.jpg)
GASTERBAJTER
Piše: Gordan Stojić
Vrijeme je čestitanja i dobrih želja. Svakom čovjeku na svijetu osim dvojici-trojici šupaka nadam se svemu najboljem. Dobrom zdravlju, braku, djeci koja rastu, ispunjenju snova. Kada to kažem, mislim na svakog čovjeka pojedinačno. No, ne znam što bih generalno poželio Puležanima. Naime moja se kolumna zove Gasterbajter u Puli. Tu tokom godine povremeo i privremeno boravim. I bilježim ono što se događa u Starom gradu. A događa se puno toga lošega. I svaki put se nadam da ono o čemu pišem nekoga dira, da o tome razmišlja i da nakon toga stvori neki stav o svemu. Nisam narcisoidan i ne zanimaju me komentari ispod teksta. Pogotovo ne oni koji su krajnje vulgarni i neinteligentni. No, zanimljivo je da kada dirnem u neku lokalnu političarsku veličinu odmah se nađe nekolicina njih koji po zadatku moraju napisati da nemam pojma i da ništa ne razumijem. Kada pak po tko zna koji puta spominjem probleme Starog grada, komentara gotovo uopće nema. To naravno znači da ljude ne zanima ono što se događa oko njih nego isključivo njihova guzica. Nije to nelegitimno, ali je sebično i nekorektno prema budućim generacijama. Ali što je tu je. Puležani ne žele sređen i umiven grad i briga ih za budućnost. Izgleda da mi ne preostaje drugo nego da gradu poželim procvat u kojem će uživati turisti i oni rijetki kojima je do Pule stalo. I malo upozorenje. Zimi je Kandlerova grbava, prazna, vlažna i mračna. Pazite. Mrak jede ljude. (REX)
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Ja sam Puležan i svaki put kad prođem po gradu (bilo pješke, bilo autom) smrači mi se. Jedan od problema je u tome što u samom centru grada ima sve manje Puležana a sve više Puljana, onih sa privremenim boravkom, kojima po mom viđenju baš i nije pretjerano stalo da grad bude uredan i sređen, oni su i tako privremeno i samo u prolazu. Svaki pojedinac bi trebao doprijeti da se grad oživi, kulturizira, očisti, itd. itd. Drugi a i korjenitiji problem se nalazi u samim Puležanima, kojih čisto briga za uređenje grada, to je valjda i odraz iz vlastite kuće i odgoja roditelja. Koliko se samo fasada u zadnje vrijeme po gradu "okitilo" glupim i bezvrijednim šakarabočinama na kojoj se veliča neki kvazi nogometni klub. Naravno možda i najveću odgovornost imaju naši gradski poglavari, koji vjerojatno posjeduju teletrasport kao onaj iz Star teka kad nevide u kakvom rasulu im je grad, ceste su KOMA (ovo bi trebalo još većim slovima napisati), parkinga ni za živu glavu, za biciklističke staze nitko nikad nije čuo u Puli, Rivu da i ne spominjem, rugoba. Previše novaca je ulupano u OŠ Veli Vrh, Stadion Drozina a ostalo je na rubu ponora. Ja predlažem rješenje, prodajmo grad Kinezima koji bi ga dotjerali za par godina, sa njihovim gospodarskim rastom od preko 10% nebi im bio nikakav problem. U protivnom, kakvu rupu od mjesta (nemože se reći više ni da je grad) ćemo ostaviti našoj djeci. Iako sam član IDS-a, ne podržavam ovakvo rukovođenje najvećim Istarskim gradom.
Istina je da mrak jede ljude, ali nisu svi Puljani ovi iz Vaseg clanka.. Ne zele svi Puljani u stranku da bi nesto postigli ili promijenili, a kad se tim istim, nestranackim ljudima bude pruzila jednaka prilika kao stranacki nastrojenima, Pula ce zazivjeti.. Pula je prekrasan grad, s puno neiskoristenog potencijala (osobito u ljudima), ali grabez pojedinaca radi svoje.. Svi vidimo i svi znamo, ali egzistencijom se prijeti kad god se na nesto ukaze.. Pa onda vrijedi samo pun trbuh i krov nad glavom.. Ili bolje sutra u nekom manje lijepom gradu.. A mozda ako jako pozelim, mozda se ipak ostvari zelja.. Sve naj naj naj za ovaj grad i njegove ljude..
Ako nitko ne komentira, ne znaci da nitko i ne cita :) ja sam na primjer preljena da bi upisala i izmislila nekakav nickname i onda jos i pismeno oznacila svoje misli. puno je to posla :) da je Pula rupa bez nade, poznata je stvar a da pulezane ne zanima bar malo promjeniti stvari.... na zalost, da, i to je poznata stvar. Rijetki su oni kojih to zanima, koji se grozno osjecaju jer ne zele zivjeti u takvoj bijedi i koji pate radi pogresnog i depresivnog mentaliteta nasih ljudi. Dosla sam na praznike vidjeti roditelje, odmah sam se prosetala gradom. u 15 minuta dosla mi je izrazito velika zelja samoubojstvom. Imam zeleni kaput. a svi u crnom oko mene. mozda je ovaj grad daltonican. svugdje iste boje. sivo.crno.sivo. gledali su me ko da sam se obukla odjednom u svih clanaka village-a people. zadrti su ljudi ovdje. mladi pogotovo. deri po narodnjacima i tuci se radi casti. tuzno je,da. bez motivacija su, bez ambicija, nimalo znatizeljni. a oni koji to jesu, odlaze. i tako se prica ponavlja, pula, bas zato sto ne pruza nikakvu buducnost, ostaje bez onih vrijednih, i nekako se tjesi zadrtima. A tek kad svatis koliko si nemocan u ovoj okolini, i da prakticki nista nije "po propisu" i da se vara na veliko, besramno cak. za svaku stipendiju, za svako natjecanje, tocno se zna tko ce pobjediti, sigurno i ti sam znas puno stvari o puli, o ljudima koji u njoj zive, o stvarima koje i nisu bas postene, kao sto ih svi znamo. ali nekako se o tome mora sutjeti...pa prode te volja ista poboljsati i truditi se jer jednostavno ne vidis svijetlo na kraju tunela. i oprosi na izrazu ali "odjebati" sve i otici iz Pule je najlakse. i najpametnije. nije najtocnije. ali je tocno. to je ono sto sam ja napravila. i u nijednom trenutku za nicim ne zalim. dapace.
ABstra.... Kao pravi Puležan, Verudež preciznije rečeno, uvjeren sam da si odlaskom iz ovog grada ispunila svoje želje i ambicije, kao i da ti u toj drugoj sredini, onu koju si svojevoljno odabrala za život, baš ništa ne nedostaje. Osim, dakako, onih negativnosti kojima si okarakterizirala ovaj moj grad. Iskreno se nadam da u mjestu tvog boravka nikome ne upadaš u oči ako na sebe odjeneš zeleni kaput ili neki drugi modni detalj, da fasade tog grada nisu sive ili crne, da klinci u tom gradu ne ispijaju 'dvocjevke' po parkovima, da nakon opijanja ne odlaze na narodnjake u neke 'ludnice' i slična opskurna mjesta karakteristična nekim drugim, obično primitivnim sredinama. Vjerujem da je tvoja sredina i mjesto nulte tolerancije na nasilje i da se tamo mladež, ali i oni nešto stariji, ne tuku po ulicama ili, nedaj Bože, po osnovnim i srednjim školama. Ukoliko se takvo što i dogodi, onda se na ulicama i trgovima okupe tisuće građana koji jasno, urbi et orbi, pokažu snažnu građansku svijest i hrabrost. Vjerujem da u tvojoj sredini nema ni tatinih sinova i maminih koji voze skupe automobile i njima redovito ugrožavaju ostale sudionike u prometu, a, kada i ako nešto zgriješe, onda ih stigne ruka pravde i pravično kazni. Predmnijevam da u tvojoj sredini nema kladionica ili, ako ih ima, onda je njihov broj inferioran broju galerija, knjižnica ili kazališta. Isto tako, nadam se da živiš u sredini gdje nema naštimanih i namještenih javnih natječaja, čak ni onih kada su studentske ili učeničke stipendije u pitanju, tamo gdje političari nisu zvijezde poput holivudskih starova ili pop i rock ikona, tamo gdje su ljudi po defaultu nabijeni samo zdravim emocijama i ambicijama, gdje anksioznosti i depresivnosti nema ni u tragovima. Ako je tomu tako, a očekujem da upravo to potvrdiš, onda ti zaista nemaš za čime žaliti, najmanje za Pulom. Gradom koji bi te ispunjavao isključivo tjeskobom, nelagodom, letargijom ili depresijiom, a u kojem bi ti život bio grozan i nepodnošljiv i koji bi te natjerao na razmišljanje u suicidu. Ja sam imao tu sreću da sam vidio mnogo gradova diljem svijeta, u nekim sam boravio dan ili dva, u nekima i nešto duže ali, je*i ga, Puli sam se uvijek vraćao. No, to je očito i zacijelo isključivo moj osobni hendikep. Jer, da sam imao prigode vidjeti i doživjeti upravo takvu ili sličnu sredinu koju si ti izabrala kao alternativu životu u Puli, siguran sam da bih i ja postupio slično tebi, iako ne vjerujem da bih o Puli pisao na takav način kako ti to činiš. Uostalom, baš kao što ne bih baš nikada i nigdje na sebe odjenuo zeleni kaput. No, o ukusima, pa kakvi god oni bili, nećemo raspravljati.
Nije mi cilj bio svađati ljude, tko zna što se nekad dogodilo mladoj dami u zelenom kaputu pa je s punim pravom otišla ondje gdje joj odgovara. No, poštovani belzebub, kao čovjek koji nije iz Istre i koji je odabrao baš Pulu da u njoj povremeno živi (tko zna, možda jednog dana i stalno), smatram da uz emocije čovjek mora sačuvati hladnu glavu. Znam da ima onih koji grad vole, ali u mom slučaju ne pod svaku cijenu. Jest, Pula je prekrasna, ali sramotno zapušten grad koji šest mjeseci ne živi. Baš zato uporno tvrdim da svi mi, stalni privremeni i povremeni moramo govoriti da nismo zadovoljni i da stvari treba promijenii. Možda ćemo nekom biti dosadni, ali moramo govoriti kako bismo stvorili svijest kod ljudi da prelijepa Pula mora biti umivena i sređena poput Rovinja ili Poreča A kada jednom krene možda će se i dama u zelenom kaputu vratiti u svoj grad
Trebalo je navesti i to da se nadaš kako njen grad ne vodi ekipa iz "mješovite". Sretna 2012.!
Gordan.... Svatko od nas ima pravo na svoj način percipirati sredinu u kojoj stalno ili privremeno boravi i to uopće ne smatram spornim. Kako ti pišeš, dama u zelenom kaputu je zacijelo imalo svoje razloge zašto je ovaj grad napustila, baš kao što i ti vjerovatno imaš svoje razloge što upravo u Puli povremeno boraviš. Koju će te retoriku koristiti kada opisujete Pulu stvar je također vašeg osobnog odabira, iako ja načelno ne bih nikada o nekoj sredini u kojoj sam boravio pisao kao o nekoj depresivnoj ili zapuštenoj vukojebini, ljudima koji tamo žive kao daltonistima ili pak primitivnim letargičnim zatucanicima koji ne iskazaju nikakve želje za unošenjem promjena u vlastiti život ili sredinu u kojoj žive. Kako sam napomenuo u svom prethodnom upisu, imao sam tu sreću da sam proputovao masu zemalja svijeta, od Dalekog Istoka, zemalja bivšeg SSSR-a, Europe, Sjeverne i Latinske Amerike, vidio sam masu zanimljivih, pa i lijepih gradova, ali i onih koji mi se baš iz raznoraznih razloga nisu dojmili i iz kojih sam želio što prije otići. No, ponavljam, ja nisam taj koji bi stanovnicima tih gradova pametovao ili im, više ili manje neuvijeno, poručivao da žive u nekoj zabačenoj sivoj palanci, okruženi neperspektivnim malograđanima bez identiteta, onih koji su, k tomu, okruženi korupcijom i nepoštenjem u svim porama društva, ali i na te pojave također ne reagiraju. Da me krivo ne shvatiš, ja ni u primisli ne tvrdim da je u Puli sve divno, bajno i krasno, da je to grad upravo po mjeri čovjeka i da se tu baš svatko mora osjećati kao u raju. Pula može biti i bolje mjesto i to nije sporno, ali je i pitanje tko, kada i na koji se način to može postići. Može li uopće ? Mišljenja sam da se pljuvačkom retorikom, a to je upravo retorika ABstre na koju sam reagirao, takvo što postići ne može. Biti kritičan je u redu, biti kritičan i ponuditi kvalitetnu ideju u smjeru poboljšanja kvalitete života na nekom području je još i poželjnije, ali pljuvati uokolo, po svemu i svakome, i to samo zbog svojih, očito dubokih frustracija, meni nije nešto čemu bih aplaudirao. Ja sam dijete ovog grada i moraš računati na to da, kada je Pula u pitanju ja i ne mogu biti previše objektivan. Pa koliko se god u tome trudio, to mi zaista ne polazi za rukom. Konačno, prethodno sam napisao da je ljubav prema Puli očito moj hendikep. Nadam se da ćeš ti, kao autor ove kolumne, to uzeti u obzir i da ćeš i prema tako hendikepiranima, a nekako mislim da nisam jedini, pokazati određeno razumijevanje.
Ma daj Grongo, misliš da če te ovaj kapiti, ma njanke liha!?! Pero saka ti čast i daj si kuraja u novem litu...
Jasno je da su ljudi često iracionalni i da svoj grad,zemlju, narod ili nogometni klub vole i onda kada to i ne zaslužuju. Što se dame u zelenom kaputu tiče, ona se isto tako iracionalno obrušila na svoj grad, ali mi se više učinila zbog nečeg ogorčenom no što je svjesno htjela upotrijebiti pljuvačku retoriku. Prošao sam i ja ponešto svijeta, ali nikada i nigdje nisam vidio tako zapušteno središte i upoznao toliko ljudi koji su potpuno ravnodušni prema izgledu grada u kojem su rođeni. Dapače, jedna od takvih vodila je u moju ulicu neka bezprizorna zagrebačka smeća i pokazujući im gdje sam kupio stan izjavila da tu samo trče štakori. E baš zbog takvih koji mrze svoj grad ja pišem o problemima i nedostacima jer mislim da Pula zaslužuje više.
Gordan.... Ja bih svoj grad, Pulu naravno, volio i da ona izgleda kao današnje ruševine Dvigrada, a jednakim intenzitetom bih je volio kada bi ona izgledala kao, recimo, Cleveland ili, recimo Siena ili Montpellier, gradovi koji su me dojmili i u kojima sam se osjećao izvrsno. To je jednostavno tako, pa čak i ako netko moja stajališta držao neutemeljenima, moje poglede iskrivljenima ili moja promišljanja iracionalnima, to se izmjeniti ne može. Kako sam ti prethodno poručio, od mene kad je Pula u pitanju, nemoj očekivati objektivnost, za mene Pula nisu samo i jedno neuređene fasade, loše prometnice i druga infrastruktura, nezainteresirani latargične individue koje boli ona stvar za zbivanja oko njih i slično. Mene uz moj grad vežu neke druge komponente, one koje uobičajeno nazivamo emocijama. Emocije koje su konstanta i neodvojiv dio moje prošlosti i sadašnjosti i bez kojih bi moj život bio nepotpun i dobrano oskrnavljen, zapušten i više od pulskih fasada ili parkova. Recimo, Gordane, ti šetaš Monte Zarom ili Lungo Mare i uočavaš zelenilo, možda i smeće, dok ja, prošavši tim ili drugim djelovima grada pomislim na svoju mladost, na prvu cigaretu, na prvi gutljaj Badelova konjaka, na prvu zamotanu 'travulju', na prvi poljubac ili nešto više od poljubca, na prijatelje, na neke ljude kojih više nema, na školske dane, profesore, kolege ili kolegice, sportska i ne samo sportska nadmetanja..... Vidiš, to je za mene moj grad, to je ono životno, ono što me za ovu sredinu više veže no što me od nje odbijaju ili odvajaju zapuštene ulice ili sive fasade. No, kada već spominješ zapuštenost gradskog središta, sjetih se jedne moje posjeti Anconi, grada za kojeg je pokojni Smoje rekao da mu je jedan od groznih gradova, onaj u kojima se ili nekamo penješ ili pak od nekamo silaziš i da u tom gradu nema sto metara ravnice. Bio sam kod jednog prijatelja u Anconi i sa obiteljima smo šetali starim dijelom grada, oni taj kvart nazivaju Centro Storico. Fasade zgrada su oronule, na nekima još postoje i oštećenja od bombardiranja Saveznika 1944 godine, boja fasada je otužno tamnosiva, popločane ulice po kojima moraš paziti kako hodaš, Kandlerova je u odnosu na većinu tamošnjih ulica divota, štakori veliki poput kunića pretrčavaju ulicu, izlaze iz podrumskih okna ili kanalizacijskih otvora ili slivnika uz nogostupe, na gotovo svakoj zgradi obavijest o provedenoj deratizaciji, smrad kanalizacije konstantan u različitim intenzitetima, javna rasvjeta rijetka i slaba..... Uglavnom, lokalitet koji bi mogao bez puno modificiranja i kulisa savršeno odglumiti scenografiju Dickensova romana o Oliveru Twistu. Kada sam, pomalo konsterniran opažanjima, upitao mog prijatelja tko živi u tom kvartu, on se nasmijao i rekao mi da svakako ne oni na koje ja mislim, odnosno socijalni slučajevi i polusvijet. Najskuplji stanovi u Anconi su upravo oni koji se nalaze u toj povijesnoj jezgri i tamo imati stan je dokaz zavidnog socijalnog statusa, skoro pa prestiža ?! Što misliš na situaciju kada bih ja tim ljudima, koji skupo plaćaju svoje stanove, išao pripovjedati da žive u pećini ? Kako bi oni na to reagirali ? Vjerujem da bi me proglasili budalašem ili neprispodobivim primitivcem. Ja tamo ne bih poželio živjeti, ali nemam nikakvo pravo one koji tamo žive častiti raznim, skoro pa i pogrdnim, epitetima ili ih zbog njihova odabira smatrati iracionalnim.