GASTERBAJTER 298
Piše: Gordan Stojić
Nikada nisam deklarirane ljevičare više prezirao nego sada. Evo, tri godine su na vlasti. I pokazali su sve ono što sam oduvijek znao o njima.Nadmeni đuskači uz Azru što smatraju vrhuncem intelektualizma, neradnici koji spavaju do popodneva, teoretičari koji nikada i nikoga nisu izveli na ulice. Došli su na vlast nepripremljeni i uvjereni da su njihove interesne čelične mreže dovoljne za vođenje države. Pune tri godine smo u teškoj recesiji i nije povučen niti jedan jedini hrabar potez. Kada budu uskoro predavali vlast, nasljednici će dobiti bankrotiranu i unesrećenu državu.

   Ovih dana vodim teške bitke sa takvima koji nikako ne mogu provariti činjenicu da sam podržao Markićkinu inicijativu i da ću čim naletim na prvi štand potpisati zahtjev za preferencijalnim glasanjem i smanjivanjem izbornog praga. Mene ne zanima ni Markićka i Opus Dei, mene zanima boljitak ovog naroda i naravno, mene samoga. Svakoga dana sjedam u tramvaj i vozikam se po Zagrebu razgovarajući s brojnima koji su spremni pružiti otpor odnarođenim skupinama uhljeba u koje spadaju i  takvi ljevičari. I umjesto da budu prvi koji će na barikade, oni, baš kao što to kukavice uvijek čine, smišljaju tisuće razloga zbog kojih nisu spremni ništa učiniti. Pa im je Markićka ružna, ovakva i onakva, ali nikako da mi objasne zašto bi preferancijalno glasanje ili smanjivanje izbornog praga bilo štetno po nas. Po njih svakako jest jer su navikli grabiti naš novac kojim punimo proračun, a pojave li se još dvije ili tri stranke u Saboru neće tako moći.

   Od vremena Stipe Šuvara mi imamo samo deklarirane ljevičare bez muda. Izdali su radništvo, piju pjenušce, skijaju po austrijskim skijalištima i javno tvrde da nisu ljevičari već liberali. Dakle spremni su izdati i rođenu mater. A rođena mater je Savez komunista Jugoslavije čiju su imovinu prigrabili da bi sada izigravali liberale. Razumijem ih. Kakve veze s radništvom mogu imati Milanović, pravnik koji se nikada pravom nije bavio, Bauk koji ni dana nije proveo u razredu učeći djecu matematici, Mirela Holy, animatorica kulture iz Donje Dubrave, Linić, vječni partijski funkcionar i tako redom. Pri tome mi je svejedno jesu li ili ne danas još u SDP-u. Sve je to ista bratija.

   Ali zanimljivo, kada sam ih na FB profilu nazvao kukavicima i izdajnicima radništva, odmah su se prepoznali. Nisam niti jednome od njih spomenuo ime, ali su popizdili. I manirom njihovih uzora, Staljina i ekipe, počeli me opanjkavati, tražiti mi mane, nazivati me plaćenikom, podvaljivati mi da sam uhljeb iako dvet godina nisam niti jedne jedine kune zaradio iz državnog proračuna. Teško nama s takvim đuskačima koji se kao grozdovi skupljaju po zagrebačkim birtijama i dive sa sami sebi jer su neviđeni demokrati i liberali. Naravno da pri tome nemaju vremena vidjeti kako raja juriša na kontejnere sa smećem tražeći tuđe ostatke. Budući da nemam zavjesa na prozorima imam savršen pogled na kontejner sa bocama.

   U zadnjih sat vremena trojica su došli i svaki ima nekakav štap pa iz kontejnera izvlače i kradu boce. To je dakle slika naše kvaziljevice koja tri godine vlada. Ako im pribrojimo i zampaliju onda četiri. Ali naravno, kada ih nazivam ljevicom govorim to posprdno i pun prezira. Dolaze nova vremena, skupljaju se po stanovima oni koji žele novo doba. Osmišljavaju strategije i akcije kojima će na ulice. a vrli će i deklarirani ljevičari gledati kroz prozor, srati u gaće od straha i citirati Krležu, uzora nad uzorima tim salonskim ljevičarima.