GALERIJA ZUCCATO, ČETVRTAK, 24. RUJNA U 20 SATI
U Galeriji Zuccato, 24. rujna u 20 sati održati će se otvorenje samostalne izložbe Zlatana Vehabovića, zagrebačkog slikara mlađe generacije. Izložba pod nazivom «Anatomije opreza» prenosi niz globalnih aktualnih tema koje nas okružuju i preslika je suvremenog osjećaja vremena. Izložbu će otvoriti povjesničar umjetnosti Mladen Lučić. Izložba će biti otvorena do 17. listopada 2009., a može se pogledati svakim danom osim nedjelje od 10 do 13 i od 18 do 21 sati.
Zlatan Vehabović, zagrebački je slikar mladog naraštaja koji je već postao amblematičnim umjetnikom svoje generacije, ali je i stekao poštovanje starijih kolega, kao i ono malo likovne kritike što je u Hrvata još preostalo. Ikonografija njegovih slika protkana je temama koje nas okružuju i preslik je suvremenog osjećaja vremena. Ne bježeći od narativnosti, Vehabović se u svojem slikarstvu koristi iskustvima i parafrazama filmske, književne, glazbene ili filozofijske literature ovog stoljeća, a nije neosjetljiv ni na današnje globalne ekonomske i društvene probleme koji pod diktatom velikih korporacija potiču odumiranje istinskih civilizacijskih i kulturoloških vrijednosti. Zlatan redovito odlazi u kino i kazalište, puno čita i sluša glazbu. On je na Facebooku, piše svoj blog, a kako sam kaže, život mu je bez Ipoda nezamisliv. Zbog svega navedenog prirodni izazov za takvog umjetnika bio je ostati u klasičnom mediju, a razmišljati i Cyber logikom. Vehabović je i te kako svjestan vremena u kojem živi o čemu njegove slike diskretno ali i izuzetno slojevito govore dotičući niz globalnih aktualnih tema koje tište današnjeg čovjeka.... ¨"Mediji, kakve nam ih nude i prezentiraju korporacijski divovi"...govori Vehabović..."služe kako bi nas stalno približavali nekoj bezbrižnoj budućnosti donoseći nam proizvode za instant proizvodnju vremena uobličene u tehnološke naprave. To se može iščitati kao utopija.
Kada smo nekoć čitali Orwella smatrali smo, a vjerojatno više željeli smatrati, da se radi o utopiji. Na žalost, Orwell je vrlo brzo postao stvarnost, a ta stvarnost koja posjeduje potpunu kontrolu nad svakim pojedincem, želi nas od same sebe odvratiti nudeći nam svoj "Cyber space" kao poligon kontrolirane i svima dostupne kreativnosti. Precizno pozicionirajući ovakvo stanje civilizacijske realnosti, Vehabović u svom likovnom izrazu progovara izvjesnom melankolijom koju potencira ne toliko kao stanje duha već više kao biljeg vremena. Našeg vremena, koje teži da stanje paraliziranosti nadjača moć djelovanja. Stoga se Vehabovićevo slikarstvo može iščitati i kao melankolički odraz sve više pasivnom i pomalo rezigniranom sudjelovanju umjetnika i intelektualca u kreiranju suvremene stvarnosti gdje individualcu više nema mjesta.
Međutim koliko god se teži i sustavno radi na uniformnosti, što znači i odumiranju umjetničke kreativnosti i intelektualne misli, autorovo razmišljanje i tome adekvatan likovni izraz govori da snažni individualizam i umjetnički nerv nije zamro. Vehabović nenametljivo i s distancom secira amplitude današnjeg društva ukazujući da još uvijek humanistički principi nisu zaboravljeni, a jezik slikarstva koliko god neki mislili da nije imanentan našem vremenu, vjerojatno je jedini koji istovremeno može zaustaviti misao, a pokrenuti osjećaje. (REX)
