Korizma je: a da se odreknemo verbalnog delikta?

DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Objasnite puku čega se to Crkva u nas odrekla u korizmi, molim Vas, predložio mi je ovih dana jedan naš čitatelj. Odgovaram: odrekla je se svijetlog obraza pošto se je obistinilo da je bio okaljan stotinama i tisućama zlostavljanih dječaka i djevojčica u pedofilskim skandalima u kojima se našao, kao onaj tko ih je zataškavao, i sâm Papa Benedikt XVI, koji je od zločina okretao glavu u više navrata: i kao nekadašnji münchenski nadbiskup i kao kardinal prefekt Kongregacije za nauk vjere, nasljednice nekadašnje strašne Inkvizicije. Jer o nećemu bitnomu kao što su grandiozne investicije i rasipanje novca, koji fali sve većem broju građana koji tonu u siromaštvo, Crkva, očito, nije se željela odreći.

No, pošto se još nalazimo u korizmenom vremenu i pošto se za tjedan dana, u crkvama zapadnog obreda i u protestantskim zajednicama i crkvama, slavi Isusovo uskrsnuće, kada se prisjećamo činjenice da će nam se jednom dogoditi svekolika sloboda i punina ali da, zbog toga, sada moramo činiti pokoru, predlažem da se odreknemo jednog tipičnog hrvatskog načina uživanja: kažnjavanje ljudi zbog tzv. verbalnog delikta.

Evo i direktan povod iako ih osobno imam više, pa ću o njima kasnije.
Dugogodišnji potpredsjednik Matice hrvatske Vlaho Bogišić od petka nije član Matice hrvatske, potvrdio je to ''Večernjem listu'' Matičin glavni tajnik Zorislav Lukić.
- Bogišić je brisan iz članstva zbog neispunjavanja obaveza, tj. zbog izjava u medijima kojima je iznosio objede o Matici hrvatskoj. Tako je prekršio pravila Matice, te više ne može biti ni njen potpredsjednik - rekao je Lukić.
Na Bogišićevo mjesto izabran je akademik Stjepan Damjanović. Odluka o brisanju iz članstva potpredsjednika Bogišića nije bila jednoglasna, jer je jedan član Glavnog odbora bio suzdržan.
- Nemam komentara na tu odluku, za sada - rekao je Bogišić, koji je trenutno čelni čovjek Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže.
U Matici je bio od 1989. godine, bio je član prvog Upravnog odbora nakon obnove, u pet mandata je izabran za potpredsjednika Matice, a od 1995. do 2008. bio je i glavni urednik Kola. Sa predsjednikom Matice Zidićem povremeno se nalazio u polemičnim položajima. No, tekst 20. veljače objavljen u ''Obzoru'', subotnjem prilogu ''Večernjeg lista'' očito je bio kap koja je izazvala drakonsko kažnjavanje Bogišićevih istupa u javnosti. U tekstu je polemizirao sa Igorom Zidićem, ali i Tonkom Maroevićem, a napisao je i ovo: ''drago mi je da se Zidić s Matičinom skupštinom zaputio na Balkan, u Čitluk, a nedavno je govorio da sam dolazim odande i zastupam balkansku Hrvatsku".
Biti će zanimljivo što će na sve ovo reći najagilniji Zidićev potrčko, glavni rednik Matičina lista za kulturu ''Vijenac'', Luka Šeput, koji se inače boji objaviti moje tekstove, dogovorene i za koje mi je obećao objavljivanje, s obzirom da živi u strahu od toga da ga moćnmi gazda Matice hrvatske Igor Zidić ne vrati u provinciju (ispričavam se Osijeku i tamošnjim ljudima) odakle se dovukao u Zagreb na važno uredničko mjesto.
Dakle, dragi Luka: drži jezik za zube, čuvaj svoju fotelju (da bar imaš fotelju s obzirom da sjediš Zidiću u krilu) i ponašaj se sukladno hrvatskim katoličkim i moralnim uzusima: pravi se da te se to sve ne tiče, baš kao što su od istine okretali glavu one seronje koji su pristali na Čičkovo i Bančevo nasilje prema ovome novinaru (uz asistenciju likvidatora Žarka Puhovskog) kada sam u studenom 1997. izletio iz HHO-a, ili, u to doba, također iz Hrvatskog društva katoličih novinara, a početkom desetljeća, zamalo čak i iz Hrvatskog novinarskog društva (kojim su tada rukovodili znameniti alkoholičari i zgubidani), na isti način kao što se sada izbacuje Bogišića iz Matice: zbog tog jebenog verbalnog delikta.
Zbog verbalnog delikta bi, prema trenutnom raspoloženju premijerke Jadranke Kosor i njenog (protu)pravnog tima, trebao nastradati i kolega Aleksandar Stanković ali neće. Jer nakon čak devetominutnog reagiranja Jadranke Kosor u današnjem izdanju emisije ''Nedjeljom u 2'', ništa, de facto, nije demantirano. Štoviše, ponavljanjem kako Jadranka Kosor nema ništa u vezi deložacije i drame braće Branislava i Momira Drobca, premijerka sebe sve više uvaljuje u blato nemorala vladajućih, koji, kako reče saborski zastupnik SDP-a dr. Mirando Mrsić danas u Sisku, samo znaju otimati i krasti. Naime, Jadranka Kosor ništa nije demantirala glede životne havarije braće Drobac, a to što se pravi da ju se ne tiče sudbina građana prema kojima je MORH, u mračno doba vladavine krivoustog, pokazivao posebnu naklonost, svrstava ju u red moralnih veličina kakvi su Igor Zidić ili Ivan Zvonimi-dođimi Čičak koji se u ''Večernjem listu'' od 24. ožujka zalaže za progon novinara poput Aleksandra Stankovića i Denisa Latina s obzirom da personificiraju ''sramotno novinarstvo''.
Kriminalizacija misli i riječi traži svoje mjesto i u današnjoj Hrvatskoj pa se trebamo pitati zašto hrvatsko društvo nije ništa naučilo nakon doba komunizma kada se zbog progona nepodobnog izražavanja završavalo u zatvorima, najčešće, nakon montiranih sudskih procesa? Je li i zbog toga što se među onima koji zatiru pravo na nezavisan stav nalaze i svećenici poput glavnog urednika katoličkog tjednika ''Glasa Koncila'' koji upravo na Kaznenome sudu u Zagrebu odgovara zbog uvrede i klevete, to jest, zbog tvrdnje da sam svojim pisanjem i javnim angažmanom jedan od onih koji spremaju nove pokolje hrvatskog katoličkog klera?
Je li to zbog toga što kolumnisti poput Ivice Šole (raspop koji piše za ''Glas Slavonije'') svakog tko ne viđaju u vlastite ideološke redove (počevši naravno, od mene) žele vidjeti u psihijatrijskim ustanovama (tako ispada iz kolumne naslovljene: ''Psihijatrijski slučajevi u novinarstvu'', od 24. ožujka)?
Ili je pak sve to skupa posljedice krivo življene slobode i nedostatak elementarne ljudske solidarnosti? Da, to bi bilo to. Pitanje solidarnosti u konačnici je pitanje pravde i mira. Koliko god to bilo neugodno i nepopularno, valja imati hrabrosti i u medijima i u široj javnosti, naročito političkoj, postavljati smjela pitanja u vezi s nepravednom podjelom bogatstva, krađom i prodajom društvenih dobara, uništenjem okoliša, sustavnim sramotnim obezvrjeđivanjem žrtava onih koji su se borili za slobodu, ne samo hrvatske domovine, nepoštivanjem prava radnika, siromaštvom i bijedom velikog broja djece i odraslih u svijetu ali i u Hrvatskoj gdje se, nažalost, gnječe krhke veze ljudske solidarnosti. Samo glupani ne znaju za potrebu solidarnosti i za važnost ispravnog života u slobodi.
Da bismo znali kako s glupošću izići na kraj, moramo nastojati shvatiti njezinu bit. Jedno je sigurno, ona u biti nije defekt intelekta, nego ljudskosti… U takvim slučajevima i glupan postaje kritičar, napisao je protestanski (luteranski) doktor teologije i mučenik nacističkog režima Dietrich Bonhoeffer. Neki se ljudi rađaju glupima, neki sami uspiju postati glupani, a nekima glupost nametnu drugi. No, većina glupana nije glupa zbog nečeg što su im uradili njihovi preci ili njihovi suvremenici. Svoju glupost oni postižu vlastitim snagama. Za te se ljude može doista u pravom smislu riječi kazati da od sebe prave budale. Tu u prvom redu spadaju oni pretjeranci koji su skloni da postignu savršenstvo: težeći za savršenstvom, oni od sebe prave savršene budale. Naravno, oni su posljednji koji će to uvidjeti, a drugim je ljudima mrska sama pomisao da im to kažu. Jer, ne znati da ste glupi naprosto je divno.
Glupost - fenomen koji se pojavljuje u tako širokoj lepezi oblika kao što su taština, ponos, lakovjernost, strah, predrasuda - jedna je od glavnih meta satiričara, koji bi ostali bez kruha kad bi kojim slučajem glupost iščezla iz ovog svijeta.
U knjizi pod naslovom ''Povijest ljudske gluposti'' Paul Tabori navodi ''da Rogetov Thesaurus (čuvena engleska zbirka sinonima) posvećuje šest stupaca glagolima, imenicama i pridjevima koji su u vezi s glupošću'', a ono što je u vezi s pameću stane na manje od jednog stupca… Ona živi i danas i živjet će vječno, dično i trijumfalno. Jer, kako je rekao Schiller, protiv gluposti se i bogovi zaludu bore. ''Nikad više nećemo pokušavati razlozima uvjeriti glupana; to je besmisleno i opasno'', piše D. Bonhoeffer. Mi, svejedno, ovdje pišemo i glupanima unatoč. Ma koliko važne bile institucije u kojima djeluju: HHO, Matica hrvatska, Vlada RH ili Katolička crkva.