Lešinovinarenje

REGIONALOV KOMENTAR

Piše:Nenad Marjanović Fric

Uzjogunile se ovih dana istarske nabiguzice, lešinari bez morala i zaštitnici Istre. Oni isti koji su virili iz guzice sistemu koji je sve malverzacije omogućio, danas likuju nad tuđom nesrećom i naslađuju se tuđim mukama, hineći da to rade za javno dobro i državu koju vole . Povraća mi se od  likova koji su privatno dužni bogu i narodu, koji su po cijele dana na internetu, „hrabro“ pod pedeset nickname-ova komentiraju propast Glasa Istre. Raspalila ekipa prozivati i mene što se ne uključujem u takav pir, u perverziju u kojoj uživaju. Kada sam sa kolegama svojevremeno borio za prava Radio Maestrala na opstanak, neki koji danas jedu govna o krizi morala u istarskim medijima, napisali su mi kako je riječ o privatnoj tvrtki, kako je to supermarket, štand za voće i povrće i da što je kukam što netko gasi i uništava privatno poduzeće te da je sasvim svejedno kojom se djelatnošću ta tvrtka bavi. Sada svi trebamo razapeti ekipu koja je poslovno uništila ovaj privatni istarski medij. To je stvar slobodnog novinarstva? To je kurac, to je frustracija onih koji su ko pijavice godinama sisali taj isti medij.

Ma ne pada mi na pamet pisati o tome, neka o tome pišu oni koji su još ranije osobno sjebani, oni „mali dioničari“, mali ljudi, koji su me u ime te iste novine nad čijom sudbinom sada onaniraju prozivali i vucarali po sudovima. Imam razloge mrziti taj Glas Istre više od njih, meni je direktno zahvaljujući njima nanesena šteta. Cijela redakcija je tada stala uz svog kolegu, napravili su od mene monstruma. Do tada nisam na sudu bio niti u odjelu za katastar.  Vađeni su stenogrami emisije „u kojoj sam prijetio ubojstvom“. Kada sam dobio batina, kada mi je ko psu na cesti razbijena vilica šiljili su kite od zadovoljstva, uživali što sam ponižen i bez frke o tome pisali. Danas takvi popuju!  Neka popuju svim papanima u Istri po cijele dane, a mene nek zaobiđu u širokom luku.

Naravno to nije razlog da se radujem propasti Glasa Istre, to što sam tada doživio je moja osobna frustracija, a te osobne frustracije frcaju iz svakog teksta u kojima se ovih dana tobože objektivno prati financijski krah jednog privatnog poduzeća.

Ako je medijska sloboda Jakovčića nazivati Kokanino i Miletića Bambi ili šmrkavac ja vam se kunem da ću im pred sto to svjedoka to reći- javno u facu. Ako je medijska sloboda reći da su javna poduzeća u Istri davala pozajmice Glasu Istre, mogu poput jednog portala svaki dan imati baner „javna poduzeća davala pozajmice Glasu Istre“. No neću likovati nad jebenom sudbinom zaposlenika ove tvrtke. Gotovo sve ljude u redakciji osobno poznajem, žao mi je što su se našli u nezavidnom položaju. Bude li im trebala bilo kakva pomoć na Regional Express se mogu osloniti (nadam se da ipak nisu toliko propali). Totalno sam na njihovoj strani i dajem im podršku, oni nisu krivi što im je netko sjebao život.  No ponavljam, ne zanimaju me njihovi razgovori iz toaleta, ne želim da ih netko iz njihovih redova za mene snima, niti bih takve stvari ikada objavio.

To kakvu novinu rade možemo mjesecima polemizirati, no regija koja ima 250 tisuća stanovnika ne može po mišljenju ni matematički niti statistički imati bolje novinare nego što ih ima, ne samo u Glasu Istre nego u svim istarskim medijima. Posebna priča su internetski „heroji“, podvojene ličnosti koje me „upozoravaju“ na očevu nacionalnost, na slizanost s vlašću, na dioptriju, na pismenost. Sasvim sam dovoljno Hrvat i toliko pismen da ih upozorim da im neću dozvoliti da komentiraju ovaj tekst i da ih nabijem na onu stvar. A odobri li neki od portala spominjanje moga imena „expressno“ ću ih tužiti. Znam po REX-u,  ponekad ja odobravam komentare, komentiraju dva ekstremno bolesna tipa, jedan desničar duboko frustriran događanjima iz vremena Informbiroa, za koje veliku većinu ljudi boli kurac, jedan propali političar koji mrzi malverzacije samo zato što sam nije sposoban u njima sudjelovati i koji je dok nije bilo interneta telefonski prijetio političkim protivnicima. Jedan reketaš bez reketa, jedan prolupali novinarčić i nešto normalnih, običnih ljudi. Komentari nepotpisani punim imenom i prezimenom nisu dozvoljeni, sve što napišu „heroji“ prijavljujem policiji i državnom odvjetništvu, ma što god vi mislili o njihovim i mojim sposobnostima.

Komentari na članak

1. Ana Delić: 02/03/10 u 11:03h ·

   Ludidabre! Drago mi je da su ti dosadile te muške rasprave o mlaćenju prazne slame i klasičnom guvitku vremena,a nauštrb domaninantno žensko-muških odnosa. Kada sam ja te velike anonimne heroje komentatore s ovih portala pozivala da dođu na kavu,a da će me prepoznati u cvenoj minici i mrežastim crnim čarapama - na sastanak si došao samo ti. Pa sad ti razmisli kakav je muški rod..

Stranica 2 od 2  <  1 2