Konac izložbe Aleksandra Srneca

Objavljeno 30/09/08 u 10:20 PM unutar kategorije NaslovnicaKultura • - 0 komentara
Share

VELIKAN MODERNE HRVATSKE LIKOVNE UMJETNOSTI U POREČU

U galeriji Zuccato u Dekumanskoj ulici u Poreču danas je zadnji dan samostalne multimedijalne izložbe velikana hrvatske moderne likovne umjetnosti Aleksandra Srneca. U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč još je koncem srpnja ove godine postavljena izložba ovog umjetnika koji najpoznatiji po pripadanju dvjema umjetničkim formacijama koje su mijenjale svoje vrijeme, bio je suosnivač je i član grupe EXAT-51 te u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća sudjelovao u djelovanju međunarodnog pokreta Novih tendencija. Kao pripadnik skupini EXAT 5l Srnec je bio i jedan od potpisnika programskoga Manifesta objavljenog 1951. godine te sudjelovao na poznatoj, prvoj izložbi apstraktnoga slikarstva, na hrvatskoj i tadašnjoj jugoslavenskoj umjetničkoj sceni u Zagrebu i Beogradu 1963. godine. Prenosimo tek konac teksta uz izložbu, autora Ješe Denegrija: »…Apstraktni slikar u vremenu ideološki proskribirane apstrakcije, geometričar u vremenu ekspanzije enformela, graditelj statičkih i kinetičkih objekata u duhu Novih tendencija u razdoblju poslije enformela, potom jedini predstavnik Luminoplastičke i Luminokinetičke umjetnosti na hrvatskoj umjetničkoj sceni, jedan od protagonista grafičkoga dizajna u vremenu poslijeratne afirmacije ove discipline, eksperimentator u području kratkog i animiranog filma – sve to jest Srnec u svojim brojnim manjinskim pozicijama prema nekim dominantnim pojavama i praksama u vizualnoj kulturi vlastite sredine. Autor takvog profila gradi svoju formaciju na idejnim i operativnim iskustvima povijesnih avangardi u rasponu od pionira slikars-tva rane apstrakcije do ruskoga konstruktivizma i produktivizma, pri čemu se vidljivi tragovi utjecaja Kandinskoga, Mondriana, El Lissitzkog, Rodčenka kao dalekih predaka i prethodnika, zamijećuju u pojedinim Srnecovim fazama i ciklusima slika i objekata. No to ga nipošto ne čini pukim sljedbenikom spomenutih uzora nego, naprotiv, ukazuje na neke konkretne povijesne izvore koje svaki umjetnik po svome izboru, pa tako i Srnec da bi ovladao vlastitim izražajnim jezikom, mora posjedovati, priznavati, poštivati. U domaćem, pak, povijesnom naslijeđu, Srnec se ukazuje baštinikom pojedinih stečevina zenitizma: uočljiva je, naime, više nego jedino slučajna terminološka srodnost između Micićeva pojma Optikoplastika i Srnecova pojma Luminoplastika, a znameniti kolaž Pafama Josipa Seissela/Jo Kleka iz njegova zenitističkog razdoblja kao da nagovješćuje pojedina kasnija Srnecova formalna rješenja. Pri tome, razlika između tih rijetkih primjera domaćih međuratnih avangardi i Srnecova poslijeratnog oblikovnog jezika proizlazi iz promijenjenoga društvenog i duhovnog konteksta u kojima oba ova uzastopna vala – prvoga: povijesnih avangardi, i drugoga: poslijeratnih neoavangardi – nastaju i djeluju. Prvi val, naime, odaje idealistički karakter povijesnih avangardi, skrhanih političkim prilikama i zbivanjima koji su onemogućili njihovu realizaciju, definitivno ih prebacujući u utopijsku »optimalnu projekciju«; drugi, pak, val – a to je, zapravo, Srnecov slučaj – odaje pragmatički karakter umjetnosti, dizajna i njihove sinteze s arhitekturom u vremenu i kontekstu »konkretne utopije« početnih procesa masovnog društva u nastajanju u još uvijek oskudnim uvjetima hrvatskoga/jugoslavenskog poslijeratnoga socijalizma. Srnecov višedisciplinarni opus u rasponu od rane etape njegova pripadništva skupini EXAT 51 pedesetih, uključivanjem u pokret Nove tendencije u šezdesetima do individualnog usamljeničkog djelovanja od sedamdesetih godina prošlog stoljeća dalje, nosi u sebi prepoznatljive biljege upravo te vrlo uzbudljive transfomacije jedne cijele epohalne umjetničke i šire kulturalne klime u kojoj ovaj umjetnik, odgojen na utopijskom idejnom naslijeđu povijesnih Avangardi, traži, i cjelinom svoga djela umnogome i nalazi, ostvarivanja svojih brojnih zamisli u postutopijskom dobu pojave, uspona i, konačno, zamiranja poslijeratnih neoavangardi.« (N.T.)

Fotografije vezane uz članak

Komentari na članak

  1. U ovom trenutku nema aktivnih komentara na ovaj članak...

Vaš komentar