POVIJEST PULSKIH UTVRDA
Piše: Nevena Trgovčić
Fotografije: Goran Šaponja
Pula, grad koji je u svojim antičkim zidinama dočekao devetnaesto stoljeće, svoju zapuštenost duguje ponajprije svojim mletačkim vladarima. No, vojno-obrambeni karakter, koji će naveliko obilježiti njeno novovjekovlje, začet je posljednjim trzajima velike Serenissime. Ipak, malarična Pula i njeno malobrojno žiteljstvo dočekat će nove gospodare u svom antičkom snu i ne sluteći budući značaj svog malog ribarskog mjestašca. Značajnije utvrđivanje grada Pule započet će tek s prevlašću Austrije nad istarskim poluotokom. Razvedeni pulski zaljev postat će strateški važan, prvo kao lučica, a kasnije i kao sigurno sidrište Habsburške pomorske sile. Uplovljavanje u grad ubrzo će prestati biti tek jednostavno zaobilaženje pulskih otočića, nepozvanima će biti nemoguće  približiti se i najširem radijusu južnoistarskog akvatorija.

„VJEČNO ĆE TRAJATI TA GRAĐEVINA...“
U doba Mlečana Pula se nalazi na trgovačkom putu kojim se plovi od Venecije, uzduž istočne jadranske obale pa prema istoku i obratno. Rađa se ideja da se izgradi jedna utvrda koja će kontrolirati područje i osigurati sidrište od mogućih prijetnji sa mora i zaleđa. Utvrda se gradi 1631. na brdašcu Kaštel iznad stare gradske jezgre na temeljima dotrajale drvene utvrde obitelji Castropola. Sukladno tadašnjem mjerilu gradnje utvrda, a po nacrtu poznatog stručnjaka za fortifikacije Antoina de Villea, izgrađena je utvrda koja može primiti dvjesto vojnika, dvadeset topova, osigurati prostor za hranu, smještaj i streljivo, pa i dom samog Providura. Utvrda oblika nepravilnog kvadrata na krajevima je ojačana isturenim bastionima kojima se daju imena graditelja i voditelja izgradnje, sjeverozapadni bastion tako nosi ime De Ville, a jugozapadni, sjeveroistočni i jugoistočni bastioni prozvani su Pugliani, Priuli i Canal. Ipak uz De Villeovo ime vezujemo odgovornost da su za izgradnju utvrde iskorišteni kameni blokovi antičkog teatra s brda Zaro, o čijem je nekadašnjem postojanju danas upućena tek nekolicina Puljana. De Ville koristi antičke kamene blokove, iako u nekoliko navrata stižu upute iz mletačkog senata da se antički spomenici ni u kom slučaju ne koriste kao građevni materijal pri gradnji utvrde na Kaštelu. Dvosmislenost ovog mletačkog naloga moguće je uočiti prolaskom Venecijom, čije su crkve nerijetko građene antičkim kamenim blokovima, a stupovi pulskog antičkog teatra navodno krase slavnu crkvu Svetog Marka.

GOSPODARI PROLAZE, UTVRDE OSTAJU
Nakon mira u Campoformiju 1797. Mletačka republika formalno propada, Napoleon prepušta Austriji Mletačku Istru i Dalmaciju u zamjenu za austrijsku Nizozemsku, čime i grad Pula potpada pod austrijsku vlast te joj se nazire nova uloga u sklopu austrijske prevlasti nad Jadranom. Na pomolu je novi sukob gdje Austrija, ušavši u protufrancusku koaliciju, gubi tek nedavno stečena područja pa i Pulu, koja u sklopu Ilirskih provincija potpada pod francusku vlast. Uvidjevši povoljne karakteristike pulskog zaljeva, Francuzi ispituju mogućnosti korištenja Pule kao sidrišta francuske ratne mornarice te osnivanja većeg pomorskog arsenala. Na otoku sv. Andrija na ostacima mletačkog bastiona izgrađuju nisku utvrdu zemljanog tipa s obrambenim opkopom naoružanim baterijom topova koji štite ulaz u pulsku luku.

AUSTRIJSKI POVRATAK
Nakon gubitaka na europskom bojištu, Francuzi 11. rujna 1813. godine, gube luku Pula. Kako je pulska luka uglavnom utvrđena za obranu s mora, došavši s kopna Austrijanci s lakoćom zauzimaju grad. Pobjedi je pridonio direktan pogodak austrijskog topništva u skladište streljiva u utvrdi na sv. Andriji koji je obezglavio francusku posadu što ih je nagnalo na predaju.
Fortifikacijski objekti Pule zatečeni su u katastrofalnom stanju, neučinkoviti su, derutni, dotrajali i dijelom porušeni, tako da Austrijanci, poučeni pobjedom žele izbjeći sudbinu Napoleonove vojske, započinju s postupnim planiranjem i permanentnim utvrđivanjem pulskog zaljeva i samog grada. Razdoblje gradnje utvrda bitno će utjecati i na urbani razvoj grada i okolice Pule te će ga u slijedećih sto godina dovesti do jednog od najzaštićenijih gradova  Habsburške monarhije.
U prvoj fazi austrijskog utvrđivanja pulskog zaljeva na strateški važnim pozicijama, obnavljaju se postojeći i grade se novi fortifikacijski objekti. Obnovljena je Mletačka utvrda – Kaštel i preuređena napoleonska utvrda na otoku sv. Andrija su u funkciji, u gradnji su utvrda Marie Louise na Muzilu, polukružna utvrda Maximillian zemljanog tipa sna Stoji-kamenolom, topnička bitnica San Pietro na ondašnjem otočiću sv. Petar - danas poluotok-cementara na Stoji i topnička bitnica Zonchi na sjeveru pulskog zaljeva, bivša vojarna Zonka. 
Za razliku od Mlečana, Austrijanci nakon vrlo kratkog vremena uviđaju važnost pulskog zaljeva, grada i zaleđa, te zbog iznimnog značaja i strategijskih pogodnosti žele računati na luku Pula kao najpogodniji izbor u utrci za odabir glavne ratne luke Habsburške monarhije. Stalnim prisustvom i kontinuiranom realizacijom zadanih ciljeva, sljedećih godina započinje gradnja Arsenala, koji diktira razvoj urbane sredine koja je neminovna kao pokretački mehanizam, te izgradnja utvrda, odnosno cijelog sustava, koji će budno paziti i po potrebi štititi. Kroz sljedeće nastavke moći ćete pratiti daljnju sudbinu glavnih aktera ove priče-fortifikacijskih objekata grada Pule. 

SLIKA 1.KOPIJA U BOJI –KAŠTEL-SKICE DE VILLEA
SLIKA 2.KAŠTEL,PMI
SLIKA 3.PLAN PULE, 1820./1823.KA,WIEN
SLIKA 4.NACRT MARTELLO..KA,WIEN