REAGIRANJE ČITATELJA REGIONAL EXPRESSA
Danas pulski klupski sport podsjeća na ono pitanje: "Koju ćete prije vijest? Dobru ili lošu? Postoje dvije priče, dva kluba u dva različita sporta s posve suprotnom podrškom (politike), ali i, nažalost, na kraju različitim svršetkom takmičenja.
Priča prva: prije tri godine ŽRK Arena ušla je nakon nekoliko godina ponovno u prvu ligu. Prve godine jedva je osiguran opstanak kroz kvalifikacije. Ta godina bila je sezona traženja, lutanja kako trenera, igračica, nerealne nade u pomoć i zanimanja lokalne politike… Ipak, cilj je ostvaren. Ostalo se u ligi sa silnim nedaćama pa i domaćinstvima u Labinu, Rovinju zbog adaptacije Doma sportova.
Startala je i druga sezona koja je opet nudila borbu za očuvanje statusa prvoligaša. Nije baš krenulo kako treba i negdje sredinom prvenstva radi se ključni moment: kao trener dolazi proslavljena golmanica Hrvatske i naša Labinjanka Adrijana Prosenjak i svojim specifičnim radom i odnosom k poslu bez nekih problema ostaje se u prvoj ligi. Počinje treća sezona koja je ponekad kod manjih klubova uvijek prijelomna k nekoj stabilizaciji. Kao i ranije, predviđala se grčevita borba za opstanak, ali kao u najljepšoj priči osvojile su te mlade cure odlično četvrto mjesto i napokon neki će se pulski klub okušati u Europi. Možda. Zašto možda?
Pa, naravno, kao i sve u Puli što muči klubove odnosi se na šolde i nepraćenje lokalne zajednice.
Klub je sad stabilan, predsjednik bez političkih igrača gura klub, ne mijenjaju se treneri kao na tekućoj traci, a u klubu igraju mlade pulske cure s par cura izvana koje su željne dokazivanja. Iz godine u godinu klub se polako dizao i nadam se da više ubuduće neće dolaziti pitanje ostanka u ligi. Još kad bi politički patuljci i oni veći stali uz ovakav klub…Možda bolje ne jer slijedi priča broj dva. Ona loša vijest.
Priča druga: kada i rukometašice, pulski nogometaši ušli su nakon dva pokušaja i finala Hrvatskog kupa u prvu ligu! Velika su bila očekivanja, tražila se pomoć na sve strane koja nije dolazila i s gomilom stresa, turbulencija izgurala se prva godina. Druga sezona počela je s velikim marketinškim igrama poput mijenjanja imena, dolaska privatnog novca i Velikog Žutog!!! Sapunjanja daske od lokalnih sveznadara otjerale su kako sponzora tako i Prosinečkog.
Ipak, jedna dobra ekipa domaćih dečki bez kinte osvojila je sedmo mjesto i odigrala jedno proljeće za pamćenje svih ljubitelja nogometa u ovom čudnom gradu, a i šire. Kronična besparica, kao i vječita neizvjesnost, otjerale su važne igrače kao i jednog mladog trenera kojem je Pula u srcu više nego mnogima ovdje rođenima. Njegove vapaje nije nitko čuo i krenulo se u treću sezonu, rekordnu u HNL-u po mnogo čemu. Lošem naravno.
Jesen rezultatski dosta uspješna, ali financije čine svoje i počinje put bez povratka. Kao spasitelji krajem godine pojavljuju se politički patuljci-velikani i s "financijskom stabilizacijom kluba" za koju građani ne znaju kolika je izražena u opipljivoj valuti, s nekakvom matematičkom formulom i silnim samoreklamiranjem krenulo se s velikom prednošću u proljetni dio i sveti cilj očuvanja prvoligaškog statusa.
Možda bi se Murphijev zakon trebao proširiti i na ovaj slučaj pulskog nogometa: kako od nemogućeg pretvoriti u moguće i na čuđenje Hrvatske ispasti, a Europa se najavljivala na nikada dovršenoj Drosini koja će vjerojatno i ostati takva kao spomenik jednoj političkoj epohi pulskih vlasti. Nokaut je došao od Zadra koji godišnje od Grada (kao drugoligaš) dobiva milijun i po kuna!!!
Te grada koji za sport godišnje izdvaja u klubove, pazi sad, 22.000.000,00 kuna i još nešto sitno. Zadar, grad kroz koji prolaze četverotračne ceste, gdje se gradi nova luka, dvorana, bazen, a uskoro i stadion, grad koji je malo veći od našeg.
Nama ostaju rupe, tri kilometra autom za pola sata, bez bazena, stadiona, kvalitetnog sporta, ali sa dvije priče: jednom dobrom i jednom lošom. Zasad.
Oliver Orlić

Komentari na članak
.......... vjerojatno u zadru žive neki ljudi koji ga vole i osjećaju kao svoj grad moguće su kojim slučajem ti isti ljudi koji ga vole i na čelu grada ............ tko zna? ovi naši prije svega vole sebe................. ako na kraju neka mrvica i preostane, što nije uvijek slučaj, onda se ta mrvica velikodušno baci nama građanima pa onda još to naši neobični lokalni mediji višestruko povećaju i tako to ide godinama i tako tonemo sve više i više.............. a gazda jakovčić će poslije ove sramote opet dobiti jedno desetak slika i gomilu pohvalnog teksta u lokalnim medijima kako bi mi, OVCE, što prije počeli razmišljati o nekim drugim i puno važnijim vizijama i ljepotama koje nas okružuju, samo što mi nismo sposobni vidjeti ih sami a tko nam je kriv -----
Jako lijepo složena priča o pulskim rukometašicama ,onima koje su svakako svojim rezultatima zaslužile da ih nazovemo ''dobra sportska vijest''. Treba se nadati da će politička garnitura u ovom gradu ,a i šire,napokon prepoznati i neke druge sportske kolektive u ovom gradu koji ne samo vlastitim sportskim rezultatima,već i popularizacijom sporta kao masovne kulture i poželjene aktivnosti mladih,zaslužuju svakako izdašniju pomoć lokalne zajednice no što je to slučaj sada.