DRAGO EXPRESS
Piše: Drago Pilsel
Njemački su isusovci zataškavali, i to sistematično i tijekom više desetlječa, slučajeve seksualnog zlostavljanja djece u njihovim školama. ''U ime našega reda priznajem, sa velikom sramotom i krivnjom, neuspijeh naše misije'', rekao je jučer poglavar isusovačkog reda u Njemačkoj, o. Stefan Dartmann.
Sramota se može izraziti i u brojkama. Riječ je o 46 svećenika i vjernika laika koji su radili u obrazovnih ustanovama otaca isusovaca. Šest ih je već preminulo. Ostalima stiže kazna? Ne! Nitko od njih neće biti gonjen jer ih štiti zastara. Kurvini sinovi! Prokleti bili! S druge strane, poznat je identitet najmanje 200 žrtava, kako glasi sumarni izvještaj objavljen u Münchenu.
Ne može se, ipak, ne priznati da je ponašanje poglavara isusovačkog reda bilo korektno, od kada su počele cutiri afere u javnosti, prošloga januara. Prvi se, pamtimo, oglasio ravnatelj berlinske gimnazije Canisius, otac Klaus Mertes, koji je progovorio o pedofilskim zlodjelima počinjenima u toj ustanovi između šezdesetih i osamdesetih godina. Mertesov primjer je potaknuo i druge ravnatelje, ali i brojne žrtve, da izađu na površinu sa istinitim svjedočanstvima što je duboko potreslo Katoličku crkvu u Njemačkoj i samoga Papu, Benedikta XVI., za kojeg se također ispostavilo da je početkom osamdesetih, kao nadbiskup Münchena prekomandirao pedofila uhvaćenog u Essenu.
Odvjetnica Ursula Raue, voditeljica istraživačkog projekta predstavljen u tridesetak stranica, izjavila je da se 205 slučajeva tiču isusovaca i njihovih škola dok je još u pedeset drugih delikta riječ o drugim redovima ili pak djecezanskih svećenika, kao i to da ima i nekih slučajeva koji se tiču odgovornosti protestanskih svećenika.
Najstrašniji je slučaj redovnika gimnazije Canisius koji je tjerao mališane da mastrubiraju pred drugima a onda je i on sebe zadovoljavao na različite načine pred djecom. Kada se 1988. saznalo za njega, poslan je u misije u Meksiko. Drugi je njegov kolega 1990., također otkriveni pedofil, sakriven u Čileu.
Isusovci priznaju moralnu štetu ali još ništa ne govore o plaćanju odštete. Čeka se, naime, pravorijek njemačke vlade.
Otac Mertes, koji je sve ovo razotkrivanje i pokrenuo, kaže da se je zbog svake žrtve koja je imala hrabrosti priznati što joj je učinjeno, cijela operacija višestruko opravdala. Ne znam što u sebi misli Mertes, ali ja, koji sam u mladosti upoznao svećenika pedofila u salezijanskoj školi u Buenos Airesu, ponavljam: prokleti bili, prokleti bili! 
 d.pilsel@zamir.net