Obilježena 69. godišnjica ustanka naroda Hrvatske

POLOŽENI VIJENCI NA OBNOVLJENI SPOMENIK USTANKU

Piše: Vladimir Kapuralin

U Srbu je svečano obilježena 69. godišnjica ustanka naroda Hrvatske, koji je buknuo 27. jula 1941. godine. Tom prilikom otkriven je i obnovljeni spomenik ustanku, rad akademskog kipara Vanje Radauša, koji je uništen tenkovskim granatama 1995. godine, nakon progona i odlaska domicilnog stanovništva. Na spomenik je položeno mnoštvo vijenaca raznih institucija, udruga i dviju stranaka: SRP-a predvođene predsjednikom Ivanom Plješom i SDP-a. Tom se prilikom dogodio specifikum na način da je prvi put nakon dva desetljeća pokušaja da se događaj izbriše iz povijesnog sjećanja i potisne u zaborav, izrijekom sa službenog mjesta moglo čuti da se radi o Danu ustanka hrvatskog naroda. Doduše već se nekoliko godina na taj dan u Srbu okupljaju antifašisti slaveći taj događaj, za koji se u medijima koristio eufemistički pojam kao dan ustanka koji se koristio u bivšoj državi. Očito je dakle da je ovom prilikom učinjen jedan kvalitativni iskorak.

Ovo je prilika da podsjetimo, kako su u Puli ovaj događaj, kao i događaj od 4. jula iz 1941. godine koji mu je organizaciono prethodio i sa kojima tvori integralnu cjelinu, kontinuirano obilježavani, bez prestanka nakon secesije 90-ih. Činila je to skupina komunista tada organizirana u SK-PJ, a kasnije nakon osnivanja Društva Josip Broz Tito i Socijalističke Radničke Partije, činili su to njihovi pripadnici, ali i ostali građani. Mi ne gajimo iluziju da je naša zasluga što je danas došlo do ovako kvalitetnog pomaka u službenom tretiranju tog događaja, ali nadahnjuje saznanje da dugogodišnje dosljedno i ustrajno tumačenje na pravom putu, nije bilo uzaludno već je dalo rezultate.

Dostojanstvo proslave i pijetet prema žrtvama koje su priložene na oltar slobode, grubo je narušeno grupicom pripadnika relikta mračnjaštva i zla, koji su iskoristili prostor i vrijeme, da bi zadovoljili svoje patološke porive, upućujući poruke mržnje i uvrede prisutnima. Događaj sličan ovome koji je već viđen ove godine u Kumrovcu u režiji istih krugova upućuje da se i u buduće mogu očekivati slični ispadi. Ali oni potvrđuju da većina građana Hrvatske ne pripada ustaškom soju, da su oni manjina, glasna manjina, koja tu svoju inferiornost kompenzira arogancijom, drskošću, lažima, galamom, oslanjanjem na kler, čime se još uvijek nameću kao dominantan oblik promišljanja u nekim segmentima hrvatskog društva. Njihova pojava u Srbu govori kako nisu izvukli nikakvu pouku iz Kumrovečkog fijaska koji su tamo doživjeli, pa tu svoju mrlju nastavljaju razvlačit po Hrvatskoj.