Otvara se nova kazališna sezona u INK-u

PREMIJERA PREDSTAVE »FURBAĆONA«

Istarsko narodno kazalište će 2. listopada kazališnu sezonu 2008./09. u svojoj kući započeti vlastitom produkcijom, premijerom adaptirane komedije Angela Beolca Ruzzantea »Mušica« (»La Moscheta«, 1526.). Predstavu »Furbaćona« po tekstu Branka Lučića režira Jasminko Balenović, a pet je uloga podijeljeno glumcima koji su jezikom ili rođenjem bliski čakavštini. Riječki glumac Denis Brižić u Furbaćoni igra kuma Žvaneta, pulski glumci Romina Vitasović i Rade Radolović utjelovljuju likove Marjuče i Marinaja, Pepića interpretira profesionalni glumac Teo Tiani iz Rovinja, a za prolog, tj ulogu Škovacina je zadužen čovjek s Radija Alfredo Kociančić. Scenograf predstave »Furbaćona« je pulski slikar Robert Pauletta, kostimografkinja i izrađivačica kostima je Marinela Jeromela, a skladatelj Bruno Krajcar. Svjetlo je oblikovao Mako Bolković, suradnica za scenski pokret bila je Andrea Gotovina, a scenografiju je izradio porečki tandem Ivan Dobran-Silvio Živković.  Kao i uvijek u predstavama INK-a majstor scene je Goran Šaponja, majstor svjetla Dario Družeta, majstor tona Miodrag Flego, rekviziterka i garderobijerka je Desanka Stjepanović, a inspicijent Manuel Kaučić. Osim premijere, 2. listopada 2008. godine, u 20 sati, najavljene su i četiri reprize, 3. i 4. listopada u 20 sati te 6. i 7. listopada u 12 sati i 30 minuta. Prenosimo dio teksta »Furbaćona ili ki će ga kemu prvi fikati« koji je uz premijeru »Furbaćone« napisao Branko Lučić: „La Moscheta“ je nastala negdje između 1528. i 1529. godine, ime dobiva po frazi “parlar moscheto” ili govoriti gradskim padovanskim govorom koji stoji nasuprot većeg dijela teksta pisanoga seoskim dijalektom padovanskog zaleđa. Želi li se razumjeti duh vremena nastanka komedije valja osobito naglasiti da je u isto vrijeme napisano i Kopernikovo revolucionarno djelo (u našim kazalištima najpoznatija kao Mušica), prva renesansna komedija, talijanskog autora Angela Beolca RuzzanteaDe revolutionibus orbium coelestium. Svi likovi komedije i svi njihovi odnosi postavljeni su u okružje ljubavne strasti, žudnje i putenosti. Stoga je moju istarsku interpretaciju (zacijelo ne pridaju najveću vrijednost. Biti, za njih znači živjeti na način nadasve čiste, bolne, bezuvjetne i neponovljive, ljubavi, zapravo ljubavi prema ljubavi, temeljno pitanje Beolcova ljubavnog četverokuta glasi: Furbaćona) vodila slutnja: Beolco daje naturi prednost pred kulturom – njegovi su likovi prije svega krv i meso, koji moralnim kategorijamause, nase i podase. Umjesto ideala velike, viteške, jedinstvene iki će ga kemu prvi fikati (tko će ga komu prvi uvaliti)?… Beolco je uspostavio ravnotežu u svijetu svojih likova. U igri ljubavi su svi nešto dobili i nešto izgubili. I na kraju  štorije prči su ostali cili a koza sita.« (Nevena Trgovčić)