Pucajte sad! Ali ne pobijte nadu

DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Znate zašto sam prekinuo nikad započetu suradnju s predsjednikom Republike na Pantovčaku? Idem ja neki dan tražeći paunove nedaleko prozora mojega budućega šefa i naletim na tajni vrt prepun biljaka marihuane pa krenem motati joint. Ulovila me tajna služba. Privelo me Saši Perkoviću. A on mi reče: s ovih stopa ideš na raport predstojniku Jošku Klisoviću. Curi mi ledeni znoj. Ali dobar striko Joško mi reče: ništa vi ne brinite. Samo, o ovoj državnoj tajni nikome ni riječ. I kada sam mu morao priznati da sam gps-om već bio poslao koordinate vrta Matiji Babiću u Indexu, da umirujućem portalu, u kojem jadan Tomislav Klauški strepi za posao, humanitarno, pomognem ekskluzivom, pala je sumnja da ću, zbog gladi u hrvatskim novinarskim redovima, mižerija zbog koje predsjednik našega ceha Zdenko Duka, baš kao i nakon ‘‘Oluje’‘, gleda negdje u stranu, razvaliti sve tajne UPRH. Pa i tajnu zbog koje su srne najsretnija populacija na Pantovčaku jer se okolo ševe kao ludi nakon žvakanja marihuane.
Elem, pošto sam uspio dovoljno marice staviti u džep, za teška vremena, dovoljno sam lud, pa sam odlučio tjedno javljanje za Regional Express pretvoriti u dnevnu kolumnu. Ova je prva iz te serije. Pa idemo na posao.
Na sve čovjek, naročito, mi proleteri kolumnisti, mora biti spreman. Svašta valja naučiti. Ali, eto, priznajem, nisam naučen, do sada, bio, da karakterne pizde, kako bi njih nazvao Rade Šerbedžija, objave privatnu SMS-ovu komunikaciju kao što je to učinio gazda portala Index.hr, Matija Babić, koji se u cijeloj ovoj priči pokazao kao pravi medijski huligan.
I ne staje Babić tu jer, nakon što se uhvatio u kolo s proustaškim likovima u gaženju svih nas koji smo namjeravali biti na usluzi predsjedniku Josipoviću, sada žali gorke suze suosjećanja prema vlasnici impozantne kolekcije broševa, vjerne imitatorice skandalozne kolekcije satova njena prethodnika u Banskim dvorima, suvremene hrvatske inačice Marije Antoanete, uzurpatorice stana iz kojeg je protjeran jedini preživjeli obitelj Drobac koji, dok ovo pišem, gleda s praznim pogledom u ponor razmišljajući isplati li se dočekati sutrašnji dan ili mu je pametnije skočiti sa tog istog 14. kata s kojeg se u nepovrat otisnuo mlađi brat kojem je naprosto pukao film od silnih nepravdi mafije Gojka Šuška i ostale bratije zloglasne stambene komisije MORH-a.
S tim u vezi i da, kada je o prostotama riječ, prenosim ‘‘vic’’ kojeg je istaknula Nova TV na svojem portalu: ‘‘Pao Haso s 11. kata i naravno, okupilo se mnoštvo ljudi da vidi što je s njim. Prilazi i Huso. U tom trenutku Haso ustaje i briše sa sebe prašinu. Huso ga pita: - Bolan Haso, što je to bilo, zbog ćega se skupio ovoliki svijet? Jebeš im mater, ne znam, i ja sam sad došo!’‘. Duhovito, zar ne? Kulturno? Nema se što dodati!
Nije mi uopće do viceva. Da se razumijemo. Ali sam iznimno ponosan jer nisam iznevjerio sebe. To su mi mnogi danas i priznali, počevši od kolege Damira Strugara kojem još jednom zahvaljujem na riječima podrške.
Evo jedna od mnogih poruka koje su mi stigle elektronskom poštom:
Poštovani gospodine Pilsel!
Vjerujte da smo danas toliko tužni isto koliko smo bili radosni, kada smo Vas vidjeli u Uredu Predsjednika Republike kao bliskog suradnika gospodina Josipovića.  Upravo zbog Vašeg iskrenog poštivanja malih, poniženih, omalovaženih i žrtava svih nacionalnosti prethodnog rata, ali i žrtava novih zakonskih propisa donesenih na štetu tih žrtava kao na pr. Šeksovog zakona o Izmjeni zakona o obveznim zakonima iz l996. koji je do tada bio zakon RH, kao i Račanovog a bolje reći Arlovićevog-Šeksovog Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslujed terorističkog djelovanja (ZOŠTA), donesenog nakon osam godina opet na štetu žrtava. Tužni smo što napuštate Ured Predsjednika, jer sigurni smo da u Uredu nije niko ostao pošteniji, iskreniji i socijalno osjetljiviji za nepravdu od Vas. Mnoge vaše kolumne imamo izrezane iz novina ili fotokopirane i pokazujemo ih kada se nađe prilika i kada razgovaramo o vrijednostipojedinca.
Današnju kolumnu još nisam pročitao, ali sam pročitao da ste izrazili svoju želju da odlazite iz Ureda jer vam je milije novinarstvo. Mislim da ste puno više mogli postići u borbi za uspostavu pravne države koja sigurno sada nije pravna, da ste ostali u Uredu. Ako je to uistinu vaša odluka, onda poštujem vašu želju, a ako to nije tako, iskreno žalimo. Iskreno se bojimo da "ne dignete ruke" od dosadašnje aktivnosti. Želimo Vam puno sreće, dug život i dobro zdravlje…..
Hvala ovom gospodinu i svima koji su mi pisali i pišu!
Hvala i novinarima koji su me kontaktirali iako mnogi nisu bili korektni u svojim izvještavanjima. Gotovo nitko nije prenio moje osjećaje zahvalnosti prema prof. Ivi Josipoviću zbog izvanrednoga iskustva rada u kampanji i zbog pokazane mi solidarnosti i povjerenja, kao ni moju zahvalnost za riječi razumijevanja koje je prema meni imao izuzetno korektan Predstojnik Ureda Joško Klisović. Eto, neka barem ovdje to bude registrirano. Iako se nadam da ću imati priliku ovu zahvalu ponoviti u intervjuu kojeg sam upravo dogovorio s poštovanim kolegom Borisom Vlašićem za subotnji broj Jutarnjeg lista.

A, sada, još samo nekoliko riječi, jer, ponavljam, ovo je tek prva u redu nove serije dnevnih kolumni, o tomu zašto sam odlučio ostati u profesiji i odbiti postati sivim, možda i važan, tko će to znati, ali tihim činovnikom Ureda Predsjednika RH.

Od rujna 1979., kada sam odlučio postati novinarom, pa sve do danas, nikada nisam pristao da mi se stavi brnjica. I to ne zbog toga što se smatram odviše pametnim ili elokventnim. Već zbog toga što sa svim svojim manama i nedostatnostima, pa i ovim dovoljnim nepoznavanjem hrvatskoga jezika kojeg mi se s vremena na vrijeme trlja po nosu, od kada znam za sebe kao novinara, već više od trideset godina borim za humanije društvo i za promociju kulture ljudskih prava. Tu sam se našao s prof. Josipovićem i tu, sasvim sigurno, ostajem njegov partner, ali, opet, iz novinarskog rova.

Struktura Ureda ne liči na ono na što smo se nadali u kampanji. Trebalo je biti sve puno drugačije. Trebao je, na primjer, s nama ostati Marko Rakar, neviđeno talentirani lik kao što je, po meni, trebao ostati s nama dr. Mirando Mrsić, ljudina koja je iznijela ogroman posao kampanje, naravno, prednjačeći timski posao. Trebalo je ostati dovoljnoga duha za novo vrijeme a ne staroga duha s premalo efektivnim vremenom. I budući mi ne pada na pamet uzimati od poreznih obveznika novac za posao za kojeg mislim da se ne može obaviti u pravome, borbenome duhu (jer kako se drugačije misli zdrobiti glavu aždaji kriminala i korupcije?!), ostajem tu gdje mislim da nikoga neću varati, pa makar bio to nezasluženi ručak za 14 kuna na Pantovčaku dok većina mojih sugrađana grca u dugovima i strepi za budućnost.

Stoga, pokazujem vam prsa i naređujem vam: pucajte, ali nemojte pobiti nadu! Imate metke. Plaća ih Kajin. Između inima. To je naravno šala i metafora. Jer taj dragi gospodin, nažalost, nema niti malo smisla za humor i za autoironiju koju sam pokušao pokazati u inkriminiranoj kolumni, a koja je toliko uzbudila desničarsku bratiju i njihove nove suputnike iz Indexa.

Trebaju mi pelene, poručio je Kajin, od nereda kojeg sam ostavio u Uredu. Ne dragi partijašu. Treba ti veća dioptrija da bolje vidiš politički i ekonomski nered u kojem živi tvoja Istra.

I nisu, naravno, problem ove zemlje zastupnik Kajin ili moja malenkost. Problem je čovjek koji je nestao i o kojem smo pjevali po notama Gorana Bareta sanjajući da će Josipovićeva pobjeda biti ulazak u normalniji život dostojan i pravedan. Tom izgubljenom čovjeku, tebi dragi brate i tebi draga sestro, ovaj siroti novinar želi ići u susret.

Ja nisam nikakav luđak. Prošle godine sam se gledao u mjestima sreće u mojoj rodnoj Argentini. U još dražoj Patagoniji. I, znate što? Shvatio sam da sam najsretniji kada sam tih i blag. Ali da sam, zbog sviju vas, duboko nespokojan čovjek.

PS. Prijatelji i oni koji će nam to tek postati: učinimo od Regionala, barem to, naš dom i naš spokoj.

Komentari na članak

1. Severino majkus: 23/04/10 u 18:12h ·

   Cijenjeni Drago Pilsel, Na temu moje iskrene isprike vama obecao sam istraziti izvor koji vas povezuje sa mafijskim obogacivanjem “urbanizacije” Marcanskih 3 milijuna m2 zemljista. Rijec je bila,cini mi se, o komentaru jedne zenske osobe. Jos ga nisam nasao, ali sam zato naletio na donji markov komentar veoma indikativnog sadrzaja . Jeste li mozda ipak nesto napisali o tome, ili ste odlucili ostati tek na mudrom tapsanju moje reakcije sa rijecima : “Samo vi pisiti ako vas to veseli”, cime ste me ponukali na daljnu Faustovsku ispriku: da, veseli me pisati : “k’o crva sto u prahu gmize sam/ i prah zdere/ dok putnikova stopa ne prignjeci ga i pokopa.” Takodjer ostaje na teretu moje savjesti vas spomen o drugim nebulozama koje iznosim o vama . Niste mi odgovorili po tom pitanju. Jeste li barem odgovori na donji markov komentar? SArdacan pozdrav Severino Majkus Komentar od marko poslan je 10/03/10 u 23:00h Ajmo na posao, napišite malo o tome tko se obogatio na urbanizaciji 3 milijuna metara kvadratnih u općini Marčana ili vam to nije dovoljno zanimljivo...

Stranica 5 od 5 « First  <  3 4 5