U SJENI TRIBINA
U kuhinji Igora Pamića uvijek se nanovo miješaju različite nijanse igre koja za cilj ima biti bolji od suparnika. Dolazi se do toga sa modernim igranjem obrane ili presingom na polovici suparnika stvar je trenutka ali i snage suparnika. kada se uzme u obzir da je u prošlom prvenstvu Lokomotiva uz 12 igrača na terenu slavila bez imalo srama i sustezanja  proslava pulske pobjede izgledala je kao kamilica. Pobijedili jesmo , razmišljaju zeleno - žuti ali liga je preduga za bilo kakvo opuštanje. Nakon početnog ispitivanja snaga bilo je jasno da Lokosi nisu ni blizu forci kao i lani, a ni Istra 1961 nije ista momčad kao i u prošlom prvenstvu.

Kada je Radonjić pogodio gredu iznad glave Zelenike te zadnju ložu sredio Vučko pojavila se bojazan da nogometno pravilo tko ne zabije „biva kažnjen" može dogoditi. Dok je Pamić razmišljao da li u vatru baciti stopera ili veznog igrača, Ante Rukavina iskoristio je preriju ispred brkića te lagano poentirao. Prije i nakon toga pa sve tamo negdje do 93 minute Lokosi su uglavnom djelovali nemoćno. Zbog te nemoći gostujući trener u napadu traži rješenja uvođenjem Kolara i Čabraje umjesto Rukavine i Mišića.

A što je učinio Igor Pamić? Izlaskom Vučka na stopera je vratio Obšivača, koji je u paru sa Woon kontrolirao sredinu obrane. Pavlović na desnom i Heister i Tomić na lijevom boku bili su motori koji su naprijed gurali Blagojevića i Vukmana. Ulaskom Matoša kojem je to ujedno bio i debi domaća momčad dobiva nužnu tečnost i brzinu prema naprijed . U tom odnosu snaga odlično se snašao i povratnik Dejan Radonjić koji je sa dva gola zapečatio sudbinu Lokomotive. Da stvar bude jasna pobrinuo se Matoš prvijencem u zeleno - žutom dresu. Igranje bez klasičnog stopera do ulaska Batura u 71 minuti kaznio je Čabraja koji se ispred Brkića našao potpuno sam.

Ponavljajući činjenicu da u momčadi još nema Franjića , Ivančića, Pamića te da je Špehar unatoč silnom trudu i trci i nadalje „mister promašaj“  prva domaća pobjeda skinula je silno breme sa leđa Puljana. Da bi se imalo sve posloženo zadnjih 20 minuta ne smije se dogoditi ni u Zadru. Bez snage da se izađe i lukavosti da se aktivno sačuva lopta negdje oko centra, sav uloženi trud , solidna igra i golovi neće značiti ništa. Ovako dogodio se Begonja i promašaj prvenstva koji je Puljanima donio miri visoko 4 mjesto na ligaškoj ljestvici prije puta na stadion Stanove. Bolje od toga zaista bi bilo tražiti previše.

Kako su igrali :
BRKIĆ - kod obaju golova ostao je zalijepljen na gol liniji čekajući stopere
OBŠIVAČ - pokazao je grintu koju su suigrači i navijači prepoznali
VUČKO - da nije bilo zadnje lože, bila bi to njegova klasična igra
WOON - odličan i u sredini i na boku
HEISTER - Iz utakmicu u utakmicu sve brži i korisniji
PAVLOVIĆ - korektno odradio posao u obrani
VUKMAN- Nije puno griješio ali ni pomagao u igri prema naprijed
BLAGOJEVIĆ - rutinirano odradio posao ispred obrane
TOMIĆ - donio mirnoću i sjajan slobodni udarac
BATUR - pokazao da se na njegq može računati
ŠPEHAR - mladića treba istrpiti da bi mu se otvorilo
RADONJIĆ - zabio dva gola i bio stalna opasnost za lokose
MATOŠ - donio svježinu i brzinu te lako otvaranje napada
TRENER IGOR PAMIĆ:  Igrajući praktično bez stopera sa bekovima koji su duplirali oba krila stvorio je svojevrsnu kadu u kojoj su komotno mogli plivati i ostali igrači. Bez nervoze nakon vodstva gostiju, ne naročito euforičan kada su uknjižena tri domaća boda. Čekajući da se vrate ozlijeđeni uz dizanje forme momčadi koja se polako kristalizira nema straha za sezonu. Bod vani , pobjeda doma i Europo evo nas.  (JOSIP JOZO ČUBELA)