STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Nasmijao me prošlog tjedna "topli pozdrav" pojedinih mladih pulskih novinara koji su se našli pogođeni mojom konstatacijom u prošloj kolumni Strugalica da su mladi i neobrazovani. Kao prvo, ne znam kako su se baš oni prepoznali u toj rečenici? A kao drugo - oni su zaista neobrazovani. Ali,nije to samo njihova krivica! Ne mogu oni biti krivi za to što u redakcijama širom Hrvatske nema više onih starih novinarskih vukova, urednika s velikim znanjem i iskustvom, mentora koji su proizvodili novinare s "imenom,prezimenom i pedigreom". Zato i ne čudi što u posljednjih deset godina u hrvatskom novinarstvu nije izrastao niti jedan mladi i dobar novinar, osim kolege Tomislava Klauškog! U Istri je situacija još poraznija! Niti jedno mlado i relevantno novinarsko ime nije stasalo niti na području županije,a kamoli da ga znaju preko granica Učke. Ponavljam, krivicu za takvo stanje ne snose samo oni. U zemlji poremećenih vrijednosti nije ni čudo da je i novinarstvo dotaknulo dno!
Sjećam se kad sam kao jedan od najboljih novinara iz redakcije "Poleta" u svojoj 24-oj godini bio primljen sredinom osamdesetih u radni odnos u kuću "Vjesnik". Moj tadašnji urednik u redakciji "Vjesnikova press agencija" bio je Drago Kastratović, čovjek prepun općeg znanja,koji je pročitao barem tisuću knjiga! Kad se samo sjetim kako smo on i ja zajedno radili na temama,tekstovima,pitanjima za intervjue, razmišljanjima, političkim dijalozima..Naša je suradnja bila toliko dobra i kvalitetna, da smo zajednički objavili i knjigu intervjua. Ili, suradnja s legendarnim Perom Zlatarom koji mi je osobno napisao predgovor za knjižicu-brošuru o tada najpopularnijim jugoslavenskim manekenkama i foto-modelima. Sjećam se kada sam ga sreo tamo negdje početkom dvije tisuće i prve godine. Mislio je da sam otišao iz novinarstva.
- Ja sam mislio Strugar da si se ti zaposlio u enciklopediji! - rekao mi je iskreno, misleći da sam svoj mladenački talenat za pisanom riječi "uhljebio" u nekakvoj ozbiljnijoj izdavačkoj instituciji.
Međutim, mene i moju novinarsku generaciju nije samo oblikovala suradnja sa starim i iskusnim novinarskim urednicima. Mi smo se trudili pronalaziti teme, biti originalni, ništa nam nije bilo teško..Sjećam se da sam paralelno kao najmlađi novinar (imao sam svega 23 godine) pratio u Zagrebu suđenje ministru NDH Andriji Artukoviću,a da sam već drugi tjedan bez problema autobusom putovao u Prijedor gdje se dogodio istodobno i teški zločin i medicinski fenomen. U nekakvom seocetu Martićka, nedaleko Omarske, žena je svom čovjeku odrezala "onu stvar",ali je susjed njega i odrezano spolovilo prevezao u bolnicu u Prijedor. Potom je prebačen u Banja Luku gdje mu je dežurni kirurg prišio spolovilo i to bez mikrokirurških instrumenata! Operacija je uspjela i bila je tada jedinstvena u svijetu, nezabilježena u medicinskim knjigama i enciklopedijama!! Medicinski fenomen! Tražile su me tada i nazivale brojne redakcije iz cijele zemlje ne bi li im napisao još nešto više o toj bizarnoj temi nudeći mi velike novinarske honorare. Ili,recimo,kada sam nazvao pokojnog kipara Duška Džamonju i zatražio ga intervju za magazin "Erotiku". Pristao je,ali pod uvjetom da mu nabrojim barem trećinu radova koje je u svojoj dotadašnjoj karijeri načinio.I dan-danas se sjećam kako sam se pripremio za taj intervju. Ili recimo, prisjećam se svojih velikih i nagrađivanih reportaža o najbogatijim Romima u zemlji (onima u Pitomači) i o najsiromašnijim Romima u naselju Bangladeš (nedaleko Novog Sada), koji su živjeli na nivou prvobitne zajednice i nisu uopće znali da postoji struja?!! Sjećam se,naravno i sjajnih intervjua sa našim legendarnim Mate Parlovom, koje je on uvijek završavao na njemu svojstven način:"Ajde ti to Strugy lijepo napiši i sastavi,a idemo sada ja i ti nešto pojesti i popiti!"
Sve ovo čega se sjećam moglo bi dobro poslužiti mladim kolegama da vide kako se nekad pisalo i radilo,kako je najvažnije bilo biti prvi,ali pisati isključivo istinu.Ona je bila jedini meritum stvari. Uostalom i ja sam kao mladi reporter gutao tekstove velikana našeg novinarstva i učio iz njih. I nisam se ljutio ako me je koji stariji kolega tada smatrao mladim i neobrazovanim novinarom.Naprotiv! To mi je samo bio podstrek više!
