Je li “pirat s Kariba” Henry Morgan doista osnivač sela Mrgani?

PRENOSIMO IZ 22. REGIONALA

Na spomen Henryja Morgana rijetko će koji zaljubljenik u more, a još rjeđe pomorac, ostati ravnodušan. Njegov buran život i još značajnija djela ostavili su traga na prostorima od Kariba do Londona pa sve do zapadnih obala Afrike. Među destinacijama ovog moreplovca našla se po predaji i zapadna istarska obala, točnije Limski kanal! Tako se već desetljećima kraj istarskih ognjišta može čuti čudesna legenda o kapetanu Morganu i zakopanom dvigradskom blagu, koje su mnogi do danas neuspješno pokušali pronaći. Nameće se pitanje je li se taj "susret" zaista dogodio?

HENRY MORGAN – KAPETAN ZBOG KOJEG SU ŠPANJOLCIMA KLECALE NOGE

Henry John Morgan rođen je 1635. godine. Mjesto njegova rođenja još je nepoznato; Morganovi biografi dvoje između Penkarna u Monmouthu, koji se nalazi u Engleskoj, i Llanrhymnyja u Walesu. Samo prezime Morgan velškog je porijekla i u slobodnom prijevodu znači "rođen na moru". O njegovoj mladosti sačuvano je vrlo malo podataka. Bitna je, međutim, činjenica da su njegovi stričevi obnašali dužnost časnika u engleskom građanskom ratu. Upravo su ga ratna zbivanja uvela na pozornicu povijesti. Sredinom 50-ih godina XVII. stoljeća pridružio se posadi generala Venablesa u misiji pokoravanja španjolskih luka na Karipskom moru. Bilo je to razdoblje oštrog rivalstva Engleza i Španjolaca za (pre)vlast nad novootkrivenim područjima.

U pohodu na Santo Domingo general Venables doživio je neuspjeh – povlačeći brodove iz bitke i puštajući da ga vjetar otpuše na sigurno, daleko od Španjolaca, došao je do tada gospodarski gotovo bezvrijednog otoka Jamajke. Otpor 200-tinjak Španjolaca bio je uzaludan, jer su se borili protiv osam tisuća osvetoljubivih i bogatstva željnih Engleza. Tako je Santiago de la Vega, jedini grad na otoku, pao u engleske ruke. No, bila je to Pirova pobjeda; Oliver Cromwell očekivao je mnogo više od svoje snažne mornarice. General Venables je zbog neuspjeha zatvoren u Londonskoj kuli. Henry Morgan ostao je na Jamajci, gdje je uspio preživjeti tropske bolesti i borbe sa španjolskim gerilcima te je stekao glas vještog pomorca i bojnika. Godine 1662. sudjelovao je u uspješnom napadu na Santiago de Cuba kao kapetan bojnog broda, a godinu kasnije uspio je to ponoviti u San Franciscu de Campecheu. Nakon svake pobjede osvojeni bi gradovi ekonomski presahnuli; glavna motivacija u borbama protiv Španjolaca bila je pljačka, kojom su se jedino mogli namiriti veliki "apetiti" posade. Godine 1666. Morgan je, tada već promaknut u čin pukovnika Port Royala, uspješno okončao napade na Kubu i Panamu, prikupivši ogromno bogatstvo za sebe i svoje mornare. Uslijedila su nova osvajanja diljem Karipskog mora: možemo reći da je već tada slovio za živuću legendu.
No, sreća mu je uskoro okrenula leđa. Preciznije rečeno učinila je to engleska kruna. U vrijeme kad je primirje između Morganove domovine i Španjolske bilo na snazi, borbeni je kapetan odlučio pokušati nemoguće. Godine 1671. napao je Panamu – glavni i najbogatiji grad španjolske Amerike! I tog je puta bio uspješan. Ipak, nije ni slutio da je njegova najveća pobjeda ujedno i posljednja. Dana 4. srpnja 1672. uhićen je na Jamajci, nakon čega je pozvan u London kao krivac za narušavanje međunarodnih odnosa. Tri godine kasnije dobio je pomilovanje i zaplovio natrag na "svoju" Jamajku. Po nekim drugim izvorima u Englesku je morao krenuti 1671. pa se već sljedeće godine vratio u Port Royal.

LIMSKA PREDAJA O STRAŠNOM GUSARU

Iako Morganovi biografi tvrde da se u te tri godine (neki spominju samo jednu) kretao isključivo britanskim otokom, pučka istarska legenda tvrdi posve suprotno. U proteklih se nekoliko godina, naime, predaja o Morganovu "posjetu" Istri znatno rasprostranila. Možemo je tako naći na internet stranicama, u turističkim vodičima i oglasima, a o njoj je čak snimljen i dokumentarac u produkciji nacionalne televizije. Zanimljivo je da su svi, iz različitih razloga, sigurni u istinitost legende. Njen šturi sadržaj možemo opisati u svega dvije rečenice: strašni kapetan Morgan je u bijegu (ne spominje se od koga) doplovio do Limskoga zaljeva, u blizini kojeg se i zadržao jer mu se zbog skrovitosti učinio sasvim prikladnim zaklonom. Tamo je u gradu Dvigradu zakopao svoje blago, a nedaleko od njega se i nastanio, osnivajući mjesto koje nosi njegovo prezime.
Upravo je naziv sela Mrgani (izvorni naziv sela glasio je Morgani), smještenog na pola puta između Dvigrada i Limskog kanala, potaknuo maštu mnogih. Sadržaj pučke predaje, kojoj ne možemo ustvrditi početak, jedini je izvor za labavu hipotezu o istinitosti legende. U potrazi za bilo kakvim pisanim izvorom naišao sam jedino na pjesmu koja govori o Morganovim danima provedenim na dvigradskom tlu, a koja je navodno nastala po kazivanju jedne starije stanovnice Mrgana.

Predaja o Morganu

Bio je Dvograd pa ga premetnuli u Dvigrad, a u vrijeme
kada je bio Dvograd svatiše da ga mogu
podijeliti na dva, ali to naravno nikad neide
Ispod ladonje pored šterne nakon druge litre biske, i muktaroši
od velikana se napijaše a legenda ne pamti
dal' uz resku sablju ikad i njega počastiše
Ni suknja ijedna nije pored njega prošla, a da njino tilo
ko' jarbol snašna ruka nije gnječila
u legendu o Henriju Morganu
Ni Stijenu Krug koja legendi Dvigrada svjedoči, danas ne
maze meka stopala ženska što smrt
ponora tražiše u obrani časti djevojačke
Kad nevolja glasom stiže legenda ode bez blaga silna, i negdje na
Jamajci nakon utrobe potrunule od biske
mornarski rum dobiva ime Morgan
Svi što blago i danas traže jezom kamen natrag pokopaju, jer riječi
vraga iz utrobe crne skiće da se okane bogatstva te sriće
jer će visit na jarbolu ko' Španjoli što su blago smrću platili
Gledam Stijenu Krug kojoj bi tvoja stopala danas, pticom nošena
branila ljepotu kamena i tijela u spomen svih
ljubavi koje čast nisu tražile smrću

Čakavskog dijalekta, kojim se govori na istarskom području, gotovo i nema, a onda kada se javlja bode nas u oči nakon štokavice. Jasno je stoga da ovaj tekst nije izvoran i ne možemo ga povezati s narodnom predajom. Izuzevši ovu pjesmu, nemamo nikakav drugi materijalni izvor za potvrdu legende o Morganu. Je li moguće da o njemu nisu ništa zapisali mletački rektori? Je li mogao neopaženo svojim jedrenjakom proći istočnojadranskom obalom?
U situaciji kad nam povijesni izvori ne pružaju konkretne podatke ne smijemo površno zaključiti da se nešto i nije zbilo. Treba imati uvid u matične knjige, relacije pa i osobne zbirke imućnih seljaka da bi se ustanovilo vrijeme prvog pojavljivanja imena Morgan, što je bitno pri utvrđivanju povijesne utemeljenosti ove legende. Župni arhiv u Kanfanaru pohranjuje matične knjige počevši tek s 1685. godinom, što je 15-ak godina nakon što je kapetan Morgan možda stupio na istarsko područje.

MIGRACIJSKI VALOVI DOVELI MORGANE U ISTRU

Uvid u Zbirku Korenića potvrđuje nam hipotezu o neistinitosti legende o nastanku Mrgana. Godine 1620. i 1621. u toj se ispravi po prvi put spominje prezime Morgan. Iz biografije Henryja Johna Morgana saznali smo da je rođen 1635. godine pa slijedi da ni teoretski ne može biti osnivač M(o)rgana. Tko je onda bio taj prvi zapisani Henryjev prezimenjak u Istri? Riječ je o stanovitom Marcu Morganu. To što se on prvi put spominje već 1620. godine ne znači da se nije i prije nastanio na prostoru današnjih Mrgana; moguće je čak da on nije prvi Morgan u Istri, već je to bio njegov otac ili djed! U svakom slučaju, bilo je to prije rođenja slavnog Engleza.
Zanimljivo je i što se to prezime spominje baš tada, za razdoblja neposredno nakon teškog, krvoločnog i za istarski poluotok gospodarski i demografski katastrofalnog Uskočkog rata (1615. - 1619.). Nakon toga Istra nije mogla sloviti za primamljivo migracijsko odredište, kao što je to, uz snažne mletačke poticaje, bila prije rata. Možemo ustvrditi da su M(o)rgani u Istri osnovani prije 1615. godine, kad Poluotok još nije bio pogođen Uskočkim ratom.
Dolazak Marca Morgana ili njegovih predaka na zapadnu istarsku obalu morao se dogoditi nakon 1566. godine, kad mletački službenik Fabio da Canal u svojem Katastiku gorivog drva izričito kazuje da na području Dvigrada, Kanfanara i Barata nije bilo nikakvih naselja. Očito je stoga da su M(o)rgani nastali u sljedećem razdoblju, najkasnije do početka Uskočkog rata.
U novovjekovno vrijeme antroponimija dvigradskog područja bila je vrlo podložna promjenama, odnosno slavenizaciji nehrvatskih prezimena i nadimaka. Morgan je jedno od vrlo rijetkih prezimena koja su, po podacima koje nam pružaju Zbirka Korenić i Liber Anniversariorum, preživjela razdoblje od 1600. do 1750. godine. Iz podataka Zbirke Korenić koji sežu do 1750. godine, kao i iz Liber Anniversarioruma, vidimo da su, u početku talijanska, imena obitelji Morgan postupno slavenizirana. Slijedeći takvu logiku očekivali bismo da se i prezime s vremenom slaveniziralo. Bez uvida u izvore nametao bi se zaključak da su i Morgani postali Morganići. No, to nije bio slučaj s ovim, izvorno velškim prezimenom. Sve do danas ono je ostalo morfološki nepromijenjeno.

FENOMEN RURALNE LEGENDE

Ti podaci dokazuju da su Morgani bili demografski vrlo stabilna obitelj na dvigradskom području. U gotovo apsolutnoj prevlasti slavenskih žitelja oni nisu bili prisiljeni mijenjati svoje prezime. Koji je razlog tomu? Jesu li načuvši nešto o strašnom kapetanu Morganu iskoristili svoje prezime da bi sebi osigurali privilegirani položaj među suseljanima? Jesu li kasnije generacije tom legendom osigurale poštovanje drugih mještana, kojima se za pripovijedanja priča o nevjerojatnim podvizima velškog kapetana ledila krv u žilama? S druge strane, možda je legenda o nastanku M(o)rgana nastala tek kao marketinški trik u turističke svrhe?
Bilo kako bilo, unatoč dokazanoj povijesnoj neutemeljenosti ove zanimljive legende možemo očekivati da će ona još dugo uveseljavati ili strašiti djecu, ali i buditi maštu u onih nešto starijih. Nadajmo se samo da vrijedne dvigradske zidine neće biti (na)rušene pretjeranom željom nadobudnih u vječnoj potrazi za izgubljenim blagom…

Piše: Milan Radošević
Fotografije: Milan Radošević, Zoran Njegovan

Komentari na članak

1. U ovom trenutku nema aktivnih komentara na ovaj članak...