Nona, vozim Nano

LETEĆI HOLANDEZ

Piše: Pavle Pavlović

Nećemo o politici, haj’mo malo o bankama. Hitno tražim koju tisućicu eura da bih riješio svoju mobilnost. Ako znate kakvu bankicu sa malom kamaticom, eto mene odmah. Treba mi, znate samo između tri i pet tisuća eurića i moj moto-san bit će realiziran. Nego da ne dužim, evo u čemu je problem. Već desetak godina radim za englesko-nizozemsko-indijski čelični koncern “Tata”. Nagledao sam se raznih čuda od metala. Sjedio u jednom vozilu iz klase “Formule 1”, pozirao pored prototipova budućih električnih automobila. Držao u ruci komade specijalnog alumunijuma koji u svemir nosi “spejs šatl”, pipao neopisivu glatkoću izvan serijskog čelika koji pod vodom može da izdrži stotine godina. I sve to bilo je gotovo ništa prema doživljaju, uzbuđenju od prije gotovo godinu dana dok smo čekali da se svečani pokrivač skine s neke kugle koja se ispod nazirala. Jednim potezom, uz zvuke tipične indijske muzike, slavni industrijalac Ratan Tata, označio je i evropski život malog “Nana”. Svečanost upriličena u strogoj tajnosti. samo za određeni krug ljudi, stručnjaka “Tata”, bila mi je dostupna zbog moje vrste posla. Bio sam šarafić u predstavi koja će zasigurno promijeniti automobilsku povijest, ne samo u Indiji i Europi.

Pred nama se ukazao automobilčić, veliki gotovo kao privjesak za ključeve američkih limuzina. Pod imenom “Nano” pokusaće da nadmaši svu slavu narodnih automobila kao sto je bio Ford T ili Volkswagen - Buba. U Indiji će koštati, sigurno ste već to čuli, negdje oko 1.800 eura. Tamo će se prodavati njegova ”ćelava” verzija, bez vazdušnih jastuka, ABS-kočnica, stabilizatora vožnje, klima uređaja… Ovaj za Stari kontinent ima sve to u sebi. Doduše, duži je 20 centimetara, od “Indijca”, koji se “pruža” na cak tri metra i devet centimetara. Širina je 158 cm. Za zemlju svetih krava “Nano” ima motor od dva cilindra, dok će za nas biti sa jednim više. Motor od 624 kubika i daje čak 33 konjske snage. Maksimalna brzina biće 105 kilometara. Za litru goriva prelaziće 23.000 metara.

Imao sam i “čast” da sjednem u “Nana”. S još trojicom kolega osjećao sam se kao u nekom prostoru između Fiće i Yuga. Taj ”komfor” začas me je vratio u dane kada nam je Fićo bio Mercedes Mercedesa, kada smo s njim kao od šale pucali preko Pule prema Trstu po farmerke i šuškavce. I sjećam se, nikada nam nije bilo tijesno. Naravno, kasnije smo se razmazili i šalili s autom koji nas je sigurno i dugoročno uveo u svijet četverotočkaša… Prije godinu dana bilo mi je strogo zabranjeno da se hvatam fotokamere. U taj svečani prostor tajne europske promocije "Nana" nisi smio unijeti gotovo ni olovku, a kamoli mobilni telefon sa kamerom, ili ne daj Bože, digitalac. Prolazili smo kroz specijalna detektorska vrata kao na najčuvanijim aerodromima. Dakako, najjeftiniji automobil na svijetu i nadalje je pod posebnom paskom, ali REX-ovi ljudi su ,ipak, ponekad snalažljiviji od drugih radoznalaca koji uporno pokušavaju prodrijeti u izložbeni prostor gdje se "Nano" prezentira samo odabranima. Indijski industrijalac Ratan Tata, po kojem se zove i cijeli koncern, jedan je od najbogatijih ljudi na planetu i gazda je tvornica "Jaguara", "Land Rovera" i "Mini Morisa". To Englezi nikako ne mogu da mu oproste. Nekada najveća kolonijalna sila, koja je bogatstva crpila iz Indije dočekala je da ponos otočne autoindustrije bude u rukama  potomaka nekadašnjih sluga krune Njenog veličanstva.

Dakle, nakon godinu dana čekanja objektiv kamere najčitanijeg istarskog portala uperen je u automobilčić kojeg već sada u Indiji s nestrpljenjem očekuje već dva i pol milijuna sretnika koji su uspjeli da sakupe desetine tisuće rupija i ukrcaju se na dugačku listu čekanja, kao što je to nekada kod nas bilo za vražju "Zastavu 101" ili "Yuga 45". Za godinu ili dvije, gazda Ratan Tata najavljuje i okupaciju Europe. Pokoriće je, ne "Jaguarima" i "Land Roverima", nego sićušnim "Nanom" koji bi trebao stajati između 4.000 i 5.000 eura. Velika lova najlakše se uzima na malim jeftinim stvarima dostupnim i zadnjem kokuzu.

I , eto zbog čega mi treba neka fina bankica da mi odobri kreditčić od koju tisuću eura. Valja mi se pripremiti na vrijeme i upisati na  "Nano" listu. Već zamišljam koliko će ”Nano” privući mušterija u Istri i Lijepoj našoj. Dušu je dao za uskih motovunskih kala i sve užih pulskih ulica. Još bolji je za parkiranje. Treba ti, čini mi se, pola parking mjesta. Već čujem kako će ponosni vozači dovikavati - Nona, vozim nano!

Fotografije vezane uz članak

Komentari na članak

1. Andrea: 30/03/10 u 23:50h ·

   http://img52.imageshack.us/img52/6738/bicevazduh.jpg svaka čast našim susjedima, ali radije bih čitao hrvatski jezik.

Stranica 1 od 1