GASTERBAJTER
Piše: Gordan Stojić
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, mi smo ništa. Niti živimo u kapitalizmu, a niti u socijalizmu. Da stvar  bude gora, nismo se ni odlučili što bi htjeli. Malo bi ovo, a malo ono kad nam kako paše. Uglavnom smo bezvrijedni miševi što su se pokrili ušima, šutimo mada nam rade što god hoće. A ako se tko i nađe pa nam saspe u lice da smo goli jad, sve se nešto uzbuđujemo i napuhujemo poput žaba pokušavajući dokazati da smo od silne važnosti. Izmišljamo povijest koja se nikada nije dogodila, ali smo se uredno odrekli onoga čega se ne bi smjeli stidjeti. Primjerice epizoda Drugog svjetskog ili Domovinskog rata koje su krajnje časne, ali zato slavimo veleizdajnike i zločince.

Primjer takve neizmjerne gluposti pokazuje i halabuka oko nogometa. Nikome nije važno što je stotine tisuća nezaposlenih koji će od jeseni opet do vrha napuniti burze, hoćemo li uopće imati za kruh i hoće li nam djeca već sutra u inozemstvo, nego smo se uzbudili oko Dinama i Hajduka. Jer da HRT prenosi ovo, a ne ono. I nešto se uznemirili Dalmatinci što nose lančić oko vrata. Dakle gospodo, nismo u komunizmu. Nitko nije dužan, pa čak ni državna televizija zabavljati dokone. HRT treba prikazivati utakmice reprezentativnih vrsta i doviđenja. Zašto bi plaćali gledanje katastrofalnog Dinama kako navlači loptu pored islandskih gejzira, a pri tome je registriran kao udruga iako Mamić okreće milijarde, a mi iz gradskog proračuna punimo kasu. Isto važi za krajnje neuspješni Hajduk. Gospodo nitko nije dužan samo zato što vi to volite, prenositi utakmice iz irskih vukojebina. Takvi prijenosi stoje nekoliko tisuća Eura. E dragi moji, što bih ja dao za nekoliko tisuća Eura. OK neka ide Liga prvaka. Jer mada puno stoji, privlači i sponzore i ipak je vrhunski sportski događaj. Formula jedan je čisto izdrkavanje.

Slažem se da ne treba prenositi niti hokejaški klub Medveščak, ili da ako to on plati onda i dobije. Ima svjetskih i europskih smotri, Olimpijada koje se emitiraju desetljećima. Pedeset godina gledamo četiri skakaonice iako nikada nije skakao neki Hrvat, svakako su tu Wimbledon, Rolan Gaross, finale engleskog nogometnog kupa, ali samo zbog tradicije. Ako smo u kapitalizmu, zašto bismo morali gledati teniske turnire na kojima naši igraju za pare ili skijaške utrke gdje se Kostelić natječe zbog nagrada? Nikada nismo prenosili gađanje glinenih golubova, a imamo olimpijskog pobjednika ili boćanje, a sjajni smo u tome. Ljudi saberimo se, nema se više para, na HRT-u radi 3500 uhljeba, imamo 250 000 državnih činovnika i političku elitu na čije privilegije trošimo milijune. Automobili, kartice, plazme, smartfonovi. Tko će sve to platiti?

Zato dosta lokalpatriotskih pizdarija. Odlučimo se. Ako smo u socijalizmu, ponašamo se kao nekad. Ako smo u kapitalizmu, onaj tko hoće zadovoljstvo neka ga plati. Ali ako želimo jednakost za sve, e onda idemo se buniti, tražiti svoja prava, natjerati guzonje da nas se boje. Tada, ako nam bude tako pasalo, mi ćemo njima narediti jer oni služe nama, da ne prenose podvodni ribolov. Ali sjediti u naslonjaču, šetati kožicu, birati HDZ i SDP četvrt stoljeća i onda reći, e ja bi gledao NK Škljonke. Ma bravo. Nema džabe ni u stare babe.