GASTROSNOB
Piše: Nikola Baćac
Mreža gastronoma će se neminovno sukobiti s individualnošću, udaljenostima koje razdvajaju kulture i ekonomije različitih realiteta. Načelo koje unutar nje jamči protok informacija, znanja, proizvoda i ljudi jest načelo koje približava ljude koji, pak, ne mogu doživjeti nova iskustva u sustavu vrijednosti koje nameće ekonomska globalizacija. Treba pripisati ekonomsku vrijednost ostalim ljudskim vrijednostima, kako bi se individualno dobro pomirilo s kolektivnim. Darivanje i besplatnost: opet otkriti vrijednost darivanja i neplaćanja u svijetu poput našeg znači dati životni element sustavu novog zemaljskog državljanstva koje žele odgovorni gastronomi. Staviti na raspolaganje svoj dom, svoju hranu, svoju kulturu znači otvoriti se prema svijetu i prihvatiti taj isti svijet, svjesni da tako zarađujemo. To nije čisto ekonomska zarada, nego proizlazi iz činjenice da ćemo povećati svoje znanje, svoje intelektualno bogatstvo i mogućnost za razvoj.
Besplatna gostoljubivost podržava sustav slobodnih putovanja i vrača u njega onaj element razmijene koji generira i jača identitet, koji omogućuje protok različitosti koja postaje stvaralačka snaga. To je razmjena koja nema pretenzije da bude paritetna, to je dar koji ne traži ništa zauzvrat i ne stvara nikakve obveze, nego se temelji na povjerenju u one koji s nama dijele svoju sudbinsku zajednicu; na povjerenju da proizvod ili ekonomski resursi kao dar vrijede toliko koliko i znanje, raznolikosti ili, mnogo jednostavnije, prijateljstvo koje ćemo dobiti zauzvrat.
Vrijednost spoznaje: neprocjenjiva je, no vrijedi unutar mreže koja razmjenjuje, stavlja u poticaj svoje resurse. Spoznaja je neotuđivo pravo sviju i hrani se uključivanjem sviju. Spoznaja je mogućnost koja se u kompleksnom svijetu hrani i širi. Svi moraju u njoj sudjelovati, ne smiju postajati znanja za prvu i drugu ligu, svaka spoznaja ima istu vrijednost, te može postati zajednička valuta. Vrijednost štednje, trezvenosti: rasipnost se svijetom raširila do opasnih razmjera. Nepravedna je, neekonomična, i zato što bi ono što rasipamo, kad bismo to opet uporabili, predstavljalo još neiskorištene resurse. Ne promijenimo li svoj stav, biti će teško, ne možemo zahtijevati od politike da preuzme glavnu ulogu, moramo promijeniti vlastito ponašanje počevši od svakodnevnih malih radnji.Ono što se uštedi ne smije potpasti pod logiku akumuliranja, ono što se uštedi, može se darovati.
Svatko od nas mora na sebe preuzeti odgovornost, svatko od nas može pridonijeti.A u okviru mreže unutar koje je svima zajamčeno pravo na kretanje i spoznaju, načelo trezvenosti postaje nezaobilazno jer svi dijele iste resurse. I sama je gastronomija, prije nego što su pala u zaborav njezina kompleksna i važna značenja, prije nego što je postala majmunska folklorna praksa ili prije nego što je obilježena obiljem, elitističkim bogatstvom, nastojala biti čestita znanost, koju treba prakticirati umjereno i trezveno. U tome je smislu od temeljne važnosti knjiga „De honesta voluptate“ u kojoj, osim što sadrži pravila o dobroj prehrani, nalazimo ozračje čestite naslade koja nije etika suprotna uživanju, nego povećanje užitka odgovornim konzumiranjem, sa sviješću da je pretjerivanje uvijek pogrešno, budući da otima bogatstvo i dobrobit nekomu ili nečemu, no u prvom redu nama samima.Ukoliko je danas pretjerivanje još veća pogreška, zbog velike neravnoteže koja opterećuje našu klimavu zemlju, nerazmjera zbog kojih pate milijuni seljaka koji proizvode hranu za milijarde ljudi, a sami se ne uspijevaju prehraniti onako kako bi mogli.
Slijediti načelo trezvenosti jest, dakle, krajnje ili glavno pravilo za novog gasronoma koji se uključuje u mrežu za opće dobro: to je gastronom koji želi da njegova potraga za užitkom u prehrani, potreba koju je naslijedio od predaka, nikome ne oduzme taj isti užitak konzumiranja dobrog, finog, pravilnog, domaćeg proizvoda, čiji je punopravni suproizvođač.
