Nogomet u Puli donio samo glavobolje

GASTRBAJTER 24
Piše: Gordan Stojić
Od onih sam koji ne vole nogomet. Ne čupam kose zbog neuspjeha naših klubova i potpuno mi je svejedno kako prolazi reprezentacija. Uspjesi loptača me ne čine ni bogatijim ni sretnijim. Odrasle ljude koji mi pod prozor bacaju petarde u silnom slavlju, dižu kredite da bi putovali u inozemstvo na tamo neka prvenstva ili nose dresove svojih idola smatram retardiranima. Naravno da znam da je nogomet jako popularan. U Njemačkoj raste broj gledatelja, a Manchester unatoč krizi potpisuje megaugovore. U nas je drukčije. Reprezentaciju nam nose uglavnom djeca gastarbajtera, a liga nam je katastrofa sa tisuću gledatelja po utakmici. Dapače, nogomet je Puli zadnjih dana donio samo glavobolje. Istra 1961. ušla je u prvu ligu. Klub nema vlasnika nego pare donosi svojim vezama utjecajni HDZ-ovac. Stadion na kojim trebaju igrati bit će dovršen tko zna kad. Igrači ne dobivaju redovito plaće. Istarski vlastodršci, IDS su više manje nezainteresirani.  Njihov je paradni konj Motovunski filmski festival. IDS-ovci su ipak intelektualci. Novinari su euforični i pišu: Pula mora imati prvoligaša. Ali zašto, ako nitko ne želi klub i ako nema sponzora koji bi dali pare? Ako pak nema para kako klub uopće može igrati prvu ligu? Ako pak neće igrati zašto se ulupavaju goleme pare u obnovu stadiona? Uostalom, u Istri se za Jugoslavije nikada i nije igrao ekstra nogomet. Nešto je značila tek obližnja Rijeka. Zašto je sad odjednom važno da Pula ima prvoligaša? Zar zbog tisuću navijača koji će dolaziti na stadion? Neki budalesaju, djeca će se baviti sportom, a ne drogom. Poznato je da u Puli nema narkomana, sve sami zdravi i nabildani momci. Uostalom, nije li već bilo prvoligaša u Istri? No, gdje su danas Istra i Pazinka, u kojim ligama igraju? A zamislite tek slučaj kluba iz Starih Perkovaca. To je selo pokraj Slavonskog Broda. Ušli su u prvu ligu, a nemaju ni stadiona, ni para. Nadam se da nisu igrali bosi. Na kraju su morali odustati od prve lige. Čini mi se da bi hrvatski nogomet trebao postati amaterski, kao na Malti. Neka konobari, proizvođači istarskog pršuta, tragači za tartufima i vinari igraju za svoj gušt. Uštedjelo bi se osam miliona kuna koliko košta prvoligaški pogon. Zapravo bi jedini spas za hrvatski nogomet bio da svaka stranka ima svoj klub. Političari imaju para pa bi mogli financirati zahtjevne prvoligaše. U ekipama bi bili samo najbolji. U Hajduku bi igrali Sanader, Primorac, Kerum i Thompson. U Dinamu Bandić, Mamić, Ćiro, Jure i Boban. U Osijeku Glavaš, Norac, Karadžić i Mladić. U Istri 1961. Jakovčić, Cuccurin, Hrelja, Hloverka i Majić.