neku drugu svjetsku destinaciju gdje je mnogo skuplje. Malo sam skrenuo :))) pa se vratimo na našu rutu.

Trenutno mijenjamo pravac, izdižemo se put Obrovca. Odvajamo se od našega plavoga mora, suze u oku, ipak smo odrasli na moru. Posljednji pogled u retrovizor prema moru, a pred nama se otvara planina i kamenjar, predivno. Priroda je ovdje sasvim drugačija od one na koju smo navikli. Auto se napreže, treća, druga brzina pa krivina, pa još jedna i tako sve uzbrdo. Stižemo na vrh brda, s lijeve strane odmorište. Zaustavljamo auto da se malo odmori. Prilazim zidu da bacim pogled prema Velebitu kad se ispred mene otvara pogled na kanjon rijeke Zrmanje. Zelena rijeka ispod nas, divlje ptice u svom letu uopće ne obraćaju pozornost na nas. Imaju one nekih svojih problema. Pogled na kanjon u kojem teče rijeka Zrmanja nešto je neopisivo. Možda će ovako izgledati kao "vidi fotoreporter, a ne može opisati", ali to je istinito. Zelena boja pa plava koja se prelijeva u ljubičastu pa crvena od kamena, malo digneš pogled, otvara se plavo nebo, ptice, milijuni različitih leptira. Ma to morate vidjeti.

Auto se ohladio, mi napili svih tih boja i nadisali čistog planinskog zraka pa krećemo dalje.

Destinacija Zelengrad. Ono, mi smo očekivali i planirali pojesti čripnju, ali nigdje nikoga. S desne i lijeve strane samo ruševine, nešto slično kao "babini zubi". Ostaci ruševina koji su ostali iza domovinskog rata. Prepucavanja preko grafita koji su ispisani po kržljavim kućama. Ovo je Srbija, ovo je Hrvatska, ovo je ovo, ono je ono. Nigdje nikog !!! a kamoli naše čripnje. Tražimo alternativni wc, ali nije jednostavno zaustaviti se i obaviti nuždu. Tko zna dali su sve mine očišćene??? Tu je cesta već malo oronula, ali da nema tih srušenih kuća bilo bi prekrasno. Probijamo se prema Nacionalnom parku Krka. Nemojte da vas ovaj opis obeshrabri ako mislite pogledati NP Krku i južnu Hrvatsku.

Stižemo u NP Krka. Ispred nas rijeka, opet kanjoni. Hoćemo sve to progutati da se napunimo energije, kad iznenađenje. Obična državna cesta, a na cesti rendžeri. Spuštam staklo, kao uvijek lijepo odgojen, pozdravim „dobar dan“, a rendžer meni 95 kn po osobi za cijeli dan. Prolete mi papaline i pržene lignje kroz glavu koje smo pojeli i platili 35 kuna i najeli se nas troje. Brzinska računica u glavi, okrećemo auto i povratak. Već malo umorni i gladni zastajemo u restoranu koji smo ranije vidjeli da si popijemo jedan veliki macchiato s čašom vode (domaće vino i ledeno karlovačko pivo, ne smijem piti radi policije :)))), a za malog sok. U restoranu domaća gastronomska ponuda. Pastrva na žaru, žablji krakovi, razno razne čripnje. Zazubice rastu, teška odluka što sada jesti. Odlučujemo se za pastrvu, žablje krakove i piletinu punjenu šunkom i sirom. Žablje krakove sam prvi put probao i oduševio se. Nešto slično kao piletina. Nakon obilnog jela krećemo dalje, vraćamo se na glavnu cestu i put prema Skradinu. Skradin je lijepo malo mjesto gdje se može okupati u rijeci Krki. Odlična hladnjikava voda, prekrasan pogled na most i staru tvrđavu "Turina" koju su izgradili još u doba turaka. Sljedeća destinacija nam je mjesto Lozovac gdje ćemo i prespavati. Po preporuci koju smo dobili od žitelja stižemo u auto-kamp "Marina". Mali privatni kamp u kojem imate toplu vodu, wc, restoran, struju do šatora (tako da mogu ovo i pisati) i sve to za 80kn (2 odrasle osobe, trogodišnje dijete, auto i šator). Nevjerojatno ugodni i dobri ljudi. Tu ćemo se vratiti sigurno kada budemo opet u prolazu.

Fotografije vezane uz članak

Komentari na članak

1. MIrko: 08/08/09 u 21:13h ·

   Plači, plači willowe. Plači gledajući zajedništvo Hrvata. Nek ti Kajin bude rame za plakanje. Samo filozofiraj i dalje. I nastavi tugovati...

Stranica 2 od 2  <  1 2