Mnoštvo posjetitelja u Nacionalnom Parku Plitvička Jezera

MANJE POZNATI DIJELOVI PARKA

Piše: Doris Floričić

Dok ovdje temperature neprestano rastu, a vrućine ne posustaju, na Plitvičkim jezerima je ugodno toplo, ne pretoplo. Posjetitelja na gornjim i donjim jezerima ne manjka, ali su zato slabo posjećeni drugi, manje poznati djelovi parka koji su nama zapravo i predstavljali izazov. Tako smo posjetili izvor Crne rijeke gdje nas je voda ne samo osvježila, već smrznula svojom vrlo niskom temperaturom. Ništa manje hladna voda nije ni na izvoru Bijele rijeke, a ni na nekim drugim, manje poznatim izvorima. Naprosto iznenađuje ugoda hlada ogromne šume gdje uopće ne postoji vrućina, a to dobro znaju i mnoge životinje koje se kriju u njoj. Međutim, njih se najčešće može vidjeti predvečer na rubovima šuma gdje pasu travu. To su uglavnom srna i srndać, ali mještani kažu kako se katkad može čuti i rika jelenova kojih je čini se sve manje. Mi smo se nadali vidjeti medvjeda što nam i nije pošlo za rukom, ali smo se zadovoljili i manje spektakularnim, ali ništa manje lijepim bogatstvom biljnog i životinjskog svijeta. Nije prošao dan da ne bismo vidjeli srnu, lisicu ili neku drugu životinju, a zrak…to je posebna priča…mislim da neću pretjerati ako kažem da smo se katkad najeli zraka jer tako fino miriše ispunjavajući nosnice cvjetnim prahom velike raznolikosti cvijeća s mnoštva livada. S obzirom da smo mi htjeli Plitvice i okolicu obići biciklama, a u parku nije dopuštena vožnja biciklom, držali smo se šire okolice i ostali iznenađeni ljepotom zabačenih i napuštenih sela od kojih su mnogi naziva “krčevina” s dodatnim nazivom obitelji koja je očito raskrčila šumu i sebi napravila pašnjake i obradive površine. Pošli smo i na Plješevicu koja nas je doslovno ostavila bez daha sa svojih 1648 metara nadmorske visine ali nismo požalili jer vrh je zaista prekrasan, pogled puca preko cijele Like do Velebita, a s druge je strane Bosna, odnosno grad Bihać. Kasnije smo saznali da smo djelomice i prošli kroz Bosnu s obzirom da drugačije i nije moguće stići na vrh. Da smo i htjeli kročiti u Bosnu ne bi mogli jer je taj dio vjerovatno miniran i nakon što smo vidjeli natpis upozorenja, bili smo dvostruko oprezniji, te se nismo usudili ni ulazit u iznenađujuće mnogo skloništa koji se na samom vrhu nalaze. Doista, malo je poznato koliko ima na vrhu skrivenih vojnih tunela, skloništa i radara koji više nisu u funkciji ili da s druge strane u dnu Plješevice, većim djelom na hrvatskom manjim na bosanskom teritoriju, postoji napušteni nekad tajni vojni aerodrom i deveterokatno spremište aviona bivše JNA.Na cijeli taj zapušteni kompleks(radarski centar na vrhu planine i aerodrom s spremištem aviona u planini) nekadašnja je država potrošila nevjerovatnih 4 milijarde dolara! Mnogo je toga na jezerima i oko njih za posjetiti, no pomalo žaloste prizori napuštenih kuća I neobrađenih polja, kao i praznih pašnjaka gdje su nekada pasle ovce i krave. To je možda i razlog odlaska vukova s ovog područja, a svemu je kriv rat koji je zadesio i ovo područje, te manjka ljudi koji su se naprosto razbježali gdje god su stigli, dok se malobrojni vraćaju ostajući iznenađeni prizorom prostora koji kao da vapi za ljudskom rukom koja ga je prisilno ostavila.

Fotografije vezane uz članak

Komentari na članak

1. U ovom trenutku nema aktivnih komentara na ovaj članak...