GASTERBAJTER 86
Piše: Gordana Stojić
Rijetko uspijem pročitati knjigu no čitao sam  Dobrog Nijemca Josepha Kanona. Razrušeni Berlin odmah nakon rata. Neki se bore za goli život. Nacisti nastoje izbrisati prošlost. Rusi i Ameri spremni su oprostiti nacističke grijehe, ali samo onima koji imaju korisne informacije i tehnička znanja. Niko nije sasvim dobar i sasvim ispravan. Ili preciznije, svi su umočeni. No, oni su male bebe u odnosu na Hrvatsku. Ondje su se barem prelamale svjetske silnice. Mi smo beznačajna zemlja. Bilo je važno zaustaviti rat jer su se u Europi morali brinuti za izbjegle, ranjene, prekid tokova novca. To im je činilo ekonomsku štetu. Čim je prošao rat ostavili su nas. Tako su dali priliku da kao nijedan narod na svijetu opljačkamo svoju zemlju. Od Tuđmana i Pašalića do Sanadera. Grabilo se nemilice. Koalicijska vlast manje je zagrabila jer je kratko vladala. Sada hapse neke grešnike. Visokorangirani su u Remetincu ili blizu njega.. Ali što to vrijedi kad novca više nema. Kupljene su vile, izgrađeni bazeni, dio ulupan u predizborne kampanje, dio je na stranim računima. Što je za to vrijeme radio narod? Birao one iste pljačkaše, pa čak i njihove kampanje plaćao svojim novcem. Sada je gadno, prijete nam bankrotom, smanjivanjem plaća i mirovina. Narod šuti. Što ćemo. Nitko nije sasvim dobar i sasvim ispravan.