DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Ne očekujem vatrenu raspravu, ali bih bio zahvalan ako doprinesete temi koju danas započinjem: kako rehabilitirati politiku? U sadašnjem osobito teškom kriznom stanju hrvatske, europske i svjetske povijesti – financijskom, gospodarstvenom, socijalnom te ponajviše moralnom – i naša zemlja ima ozbiljnih problema. Sveopća je kriza zapravo još dublja zbog mnoštva frustracija, tjeskoba i strahova preostalih nakon pretrpljenog rata.
Činilo mi se pogodno prenijeti Manifest Kršćankog akademskog kruga »U službi čovjeka i zajednice«. Ono daje uvid u problematiku i nudi rješenja za mnoge naše poteškoće. Društvene i političke naročito (o čemu ću pisati i u idućim nastavcima).
No, bez obzira na krizu i zbog toga što se moramo ozbiljno pozabaviti teškim poslom rehabilitacije politike, trebamo postaviti svoje prioritete, uočiti posebne probleme te pronaći načine njihova rješavanja, a usto i da ostvarimo svoje i europske legitimne interese u europskom kontekstu. Pred nama je razdoblje konsolidacije, usklađivanja i prilagođivanja nacionalnog života, kao i demokratskog sustava i institucija unutar europskih i svjetskih integracija, u čijim će okvirima morati zaštititi i promicati što bogatiji i svestraniji razvoj našega identiteta i uvjete našega postojanja.
Veličina te povijesne zadaće zahtijeva na svim područjima suradnju, solidarnost i povezivanje svih nacionalnih i građanskih snaga i njihovih elita, kao i što znatnije smanjivanje i izbjegavanje štetnih podjela koje postoje i u društvu.
Dvadeseto je stoljeće po svojim civilizacijskim (duhovnim, znanstvenim, kulturnim i tehničkim) dostignućima bilo veliko i u mnogočemu neusporedivo s prethodnim stoljećima. No, bilo je to istodobno i jedno od najmračnijih razdoblja ljudske povijesti: ratovi, revolucije i totalitarni režimi – komunistički, fašistički i nacionalsocijalistički – satrli su stotine milijuna ljudskih života. Totalitarni režimi u istome stoljeću doživjeli su svoj uspon i svoju propast, a svima njima odlučan otpor pružio je i hrvatski narod. Bilo je to i stoljeće najvećega broja kršćanskih i drugih mučenika.
S druge strane, kapitalistički svijet posljednjih triju desetljeća – svojom neravnopravnom i nepravednom raspodjelom dobara te prevlašću posebnih novčarskih interesa relativno malog broja skupina i pojedinaca u razvijenim zemljama, koji žive u obilju i rasipnosti - ima i tamno naličje svoje neoliberalno koncipirane slobode i demokracije: taj se svijet uspio ne samo sroditi s diktaturama i komunističkim totalitarizmom, nego i nadalje proizvodi zaostalost, nejednakost, uništavanje prirode, oskudicu i bijedu te dopušta bolesti i glad velikog broja ljudi u nizu krajeva i zemalja. Izrazite socijalne nejednakosti i nepravde svjetski su problem, a postoje čak i u nekim visoko razvijenim zemljama.
Mnoge gospodarstvene i razvojne nejednakosti, kao i one između bogatih i siromašnijih te osobito krajnje siromašnih dijelova i krajeva svijeta, ostaju neriješen problem našega vremena i neodržanih obećanja bogatih siromašnima, tako da danas tvore njegovu tragičnu i neprihvatljivu podijeljenost. Njoj valja pridodati i kulturnu zaostalost, neprosvijećenost i nepismenost te nedovoljnu ili gotovo nikakvu zdravstvenu i ekološku skrb.
U temelju sadašnjih socijalnih, gospodarstvenih i financijskih nevolja koje potresaju svijet stoji, pak, dubinska duhovna kriza, kriza samoga čovjeka i njegovih temeljnih vrednota. To ozbiljno krizno stanje traži okupljanje svih demokratskih i brigom za čovjeka zauzetih snaga, kojima su vrhovna vrednota ljudska osoba, njezina dobrobit i dostojanstvo, kao i human život, dostojan čovjeka.
Zato valja uočiti slijedeće probleme: 1) stavljanje pojedinačnih interesa - bili to interesi pojedinih političkih stranaka ili drugih interesnih skupina – iznad javnog interesa i zajedničkog dobra; 2) nepoštovanje i nedovoljno zalaganje za izgradnju pravne države, kao i ignoriranje europskoga demokratskog duha u institucijama od javnog interesa – od najviših do najnižih; 3) velike socijalne nepravde i gospodarske nejednakosti među ljudima i pojedinim društvenim slojevima koje nisu plod poštenoga rada; 4) toleriranje različitih oblika korupcije i podmitljivosti, od sukoba interesa do iznuđivanja i iskorištavanja javnih služba ili položaja za privatne svrhe i interese te čak i zakonima reguliranih društveno i moralno neprihvatljivih povlastica; 5) mirenje s visokom nezaposlenošću i besperspektivnošću mladih te osobito s trajnim napuštanjem zavičaja i odljevom mlađeg i visokoobrazovanog stanovništva, što sve pridonosi kulturnom osiromašenju zemlje i demografskom slomu; 6) navođenje na pretjeranu potrošnju, iznad materijalnih mogućnosti pojedinaca i obitelji te stvaranje dužničke ovisnosti i dužničkoga ropstva; 7) bezobzirno uništavanje neobnovljivih prirodnih bogatstava te rasipanje i onečišćavanje mnogih drugih; 8) smanjivanje prava zaposlenikâ, osobito radnikâ s nižim primanjima i neredovitost, štoviše izostanak isplata zasluženih zarada; 8) nedovoljna briga države za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, napose za djecu, mlade, žene, radnike i umirovljenike kao i, uopće, velike socijalne nepravde te gospodarstvene nejednakosti među ljudima i društvenim slojevima; 9) toleriranje bahatosti odgovornih ljudi, čelnikâ civilnih vlasti i stranaka, zatvorenosti javnih služba, birokratizacije i neosjetljivosti za prava, potrebe i probleme građana; 10) promicanje individualizma, relativizma i nihilizma, kao i društvene anomije i neodgovornosti; 11) rašireno bezakonje i nasilje, posebno među mladima, njihovo padanje pod utjecaj droge i organiziranog kriminala; 12) stvaranje osjećaja u građana da su nezaštićeni te da ih dovoljno ne štite ni policija, ni sudovi, ni odvjetnici, što mnoge od njih potiče da uzmu pravdu u svoje ruke; 13) olako prihvaćanje neoliberalnih rješenja u gospodarstvu, kao i zastupanje prijeke potrebe deregulacije, liberalizacije i privatizacije gotovo svih sektora društva, a posebice zdravstva i školstva kao jamaca jednakosti i solidarnosti; 14) neprepoznavanje i neuvažavanje legitimnih nacionalnih interesa u politici i gospodarstvu, navlastito identiteta u kulturi, te njihova nedovoljna zaštita i promicanje u odnosima sa svijetom, bez uskogrudnog nacionalizma i zatvaranja, ali i bez podložničkog odnosa i 15) nedostatak samokritičnosti među pripadnicima klera svih vjerskih zajednica i crkava, sustavno prešućivanje vlastitih pogrešaka, skrivanje iza vlastitog autoriteta, polaganje isključivoga prava na istinu i nedovoljno poznavanje temeljnih problema suvremenog čovjeka.
Ovim ćemo razmišljanjima nastaviti. Danas, svima kojima nedostaje nada, skepticima i obeshrabljenima, ali i svima koji traže dobro, pravdu i slobodu, svima koji se ne predaju, upućujemo važnu poruku kako bi svi zajedno postali sudionici na vlastitom putu i graditelji slobodnijega i čovječnijega svijeta.
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Moj Pilsel (po hrvatski Pivopija), gdje si ti zalutao man?
Uh, toplo je i za dobar sex, a kako ne bi bilo za čitanje kolumni. Volontario, kažeš rehabilitacija politike. Pitaj se da li ti svojim kolumnama pridonosiš suradnji, solidarnosti i povezivanju kako nacionalnih, tako i građanskih snaga u ljepoj našoj. Otkud sada, odjednom poriv i potreba za pozivanje na toleranciju, nakon panegirika i demagoških kolumni. Daj bože, da je moguće nakon takvih tvojih eskapada, doći u stanje pravednog blaženstva.
Puno kakiš Savo!
@ ludidabar konstruktivan i argumentiran upis, kao uostalom i svi tvoji upisi.
Komandante, tvoje svršavanje na ovom portalu nikog pametnog ne može dovesti u stanje pravednog blaženstva - nego do morske bolesti ( riganja, povraćanja).
willow, nisam zano da tebe zanima moje svršavanje, ali to prepusti ženama koji će ocijeniti da li ih dovodi do savršenog blaženstva. Doduše nisam spominjao svoju ejakulaciju, nego svršavanje volontaria na ovom portalu, ali i za tebe kao i za ludogdabra vrijedi opaska o argumentaciji.
Pored tebe velikog je..ča, žene se ne stignu niti počešljat, pogotovo mrtve.
Komandante, stavi tvog malog na Youtube, svi ćemo svršavati,kad vidimo tvoju diku i ponos.Tebi je mjesto na psihijatriji.Koliko čujem zovu te po Puli CAZZO VOlANTE, ili da ti citiram stihove iz Crven Bana omraženog ti Vuka Karadžića ( to mu je bilo prezime, a ne zanimanje kao tebi). Kad Komandant tako milo prosi sveđer ku..c u rukama nosi.