DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Čitateljica Ana Delić (komentar poslan 24/06/09 u 11:22 sati) piše ovako:
Poštovani gospodine Drago Pilsel! Nažalost, vi ćete biti sigurno razočarani komentarima kojekakvih čudnih likova i čitatelja s ovog portala. Nažalost vaš pokušaj da napišete interesantne novinske priloge gubi se u komentiranju kojekakvih budala! A koji se, uopće ne bave temom o kojoj pišete, niti ih to uopće zanima (...) Time je nažalost svako pametno novinarstvo i konstruktivno komentiranje od strane nas čitalaca unaprijed osuđeno na propast i diskusiju bez smisla. Žao mi je da je tome tako, međutim to je tužna istina. Oprostite još jednom na upisima svih morona s kojima ćete se ovdje susretati..
Draga Ana, ne brinite. Imam visoki prag tolerancije i, što je najvažnije, uvjereni sam demokrat. Odista vjerujem u dijalog. I mislim da ovo treba biti susret odgovornih i zrelih. Zato vas i ja častim komentarom Hrvoja Sapunara (koji je poslan 24/06/09 u 20:25 sati): Nakon ovih ispisanih 75 komentara postavlja se pitanje: kakvog smisla ima ovo komentiranje i vrijeđanje pod pseudonimima? Mislim da osim djevojke Ane Delić niti jedan drugi sudionik rasprave nema petlje potpisati se imenom i prezimenom. Stoga sve ove rasprave nemaju nikakvu težinu ni uvjerljivost, već samo pokazuju kako smo "jako hrabri" kad smo anonimni. Za potpisati se imenom i prezimenom treba imati muda. Zato, bez obzira što se s njima mnogo puta i ne slažem, pozdravljam kolumniste Regionala jer, za razliku od svih nas, oni se pod svaki svoj tekst lično i personalno potpisuju! A mi smo tek hrabri anonimusi, odnosno nitko i ništa…
Polako Hrvoje. Pustimo na miru one koji, iz bilo kakvih razloga, još nisu spremni za otvoreno sučeljavanje. I priznajmo da je forum oživio. Nipošto ne prihvaćan da ste svi vi ‘‘nitko i ništa’‘. Ovo nije demagogija: meni ste svi vi jako važni. Najprije biste sebi trebali biti važni. Gajimo nadu da ćemo, s vremenom, svi ponešto naučiti. Da će se naše društvo osloboditi, odvažiti, osokoliti.
Danas vam želim ponuditi tu temu na razmišljanje. Jer očito je ta ‘‘galama’’ na forumu poziv da se naučimo dijalogizirati.
Dijalog. Prekinuti, razlomljeni govor. Govor koji pušta drugoga da od-govori. Nedovršeni i nedovršivi govor. Govor koji od početka zna da nije cijelovit. Nedostatni, necijeloviti govor. Svjesno djelomični govor.
Dijalog je riječ koja nema nakanu izreći sve, nego zastaje, zašuti da drugi izrekne, da se iskaže. Dijalog je riječ koja svjesno uvijek iznova želi biti prekinuta, razlomljena, nedorečena. I u isto vrijeme dijalog je riječ koja traži da je drugi nastavi, dovrši, doreče.
Dijalog je govor u kojem unaprijed ostavljamo slobodno mjesto drugoj i drukčijoj riječi. Naliči radu u vlastitom vrtu u kojem ostavljam mnogo prostora za drugog, druge. Dijalog je riječ s otvorenim mjestima za druge.
Dijalog je govor otvorenih ušiju. Naliči zastoju, stanci na putu, predahu kad začujem drugu riječ. Dijalog je govor koji ne završava i nema zadnje riječi.
Naš je svijet, satkan od mnoštva riječi i neugasivih nagnuća da se govorom i riječju pridobije tuđa pozornost, isprepleten mnoštvom glasova koji sve više gube sposobnost slušanja, tog nezaobilaznog preduvjeta dijalogu.
Do mučnine smo bombardirani frazama o potrebi dijaloga, a do gladi izmučeni njegovim nedostatkom. Očekujemo od drugih spremnost na dijalog, a sve teže zastajemo i slušamo.
I zato je rijetkost susresti čovjeka koji istinski prihvaća riječ i smjerom odgovara. Nekoga tko se ne poziva samo na dijalog nego sluša, pušta druge u svoju riječ. Nekoga tko u sebi nosi trag nedostatnosti svoje riječi, nekoga sa živom sviješću kako je moguće biti u krivu i kako mu je stoga potreban drugi.
Možda nisam ja taj, onaj koji, kao što je činio Platon, uči druge kako dijalog valja najprije misliti unutar duha, duše same. Ali ću se sa svima vama truditi.
I tu, gdje bismo očekivali da je svatko sam i u suglasju sa samim sobom, i tu duša, dočim počne misliti, već misli u dva glasa. U srcu aktivnosti ljudskog duha, u mišljenju, susrećemo dijalog.
Sva težnja duše, njezina najdublja strast je u ljubavi prema mudrosti, u traženju istine. Tako je dijalog neodvojiv od traženja onog što jest, zajedničkog priznanja osobne nedostatnosti pred istinom, zajedničke strasti za istinom.
Ali to, govorenje istine, nije lak posao. Nama treba Parrhēsia (grč. παρρησία (παν = sve + ρησις /ρημα = govor). To doslovno znači: sve govoriti, odnosno govoriti slobodno i otvoreno. Parrhēsia je govorna figura antičke retorike što ju govornik koristi kada otvoreno govori o neugodnim istinama bilo da se tiču pojedinaca bilo društva.
Parrhēsia je potpuno iskrena, izravna, osobna – njezinu istinitost jamči osobnost onoga koji govori. Istodobno, govornik se upušta u parrhesia jer smatra da je iznošenje istine njegova (moralna) dužnost, da to mora učiniti kako bi pomogao i sebi i drugima da dođu do istine. Parrhesia je, očito, bitno obilježje demokracije: srž građanske hrabrosti i angažmana.
Parrhēsia je točna podudarnost uvjerenja i istine. I ta podudarnost nije samo mentalno, ni retoričko, nego životno iskustvo. Kada bismo koristili parrhesiju u svojim javnim nastupima, tada bismo u ime Istine u koju vjerujemo, o svemu što se tiče našega života, govorili iskreno i otvoreno, ne bi se ustezali od kritike i autokritike.
Govorenje istine trebala bi biti naša prva dužnost kako bi pomagali i unapređivali sve ljude, kao i sebe. Birali bi iskrenost umjesto uvjeravanja, istinu umjesto prijetvornosti ili šutnje, rizik umjesto sigurnosti, a dopuštali bi svojim sugovornicima da koriste kritiku umjesto ulagivanja, k tomu još i moralnu dužnost umjesto egoističnog interesa ili moralne apatije.
Poštovane čitateljice i čitatelji: ja se ne bojim svojih mana. Pozivam vas da ih i vi priznate. To je svojevrstan izazov. Pokažimo zajedničku strast za istinom. Pa da krenemo u dijalog. A onda ćemo, fino i polako, vratiti se raspravi oko mog uvjerenja da je Ivo Josipović naš najbolji predsjednički kandidat. Smjestit ćemo se tamo gdje moramo biti: u konstruktivnom razgovoru o tomu kako da se dogodi pravdenost u našemu društvu.
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
-45x45.JPG){kind=small}
Komentari na članak
Ma kakvi bakrači! Evo ti tvog konstruktivnog razgovora! Ali boli tebe uho za to jer je jedino važno zaraditi koju šuškicu! Nadam se da imaš i bonus za svaki komentar ispod tvog teksta!
Pokažimo zajedničku strast za istinom i krenimo u dijalog. Moj volontario, poštujem tvoje uvjerenje, zaista iskreno poštujem i nadam se da si uvidio, nakon što si pročitao komentare na tvoju kolumnu, koliko se zaista pažnje posvećuje činjenicama i koliko su važni nečiji argumenti i kako se olako međusobno etiketiraju komentatori. Najveći protuargument većine komentatora je uvreda i ne ide se argumentom na argument nego uglavnom uvredom na argument, e sada da li će ova edukativna kolumna polučiti rezultate, pitanje je. Daj bože i pameti, da barem nekog uspiješ prosvijetliti. Što se tiče tvog Josipovića meni i dalje on djeluje samo kao izložbeni primjerak bez uporabne vrijednosti.
Ludidabar,ako sve mjeriš po svom laktu, napiši ti pametnu kolumnu da te vidimo. Baš si jadan i bljak!
Zaista sam bljak! Evo dogovor, neka nam teta Dragica kaže koliko love dobije po članku, pa ču i ja za istu napisati kolumnu! Eto, pošteno! I hvala čika Savi Komandiru na beskrajno pametnom komentaru!
Milsim da idiotarijama treba stati na kraj. I zato odgovaram: nikakav bonus za svaki komentar uspod mog teksta ne primam! Bože dragi: pa što je vama? A dopuštam glavnom uredniku da objavi iznos za kojeg sam pristao pisati Dragovoljac. Slutim da će dr. Fric odgovoriti: ma kakvi! Tu crkavicu cuvamo u strogoj tajni, kao što Ivo Sanader ne da i ne da podatak odakle mu skupa kolekcija satova ili onaj famozni racun iz Verone. Rekoh narode: primam masnu placu koja sjeda na racunu kojeg imam na kajmanskim otocima. Zanimaju li vas primanja komentatora ovog portala? Dobro. Najprije skinite maske. Onda organizirajte okrugli stol u Puli i pokazimo karte na stol.
Što je ovo ovdje, lamentiranje o demokraciji, poštenju, istini - strast za istinom? Od ovih silnih univerzalnih pojmova "demokracija", "istina" boli glava. Gospodin Josipović, koliko znamo iz medija, školovan je pravnik i školovan glazbenik. U jednom i drugom poslu kojim se bavi uspješan je. Cijeni ga struka. Istovremeno je SDP- ovac, što je opći univerzalni problem za čitavu HR, jer da je najjača opozicijska stranka u HR nešto vrijedna i vlast bi morala biti bolja a taj SDP je uvijek 15% slabiji od HDZ-a. Kažu da su se Linić i Jakovčić još u vijeme Račanove nesretne vlasti u HR dogovorili da Jakovčić neće "šarati" sa IDS-om po Rijeci a SDP-ovci neće dirati Jakovčićev feud Istru. Upravo tako je danas, tj. taj SDP je danas u Istri IDS-ov podrepak. Definitivno ne vjerujem da može biti Josipović, ili netko drugi, predsjednik RH i da bi time sustav mogao funkcionirati. Sustav mora početi funkcionirati na nivoima "neposrednih demokracija" lokalno - tamo gdje ljudi jedni druge gledaju u oči. Pisao sam već najmanje 50 puta o ukredenoj kući u Rapcu, to već i vrapci na grani znaju. Bilo je tamo u vrijeme ove posljednje lokalne izborne kampanje kada je u "G.I". objavljen tekst o sadržaju imovinskih kartica istarskih gradonačelnika. Tekst je pisala gospođa Benić. Kaže tamo labinski gradonačelnik Demetlika da njegova dvokatna kuća u Presici - dio Labina vrijedi 2,3 milijuna kn. Kako onda on može prodati gradsku imovinu u samom centru Rapca, na 30 m zračne linije od mora, dvokatnu kuću sa dva apartmana u prizemlju za svom gradskom šoferu Čekadi za manje od 47.000,00 €..?? To je stara priča. Nova priča je da taj isti Demetlika uopće nije prijavio u tom tekstu gospođe Benić da ima u vlasništvu i novi turistički stan - apartman u Rapcu. Znate što je to javno prešutiti - sakriti stan u imovinskoj kartici. Evo proteklih tjedana se desilo Gregoru Golobiču, čelniku stranke "Zares" u SLO i aktualnom ministru školstva i obrazovanja u SLO Vladi da je prešutio javnosti 10% vlasništva u jednoj tvrtrki, uz bitnu činjenicu da je to uredno prijavio državnim organima kada je bio imenovan misitrom, ali prešutio je javnosti - prevario je medije. Još i danas u SLO svi traže njegovu ostavku. Čitam tog dana u "G.I." što piše gospođa Benić o Demetlikinoj imovini, vidim da labinski gradonačelnik Demetlika javno laže, skriva i prešućuje stan u Rapcu. Nazovem gospođu Benić i pitam je odakle joj informacije za taj tekst? Kaže da je direktno pitala i da su to neposredne izjave istarskih gradonačelnika. Kažem joj da ju je Demetlika prevario, preštio joj jedan cijeli stan. Niti je gospođa Benić idućih dana pisala u novinama kako ju je Demetlika prevario..?? Niti su mediji krenuli istraživati o stvarnoj imovini tog labinskog gradonačelnika Demetlike, prije svega o porijeklu te imovine. Na zapadu, kada se javno lažu mediji onda mediji to ne praštaju - traže i utvrđuju istinu. Kada o tome pišu, osim što dižu tiražu i prodaju svoje novine - reklamni prostor u mediju, onda grade i svoju vjerodostojnost. Kod nas toga nema, ovdje lokalni IDS-ovi "kaubojci" koriste medije kako bi preko njih lagati narod - birače od kojih traže glasove tj. potporu na izborima. Kada je bila kampanja bio je kandidat za župana i Dino Debeljuh. Stavio je na plakat "Pinokia" - zna se Pinkio u svojoj priči laže, to je Debeljuh misio na Jakovčića, slogan Debeljuhove predizborne kampanje bio je "Snaga istine"..?? Odem na Debeljuhovu tribinu u Labinu, odnesem tamo panoe na kojima stoji da je Demetlika ukrao kuću u Rapcu i pitam tamo javno Debeljuha da li će on javno otići u grad Labin kod Demetlike tražiti javnu gradsku dokumentaciju o toj ukredenoj kući? Debeljuh mi javno odgovori da on to ne može jer on živi u Bujama i on u Dujama ima svoja građanska prava a u Labinu ih nema pa ne može ni javnu gradsku dokumentaciju u Labinu tražiti na javni uvid...?? Istu priču mi je ranije prodao Damir Kajin, ni on ne može doći u Labin zbog istog, jer ima boravište u Buzetu. Kajin mi je tada napisao, imam doma njegov dopis, da će on to srediti u Saboru RH i da će o tome postaviti saborsko pitanje pa će mi naknadno posredovati odgovor..?? Sada i taj isti Kajin hoće kandidirati za predsjednika RH..?? Umjesto da poznati medijski djelatnik Drago Pilsel piše teorijske expertize o tome kako bi Josipović bio dobra predsjednik RH (možda bi a možda i ne bi..??) pozivam tog istog medijski utjecajnog Pilsela da dođe u Labin tražiti javnu gradsku dokumentaciju na javni uvid o tome kako je Demetlika ukrao kuću u Rapcu. To se zove strast za istinom a ovo drugo je "lari fari" novinarsko razglabanje na nivou "što bi bilo kada bi bilo"..?? Zapravo taj Josipović neće biti predsjednik. Pozdrav !
ovaj je drago ko sudac zlajo pegla li ga pegla jebena je ta kler osnovna i srednja škola smutljivac kažeš sa svima nama ćeš se truditi i donijeti će nam on drago slobodu dijaloga slobodu mišljenja ja vam kažem da su gori ovakvi tipovi ala drago hurdago nego najgori desničari i neznam kakva lijeva reakcija jer se ta progresivna liberalna gamad više boji od ovih gore navedenih demokracije i pokreta masa ludidabar jedini misliš svojom glavom ovo sve ostalo anonimni dupelizci ko da ih je sve ćiro napravio ali on je bar imao hrabrosti i muda da to radi javno:)
CUJ AK, kad si tako veliki istarski patriot i strastveni borac za antikorupcijsku politiku i kad se kocoperis po tribinama i provociras Kajine i Debeljuhe, zakaj ne posaljes Labinsku muriju da istrazi Demetliku? Velis da imas dokaze, da za tu "kradju" i vrapci na grani znaju. Pa, sto ovdje palamudis? Istresi to pred snagama reda i revnoga Karamarka. A ti NARKOMAN, uzmi si jos malo Rivotrila. Pa da barem pogodis tocke i zareze.
ak opet si čitav roman napisao, ali slažem se, neka teta Dragica napiše članak o toj kućici u Rapcu! I neka zaradi lovu! Onda bi nas mogao pozvati za okrugli stol u neku konobu! I dogovori se da ti žena vrač isplačuje bonus za komentare!
Ak, tko je kolumnist? Ti ili Strugi, Pilsel, Stojić. Ma daj malo smanji doživljaj.