ZA ONE KOJI I DALJE NE VJERUJU: STRUČNE STUDIJE
S obzirom da se već dulje vrijeme u medijima postavlja pitanje vjerodostojnosti primjedbi vezanih uz rad tvornice kamene vune Rockwool Adriatic d.o.o. i ekološki utjecaj proizvodnje kamene vune na okoliš i ljude, udruga Naša zemlja dostavlja dokumente, kako kaže razloge neprihvatljivosti pogona Rockwool u pićanskom gornjem lugu. Nezavisnu studiju o utjecaju na okoliš tvornice Rockwool su na zahtjev aktivista izradili prof.dr.sc. Stanko Uršić v.r. i prim.dr.sc. Lucijan Mohorović, član UO Hrvatskog društva za zdravstvenu ekologiju. Ovi su dokumenti već bili ponuđeni na objavu dnevnim novinama Glasu Istre čiji urednik nažalost nije shvatio ozbiljnost stanja na terenu vezanog za rad tvornice, kao niti značaj dokumenata koji procjenjuju ekološku prihvatljivost proizvodnog procesa proizvodnje kamene vune, smatraju iz Naše zemlje.
„Usput, pozivamo sve građane da nam se pridruže na prosvjedu koji će se u nedjelju 31. kolovoza u pet do podne održati ispred tvornice Rockwool Adriatic d.o.o. Okupljanje građana koji nas žele podržati planira se na placi u Potpićnu s početkom oko 11 sati“, javljaju članovi udruge Naša zemlja. Donosimo oba dokumenta:
RAZLOZI NEPRIHVATLJIVOSTI POGONA «ROCKWOOL» U PIĆANSKOM GORNJEM LUGU/PIĆAN – ANALIZE PREMA STUDIJI UTJECAJA NA OKOLIŠ.
POGREŠNI IZBOR LOKACIJE POGONA. NEPRIHVATLJIVE KARAKTERISTIKE POGONA – KAPACITET / DIMENZIONIRANJE SU TAKVI DA JE NAKON NJEGOVA PUŠTANJA U RAD NEMOGUĆE ODRŽATI ČISTI OKOLIŠ ČAK I U GRANICAMA DOPUŠTENIH ONEČIŠĆENJA (POGOTOVO JE NEMOGUĆE VRATITI PRIJAŠNJE STANJE ZRAKA PRVE KATEGORIJE ČISTOĆE)
obrazloženje 1.1.
Pogon Rockwool Pićan smješten je u nevelikoj dolini nalik na zdjelu nepravilna oblika na lokaciji nasred Pićanskog gornjeg luga na nadmorskoj visini od 24 metra. Do prvih obronaka, sjeverno i južno, jedva tristo metara. Prema zapadu, uzbrdo do Pićna (347 m nad morem) ima manje od tri km. Obližnji Pavlinov brig na dvjesto je i dvadeset i pet metara nadmorske visine. Jugozapadno, Kukurini se naslanjaju na Kruh (359 m), dok je Potpićan jedva pola km južno od pogona. Iza njega je Dumbrova (118 m) i kilometar dalje Čambarelići na 166 m. Istočno, jedva tri km dalje, Lanišće, Filipaši, Purgarija Čepić, drže se uzvisine negdje na 105 m. Sjeverno, kilometar i pol od luga, Karlićki vrh iznad Tupljaka ima 224 m, dok jugozapadno i južno spomenuti Kruh, Goli brig (307 m) i Straža (306 m) te ostala brda južno i jugoistočno čine «zid» dok je jedini izlaz iz «zdjele» na istok, južno od Lanišća i Purgarije, prema Čepić polju, preko uzvisine 50-110 m, ali i to samo još od padina Učke, jedva četiri kilometra istočnije.
obrazloženje 1.2.
Ispuštanje dima i onečišćenog zraka provodi se kroz dva dimnjaka, jedan visok sedamdeset i pet metara i drugi visok trideset metara. U okoliš odlazi godišnje više od četiri milijarde i tristo milijuna prostornih metara dima, otrovima onečišćenih plinova i prašine, oko dvanaest milijuna prostornih metara dnevno. Budući da su granične vrijednosti za zrak druge (ne prve!) kategorije kakvoće, tisuću puta (otrovna prašina) do deset tisuća puta manje (sumporni i dušikovi oksidi itd.) od onih za ispuštanja iz ovog pogona, navedene milijarde prostornih metara razrijeđene stotinu puta ulaskom u okoliš još uvijek povećavaju razinu opterećenja zraka druge kategorije u koji ulaze, već prema vrsti onečišćenja, za deset do sto puta ili za tisuću do deset tisuća posto.
Nadalje valja uočiti da nakon stostrukog razrjeđivanja treba računati s više od četiri stotine milijardi prostornih metara godišnje, više od milijarde dnevno, degradiranog zraka (v. gore). Kada se uzmu u obzir dimenzije «zdjele», prostora omeđenog kako je gore opisano (v. točku a ovog odsjeka), to je posve dovoljno da ispuni svaki dan sloj zraka na visini između 100 i 300 m u «zdjeli» u velikom dijelu šireg područja, a posebno iznad ugroženog područja, (čak i Studija navodi (16/61) da će najveće koncentracije onečišćenja biti na visini od 149-156 m!), zrakom lošijim tristo posto preko granice za drugu kategoriju kakvoće u sretnijem slučaju relativno ravnomjernog širenja u atmosferi. U slučaju lokalnih prekoncentracija uzrokovanih određenim strujanjima i/ili temperaturnom inverzijom taj se učinak lokalno može jako povećati.
obrazloženje 1.3.
Problemi koji mogu nastati kod temperaturnih inverzija u području očiti su budući da zbog konfiguracije prostora (kotlini sličan prostor) treba očekivati znatan broj razdoblja temperaturnih inverzija. (Primjerice, za Pulu Studija navodi 42 slučaja prizemnih inverzija u razdoblju od dva mjeseca, dok za područje neposredno o kojem je riječ nema niti jednog podatka!!). Nadalje, treba očekivati probleme u slučaju slabih strujanja (znatni udio ondje!) ili TIŠINA (studija navodi gotovo 40 % tišina!!!), te slučaju relativno slabih strujanja iz sjeveroistočnog – jugoistočnog smjera, kad je strujanje upravo «nabijati» onečišćenja u «zdjelu» (ukupno ima 40% strujanja iz tih smjerova. Čak i studija navodi da će maksimum onečišćenja biti sjeverozapadno od pogona.). Iz svega proizlazi da treba očekivati lokalne prekoncentracije i zadržavanje mnogostruko povećanog onečišćenja. Pritom se nikako ne smije izgubiti iz vidika činjenica da se formaldehid (kancerogena, nadražujuća tvar, otrov prve skupine) i fenol (otrov druge skupine) te amonijak (otrovan, nadražujući) dijelom ispuštaju kroz dimnjak visine 30 metara (što u određenim okolnostima donosi onečišćenje prizemnog sloja otrovima prve kategorije štetnosti!) te da nema nikakvih podataka o ispuštanju prašine iz sekcije za piljenje, gdje se prašina, nakon prolaska kroz «vrećasti filter» ispušta kroz dimnjak visine 10 metara.
obrazloženje 1.4.
Kod razmatranja problema s prašinom koja se ispušta iz sekcije za piljenje kao i, uostalom, s onom ispuštenom kroz 75 i 30 – metarski dimnjak nužno je uzeti u obzir 1.) veliku količinu te prašine budući da se radi ukupno o najmanje 160-170 tona godišnje, a u prostornom metru onečišćenih plinova pritom može biti i preko milijardu mikročestica (submikronskih dimenzija) te otrovne prašine. Kada uđu u pluća, a te mikronske/submikronske čestice ulaze duboko, uglavnom nikad više ne izađu van. Ovdje nije od koristi činjenica da je masa te prašine po prostornom metru relativno malena (broj čestica je nezamislivo golem i osigurava stalnu ugroženost u cijelom prostoru jer su te čestice nosači teških otrova, od kadmija i kroma i drugih teških metala do različitih organskih otrova). Kod razmatranja utjecaja prašine treba uzeti u obzir da to također znači ispuštanje mirisnog «dodatka» od 388 tona amonijaka godišnje, uz više od 50 kg kroma i više od 20 kg kadmija (otrovi prvog razreda štetnosti) 90 kg arsena i 85 kg olova (drugi razred štetnosti), a sve lijepo raspršeno u opisanoj prašini. Šljaka je dodatno «zakrabuljena» formulacijom «šljaka / dolomit» te «šljaka komponenta briketa». Nigdje ni najoskudnijeg podatka o kakvoj je šljaci riječ.
obrazloženje 1.5.
Opis zahvata daje podatak za potrošnju sirovine (za dvije linije) 300.000 tona godišnje (strana 150) što nije u sladu s podacima tablice ulaznih sirovina gdje to može biti i preko 400.000 tona, bez goriva. Normalno je očekivati da će i onečišćenje zraka i ostalog biti proporcionalna povećanju od 100.000 tona.
NEDOSTATAK PODATAKA I LOŠIJI STANDARDI OD SUVREMENIH.
obrazloženje 2.1.
Nema podataka o ispuštanju žive i talija. Bez obzira na predviđenu razinu tih emisija, potpuno je nedopustivo izostavljanje tih podataka budući da se radi o tvarima prve kategorije štetnosti. Nema također nikakvih podataka o mikrokemijskom sastavu ulaznih sirovina glede sadržaja tih primjesa kao i kadmija te teških metala koji predstavljaju opasnost pod zdravlje. Jedini abiotički / štetni metal naveden u tablici sastava sirovine je aluminij!
obrazloženje 2.2.
Ispuštanje prašine (v. gore točku 1.4.) u pogonu Pićan sto posto je veće nego u modernom danskom pogonu. Ispuštanje formaldehida (otrov prvog razreda štetnosti) također, ispuštanje fenola (otrov drugog razreda štetnosti) tristo posto veća itd.
(Analiza učinjena na traženje udruge za zaštitu okoliša, Pićan. U Zagrebu travnja 2008.)
Prof. dr. sc. Stanko Uršić, v.r.
ARGUMENTI PROTIV PRAVOVALJANOSTI „ STUDIJE O UTJECAJU NA OKOLIŠ“
ROCKWOOL TVORNICE MINERALNE VUNE U PODUZETNIČKOJ ZONI U TUPLJAKU (PIĆAN)
Ratificiranjem AARHUS KONVENCIJE 8. prosinca 2006. g., Hrvatska se obvezala primjenjivati konvenciju, te tako pokazati doseg demokratskih prava građana člankom 1.: „Radi doprinosa zaštiti prava svake osobe sadašnjega i budućih naraštaja na život u okolišu pogodnom za njegovo ili njezino zdravlje i dobrobit, svaka će stranka jamčiti pravo pristupa informacijama, sudjelovanja javnosti u odlučivanju o okolišu i pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša sukladno odredbama ove Konvencije.
Smatramo da STUDIJA O UTJECAJU NA OKOLIŠ“ ROCKWOOL TVORNICE MINERALNE VUNE U PODUZETNIČKOJ ZONI U TUPLJAKU (PIĆAN), ne zadovoljava odredbe članka 1. i 2. iz Aarhus konvencije.
Smatramo da STUDIJA nije ispunila uvjete i iz članka 2. i 4. PRAVILNIKA O PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ( NN 59/00), jer : Studija dopušta narušavanje ekološke stabilnosti i biološke raznolikosti okoliša.
Studija nema COST-BENEFIT analizu koja bi pokazala koristi i troškove zahvata u okolišu za užu i/ili širu zajednicu, uvažavajući socijalne, demografske, gospodarske, ekološke i osobito zdravstvene čimbenike.
STUDIJA prosuđuje : „ opravdano se očekuje stalno ili povremene emisije štetnih tvari u atmosferu…..što posredno može utjecati na tlo „ !!??
Studija nema posebne elaborate o meteorološkim, klimatskim, hidrološkim, hidrogeološkim, geološkim, geotehničkim, pedološkim, bioekološkim, krajobraznim prilikama i procjene utjecaja takve prljave industrije.
Studija koristi meteorološke podatke dobivene 80-tih godina u Strmcu a prigodom priprema za izgradnju TE Plomin 2. Površnost se očituje u „previdu“ da je Tupljanska dolina zbog konfiguracije, pretežni dio godine pokrivena maglom, pa zbog temperaturne inverzije pogoršava nepovoljni utjecaj emisija i povećava prizemne koncentracije plinova, cancerogena ( formaldehid,fenoli, dioxini, furani i dr) i PM 10-2,5 µm( lebdeće čestice) ,24- satnim emisijama kroz cijelu godinu iz tri dimnjaka :
a) 75 m : SO2 ( 360 t/god),NOx(148 t/god, CO( 40 t/god) i H2S(1 t/god) !!?? međutim podataka o emisijama CO2 nema ??!!
b) 30 m : Formaldehid ( 32 t/god), Fenoli ( 47 t/god,) NH3 ( 216 t(god), Lebdeće čestice- PM (171 t/god) bez oznake veličine!
c) 10 m: navodi se samo podatak da ovaj dimnjak ispušta samo krupne čestice iz piljenja gotovog proizvoda bez oznake veličine PM !
Očigledno je autor Studije bio pod vremenskim pritiskom naručioca, jer se praćenje kakvoće zraka i meteoroloških parametara, predviđa nakon početka proizvodnje, mjerenjem kroz 1 godinu dana , na visini od 10 metara od tla !!
Ključni je propust Studije što nije izrađen elaborat o potencijalnom štetnom zdravstvenom aspektu tehnološkog procesa, koji predviđa:
taljenje sirovine uz
nedefinirane dodatke ( ?)
nedefinirani otpad (?) i
koks
Ova tehnologija je vrlo rizična jer se u svim fazama proizvodnje pojavljuju visoko rezistentni i u najmanjim količinama po zdravlje opasni dioxini, furani ali i drugi još nepoznati spojevi fizikalno-kemijskih reakcija kao rezultat miješanja opasnog otpada i dodataka.
Nije izrađena studija o troškovima liječenja i saniranja posljedica rada takvih objekata.Nedopustivo je da se troškovi „skrivaju“ iza velikih profita i neusporedivo su veći ako se tu uključe i štete na tlu i vodama. Jasno je da se troškovi moraju osiguravati na teret našeg državnog proračuna i izvora lokalnih zajednica, umanjujući time sredstva za zdravstvenu zaštitu i naš životni standard.
Sa zdravstvenog aspekta veliki propust je učinjen ne vodeći računa o PM koji vezujući NO2, SO2 i teške metale iz procesa proizvodnje, postaje važan rizični čimbenik za mnoge različite bolesti.
Lebdeće čestice-PM su solidne ili tekuće čestice u zraku različitih veličina , mjerene u mikrometrima (10-2.5 µm) koje se udisanjem kumuliraju u respiratornom sistemu. Pokazalo se je da ljudi izloženi duže od 24 h, kroz cijelu godinu, udisanjem ulaze u najdublje dijelove respiratornog sustava i krvnu cirkulaciju i imaju visoku korelaciju sa bolestima srca, infarktima i preranim mortalitetom, uključujući i rak pluća, mozga kao i oštećenje nerođene djece.( Pope et al,JAMA,March 8, 2002, vol 287,N 9); (de Kok TK et al. Mutat resp,2006 Nov-Dec; 613(2-3): 103-22)
Nepovoljan efekt dušičnog dioxida- NO2 na mortalitet starijih osoba je viši u gradovima gdje je i veća koncentracija PM10 u zraku zbog velikog prometnog zagađenja. ( Samoli E et al, Eur Respir J,2006 Jun; 27(6) 1129-38). Recentne studije pokazuju da su i kratkotrajne ekspozicije sumpornom dioxidu ( SO2), dimu i dušičnom dioxidu ( NO2), povezane sa statistički značajnim povećanjem mortaliteta kod kardiovaskularnih i plućnih bolesnika. ( Rabczenko D et al, Przegl Epidemiol,2005; 59(4): 969-79).
.Recentna istraživanja ukazuju na opažanja da je 30-50% povećanja raka pluća povezano sa udisanjem krupnih čestica.(Cohen AJ,Pope CA,Envir Health Perspect,1995 Nov;103,219-224) te da cementare, željezare, industrijsko sagorjevanje ulja i termoelektrane na ugljen, emitiraju signifikantne količine dioxina.(CHEN CM. Chemosphere.2004 Mar;50:1413-1420.)
Glavna zamjerka Studije je potpuno ignoriranje utjecaja radioaktivnosti na zaposlenike, stanovništvo, na vode i hranidbeni lanac.
Investitor navodi da će se kao osnovna sirovina koristiti kamen vulkanskog porijekla tj bazalt i diabaz.Poznato je da su kamenja tog porijekla radioaktivna. Istočna Istra je karakterizirana visokom razinom prirodne radioaktivnosti, zbog svojstva ugljenih nalazišta čija aktivnost Urana 238 iznosi 300 Bq/Kg, koja je 10-15 puta viša od prosjeka aktivnosti ugljena u cijelom svijetu.Ova nepovoljna prirodna pojava je dodatno opterećena činjenicom da se je dugogodišnjim sagorijevanjem ugljena u TE Plomin 1, stvorio deponij preko 1 milion radioaktivnog krutog otpada, gdje je koncentracija radioaktivnosti 4 puta veća nego li u nesagorijelom ugljenu a koji nije klasificiran kao opasni otpad ! ( podaci Ministarstva za zaštitu okoliša)
S obzirom na nepovoljno postojeće stanje okoliša u ovom dijelu istarskog poluotoka
zahtijevamo da se ova činjenica mora uzeti u obzir pa postavljamo zahtjev da se bezuvjetno napravi elaborat i analiza fizikalno-kemijskih svojstava uvoznih sirovina odnosno vulkanskog kamena i energenata.Prema dobivenim nalazima očekujemo i eventualnu reviziju stava Komisije za procjenu utjecaja na okoliš i zdravlje i javnu obznanu.
U Labinu, veljače 2007. Prim dr sc Lucijan Mohorović
Član UO Hrvatskog društva za zdravstvenu ekologiju
_-45x45.JPG){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
-275x270-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Drago mi je da ovako stranački obojeni stručnjaci naprave analizu studije na utjecaj okoliš,jer svi znamo da su prof.dr.sc.Stanko Uršić i dr.sc.Lucijan Mohorović veliki politikanti i cirkusanti zar ne Hudoba? Ili možda samo ne sviraju po IDS-HDZ tonalitetu...
Dovoljno stručno za vas gospodine prof.dr.sc. Biliškov?
Ili je to možda opet zavjera CIA-e i Vatikana?
marko... Ja nisam kemičar i ne mogu ulaziti u analizu ovog teksta koji nam je prezentiran,ali vjerujem da to neki koji pohode ove stranice možda i mogu.Također,uvjeren sam da u RH postoje dovoljno kvalitetni stručnjaci koji itekako mogu o ovoj analizi reći poneku riječ.Vjerujem da će netko i reagirati. Za prof.dr Uršića znam da je predstojnik katedre za fizikalnu kemiju na fakultetu farmacije i biokemije u Zagrebu,a kakav je i za što konkretno stručnjak ,zaista mi nije poznato.Također,nije mi poznato je li ili nije stranačka osoba. S druge strane dr.sc. Lucijan Mohorović je,koliko znam,ginekolog,a predsjednik je nekog tijela u HLZ koje se bavi zdravstvenom ekologijom.Inače,gospodina se sjećam kada je prije nekih sedam ili osam godina tumačio štetnost TE Plomin i kada je gledateljstvo uvjeravao da zbog zagađenja okoliša u blizini tog lokaliteta ima slučajeva da rađanja dvoglave teladi.Što se pak stranačke pripadnosti tiče,znam da je Rupnikov stranački kolega.
Zanimljivo je da je Glas Istre prije nekoliko dana objavio jedan strašan članak u kojem je među ostalim pisalo da skoro svaki drugi član labinske obitelji boluje od neke vrste raka. Kada se to usporedi s ovim što je dr. sc. Lucijan Mohorović pisao još prije sedam ili osam godina definitivno dolazimo do prestrašne istine o razornom djelovanju, na ljude i okoliš, labinskih zagađivača Cementare Holcim-Koromačno, TE Plomina, Vapnare Raša i ostalih, kojima se u novije vrijeme vrlo snažno pridružio Rockwool. S dolaskom Rockwoola u taj ekološki vrlo načeti kraj Istre, kao da je i sudbina tih ljudi definitivno određena i ona je stravična. Imaju li uopće oni ikoga da im pomogne?
Marko, nisam prof. dr. sc., nego dipl. inž. Drugo, pročitat ću ovo i vidjeti da li je to studija ili "studija". Onda ću Vam reći da li me zadovoljilo.
Krenut ću sa zaključkom. Iz ovoga što sam pročitao moj bi zaključak bio da je Rockwool kod nas našao plodno tlo za dizanje pogona, jer su očito procijenili da kod nas ekološka svijest nije dovoljno izgrađena i ugrađena u zakone pa mogu progurati štošta što im ne bi uspjelo u zapadnoevropskim zemljama. Zato mislim da bi sve skupa trebalo prijaviti nadležnim tijelima EU. Isto tako, ako Hrvatska namjerava ući u EU (a namjerava), onda će se vrlo brzo morat početi provoditi Evropski zakoni o zaštiti okoliša, što nikako ne ide u prilog Rockwoolovom pogonu, barem ne na ovaj način podignutom i (skoro) puštenom u rad. Eto, to je bilo da se razumijemo odmah u startu. Sad pogledajmo malo tekst.... Dakle, ovako: Analiza dr. Uršića općenito je pisana prilično neozbiljno. Nema referenci na izvore iz kojih je uzimao podatke, koristi neke izraze kojima nije mjesto u ozbiljnoj analizi. Ipak, u točci 1.1 daje lijep prikaz geografskih karakteristika tog kraja. Tome nedostaje broj stanovnika i struktura stanovništva. U točki 1.4 navode se detalji o prašini. Nekako mi to nije jasno kako je dr. Uršić došao do tih podataka kojima barata, a u točki 1.3 je rekao kako o prašini nije našao nikakve podatke. Govori on tu i otrovnim tvarima adsorbiranim na prašini, a da ne navodi točno o čemu se radi (osim Cd i Cr). Uglavnom, Uršić ukazuje na neke propuste u studiji utjecaja na okoliš, ali nije baš prekonkretan. Puno je bolji Mohorović. Njegov tekst je ozbiljnije pisan, navodi primjere, uspoređuje, daje puno konkretnije podatke itd. Jedino što mi je čudno u toj analizi je predzadnji odlomak. On tu govori o radioaktivnosti sirovina i onda odjednom skače na istarski ugljen. Ne vidim baš neku vezu između vulkanskih stijena (koje će se uvoziti) i istarskog ugljena. S druge strane, zanimljivo mi je kako nikome ne smeta u Mohorovićevom tekstu što spominje radioaktivni ugljen, kao što vam ne smeta ni što on kaže da je "POSTOJEĆE STANJE OKOLIŠA U OVOM DIJELU ISTRE NEPOVOLJNO". Isto sam i ja tvrdio i to vam je užasno išlo na živce. Govorio sam i o potrebi uklanjanja ugljene šljake, o brdima radioaktivnog otpada kod TE Plomin itd. Ali vama je to smetalo, vi ste govorili o nedirnutom okolišu, raju na Zemlji i sl. Možete mi to pojasniti?
Nitko ne govori da šljaku ne treba ukloniti,ali ona se ne nalazi u lugu gdje trenutno cvjeta poljoprivreda(naravno na parcelama koje su u privatnom vlasništvu),nekadašnji ugljenokop ,separaciju ugljena i tvornicu keramike bi trebalo svakako sanirati i tada bi to stvarno bio raj na zemlji jer krajolik je izuzmemo li spomenute lokacije prekrasan...
uuuu baš ste me impresionirali dipl. inž. Biliškove vašim osvrtom na dvije po vama i ne baš najbolje recenzije studije. Dajte se obratite prof. Uršiću i Mohoroviću s vašim primjedbama, možda ih uvaže. U svakom slučaju, dali ste si truda, ma ajde niste vi ni tako loši, dipl. inž. Biliškove.
Hudoba nešto šuti, počinje me zabrinjavati. Ili samo ostade bez teksta? Ma neee, on uvijek ima prostora za komentirati ali sada ima druga posla...važnija.....hehe