RAZGOVOR SA HRVOJEM MILIĆEM KOJI DANAS NEĆE IMATI PRILIKU OPROSTITI SE S PULOM
Razgovor sa trenutno najboljim pulskim nogometašem Milićem trebali smo objaviti u ponedjeljak nakon utakmice, ali pošto je Milić saznao da ga Pamić nije stavio ni na klupu razgovor objavljujemo danas. Malo je žalosno da igrač koji će donijeti Istri 1961 rekordnu odštetu, neće imati priliku da se oprosti od navijača, a trebalo je tu imati malo više takta, jer i to su prilike kada se zbližuju navijači sa klubom.

Svašta se događa zadnje vrijeme oko tebe, prate te europski klubovi, pregovori u Dinamu i sada reprezentacija, koliko te to sve ometa u igri i radu ?
- Normalno je da sve ponude koje sam dobio za daljnji angažman u zadnje vrijeme gode, poziv Dinama posebno znači i naposljetku poslije poziva u reprezentaciju ne mogu ostati ravnodušan, ali maksimalno sam fokusiran na treninge i utakmice svog sadašnjeg kluba, te ostale stvari želim riješavati poslije završetka prvenstva. 

U nedjelju gostuje Lokomotiva i to će biti tvoja oproštajna utakmica sa Pulom, kako ćeš se osjećati ? -
 U Pulu sam došao u ljeto 2011. te će ovo ljeto biti moja 2 godina u Puli. Sigurno će ova utakmica imati sentimentalan i poseban značaj za mene jer sam se sjedinio sa našim navijačima i gradom. Ove 2 godine u Puli će mi sigurno ostati u dobrom sjećanju i smatram da su mi pomogle u karijeri.

Koliko ti je značila Istra 1961 u napretku, jer ipak si u nju došao više - manje za hrvatske ljubitelje nogometa kao nepoznat i neafirmiran igrač ?
- Ne bih se složio da sam došao kao nepoznat i neafirmiran igrač, jer sam se dokazao u švedskoj ligi i potpuno sam zaintrigirao tamošnje medije kao i nogometne stručnjake. Nakon prve sezone proglašen sam za najboljeg mladog igrača lige i najboljeg igrača kluba te samo te dvije činjenice govore da nisam bio nepoznanica u Švedskoj i ostatku Europe. Mogu slobodno reći da sam u Istru 1961 stigao kao afirmiran igrač i pojačanje iako me se nije tako doživilo, jer ne postaje se igrač preko noći. Smatram da mi je Istra 1961 pomogla u afirmaciji, ali smatram da sam i ja jako puno dao njoj i vratio u najboljoj mjeri.

U jednom trenutku kada si prije godine i pol imao obiteljskih problema i za vrijeme priprema si otišao iz Istre 1961, Igor Pamić mi je u četiri oka rekao:''Ovo je najveća šteta za Istru, ja bi od njega napravio najboljeg lijevog beka u Hrvatskoj'', nakon petnaestak dana ti se vračaš i postaješ najbolji bek u Hrvatskoj, koliko ti je Igor Pamić pomogao u tome ?
- Nisam imao nikakvih obiteljskih problema nego je došlo do nesporazuma na relaciji klub-igrač. Jednostavno su me prozivanja kroz medije i u svlačionici dovela do moje odluke s kojom sam htio završiti svoju epizodu u Puli. Trener Pamic me stavio na poziciju lijevog beka koju nisam igrao previše do tada u karijeri i naravno da je trebala prilagodba na tu poziciju jer sam inače ofenzivno orijentiran. Naravno da ima trenerovih zasluga u svemu tome ali opet ponavljam da sam stigao nakon odličnih igara u Švedskoj i nakon pauze trebalo je vremena na prilagodbu.

Svašta se priča o Dinamu, reci nam pravu istinu ?
 - Što se tiče Dinama prve naznake da bi me gosp. Zdravko Mamić htio dovesti u redove prvaka sam dobio na zimu, ali ništa konkretno od toga nije bilo. Poslije toga Dinamo se javio preko kluba i uspostavio konktakt sa mnom gdje sam 2 puta išao u Zagreb na pregovore i dogovore oko svog angažmana. Oba puta su protekla u korektnim razgovorima i mogu reći da je gosp. Zdravko Mamić veliki gospodin i da nisam prihvatio ponudu Dinama iz jedinog razloga što imam izuzetnu ponudu iz Europe.Gosp. Mamić mi je na rastanku rekao da su mi u Maksimiru vrata uvijek otvorena, na što mu se i ovom prilikom zahvaljujem.

Šta ti znači ovaj poziv u reprezentaciju ?
- Hmmm - poziv u reprezentaciju? Ne mogu to ni opisati, stigao mi je poziv prije 5 dana a ja još uvijek ne mogu doći sebi. Jednostavno sam presretan. Moj dječački san postaje stvarnost i realnost. Mogu slobodno reći da mi je to jedan od najljepših trenutaka u životu kada sam dobio poziv i s velikim iščekivanjem očekujem okupljanje reprezentacije. Velika će mi čast biti dio reprezentacije i da dijelim svlačionicu sa dojučerasnjim idolima Srnom i Kranjčarom.   

Je li te zvao Štimac i je li ti rekao što očekuje od tebe ?
 - Izbornik Igor Štimac me nazvao u utorak i oduševio me prije svega sa svojom jednostavnošću. Odmah mi je dao do znanja da će naš odnos biti prijateljski i da postajem član reprezentativne obitelji. Rekao mi je da očekuje da igre koje sam dosad pružio u Istri pokažem i na reprezentativnom nivou, te da je jako zadovoljan kako sam odradio ovu cijelu sezonu. Ovom prilikom bi mu se zahvalio na tome što mi je ukazao povjerenje i pozvao medu Vatrene.

Sad kada već završava prvenstvo, možeš nam reći koliko si ti zadovoljan sa sezonom ?
- Iako još nije odigrano posljednje kolo, ali bodovno i pozicijski Istri 1961 ništa ne znači, mogu reći da sam zadovoljan pozicijom koju je moj klub ostvario ,iako uz malo sportske sreće mogao se ostvariti puno bolji rezultat i vjerujem da bi to bila borba za Europu. Isto tako bi volio istaknuti da je ovo povijesni uspjeh kluba i da mi je drago da sam bio dio te generacije koja je to ostvarila. 

Koliko ti je pomogao Korejac Woon da pokažeš još više u napadačkom dijelu gdje si zadnje vrijeme bio i najopasniji igrač Istre 1961?
- Od kada je doveden moj suigrač Woon, dobio sam više prilika na svojoj prirodnoj poziciji koju sam po meni trebao igrati odmah po dolasku u Pulu. Trener Pamić je bio taj koji je forsirao svoju zamisao i totalno osporavao moju igru na poziciji krila. S ovom polusezonom ispostavilo se da je on uveliko pogriješio, jer nekako se ne mogu oteti dojmu da sam više igrao na toj poziciji da bi donio puno više bodova klubu.

Neovisno o novcu, je li bi radije u Dinamo ili inozemstvo, s Dinamom si bliže očima javnosti i selektoru, a u inozemstvu ćeš se morati nanovo iskazivati kao na početku u Istri 1961 ?
- Moje mišljenje je da gdje god odem i nastavim karijeru mislim da ću se morati dokazivati. Nogomet je takav sport da rijetki mogu igrati na staroj slavi, s toga se držim i svaki dan sebi govorim da je to novo iskazivanje i dokazivanje. Kada bih otišao u Dinamo uvijek bi igrao hrvatsku ligu, a volio bi se okušati u inozemstvu i vidjeti koliko stvarno mogu napraviti i koliki su moji igrački kapaciteti. 

Nekako tvoj uspon kreće od gostovanja prošle sezone u Zadru kada je Istra 1961 igrala 0:0, da li se sjećaš te utakmice u kojoj si briljirao i zadarski novinari su me pitali gdje su ovoga izvukli.
- Mislim da je moj uspon krenuo u kup utakmici protiv Dinama u Puli, gdje je Istra 1961 odigrala 1:1 sa Dinamom a ja sam tu utakmicu odigrao fantastično što su mi potvrdili trener, suigrači i nogometni stručnjaci. Poslije te utakmice sam dobio samopouzdanje i do kraja prvenstva bio konstantno jedan od najboljih igrača lige na lijevoj strani a svaka nova utakmica je to pokazivala.

Na kraju poruka Demonima i svim navijačima koji su te poštivali i imali lijepe riječi za tebe ?
- Ovim putem bi samo volio reći da nikad nisam htio igrati, niti odigrao privatne utakmice. Da nikad nisam htio napraviti štetu klubu i postavljao se iznad kluba. Svaku utakmicu sam se podređivao kolektivu i za mene je klub vječan i iznad svakog pojedinca, bio to trener ili igrač. Za Demone imam samo riječi poštovanja i hvale. Kad je bilo najteže bili su uz klub i htjeli najbolje za klub. Iako možda nisu brojni kao neke druge navijačke skupine u Hrvatskoj smatram da jako dobro podržavaju svoj klub. Hvala im na njihovoj podršci koju su prije svega davali klubu a tek onda meni. Meni su jako prirasli srcu i nikad ih neću zaboraviti i uvijek ću ih se rado sjetiti kao i ostalih pulskih navijača i građana. Izmedu mene i Demona će uvijek postojati respekt i poštovanje koje ćemo samo mi razumjeti. PULA TO JE RAJ! Dorijan Vrkljan