U Novu se ušlo raskošno i predizborno. Puležani su okupirali Forum. Svi su željeli vidjeti Seve, trenutno prvu kraljicu balkanskih prostora. Bilo je radosti, ali i zluradosti prema drugim istarskim mjestima.Ovoga puta Pula je imala najjači program. Kakav melem na ranu stanovnika zapostavljenog grada.U Zagrebu kada spomenete Istru svi odmah pomisle na Poreč, Rovinj, Umag, Medulin. Pula je za njih još uvijek tek vojno-industrijski grad. Ovdje se nacrtaju za vrijeme filmskog festivala, sajma knjiga ili koncerata u Areni. Ispoziraju televizijskim snimateljima ili fotoreporterima i odu iz grada.
Neki vrlo inteligentni ljudi iz Pule kažu mi da su za takav status dobrim dijelom zaslužni mnogi njegovi stanovnici koji  svoj grad ne vole. Pri tome iznose tezu da su nakon 1947. tu  došli živjeti ljudi iz raznih krajeva Jugoslavije koji se nikada nisu prilagodili mediteranskom načinu života. Svoj su otpor prenijeli djeci i unucima. Evo vam zanimljivog primjera.
Kada sam prije dvije godine kupio stan u staroj jezgri, moja znanica povela je antipatičnog zagrebačkog mamlaza u moju ulicu. Rugali su mi se da sam budala jer je stari grad leglo štakora. Žena koja je rođena u Puli od svih rimsko-austrougarsko-talijansko-hrvatskih ljepota starog grada vidi tek štakornjak. Ako stvari radikaliziramo treba se pitati: Vole li političari svoj grad? U posljednjih se deset godina promijenilo nekoliko gradonačelnika i političkih opcija. Stara jezgra je zapuštena i propala, svaki dan se sruši neki zid. Pričalo se o projektu Brijuni Rivijera, zgradi Admiraliteta, šetnici do Fažane. I uvijek je bilo, samo što nije.
U svim drugim gradovima stare su jezgre ponos, tu su kvadrati najskuplji, tu su najatraktivnije trgovine, tu se živi 24 sata dnevno. Prošao sam Forumom poslije Nove godine. Nigdje živa čovjeka. Zamislite da je unatrag deset godina netko osmislio model i svake godine uredio tri fasade. Kako bi blistava bila stara jezgra Pule.  Stoga jedan dobar prijedlog. Uskoro će izbori. Političare ćemo staviti na poligraf i pitati: Volite li Pulu?