STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
«Povijest je učiteljica života», a «život piše romane»! Ove dvije velike izjave rekli su veliki ljudi i stotine puta smo se i sami uvjerili da je tome baš tako. No, sigurno ste čuli i za onu također veliku izjavu da fotografija ponekad govori više od tisuću riječi. I to je točno i više puta smo vidjeli fotke koje se riječima ne daju opisati.
No, da će jedna fotografija u sebi objediniti sve ove tri mudre i velike izjave - zvuči gotovo nevjerojatno! A fotografija koju upravo gore vidite, svjedoči da je tome baš tako! Ona u sebi objedinjuje i povijest i romansiranu pripovijest, a bogme i govori više od tisuću riječi. Pa počnimo redom…
Na fotografiji koja je nastala jedne vrele ljetne večeri nalaze se moja malenkost (lijevo), Bruno Langer i Ivan Jakovčić (desno). Godina je 1982., mjesec srpanj. U pazinskom Kaštelu odvijaju se različiti kulturni programi. Organizator jedne od večeri je i mlađahni Ivan Jakovčić. Priređene su takozvane "novine uživo", a gost je bio Bruno Langer, tada vođa super-uspješne rock-grupe «Atomsko Sklonište». Razgovor s Langerom odradio je odlično i vrlo zanimljivo kolega Zoran Simić, a ja sam kao tadašnji dopisnik iz Pule pisao o toj manifestaciji u "Večernjem listu".
No, najzanimljivije je bilo druženje nakon intervjua pred mnogobrojnom i zainteresiranom publikom. Langer i Jakovčić su nazdravljali buteljkama vina kao što to i naša fotografija pokazuje. Dobro se dakle, popilo! Sjećam se da je Nino već tada pričao kako ga zanima vinarstvo, kako vjeruje da će jednoga dana postati poznati vinogradar i vinar i kako je budućnost Istre baš u tome. Langer je isključivo pričao o glazbi i američkoj turneji, za čije je tamošnje tržište "Atomsko Sklonište" tada snimilo čak i LP ploču. Moja malenkost je govorila o novinarstvu i tome kako sebe vidim baš u toj profesiji. Te se noći bogme dobro jelo i popilo. Vina je birao Jakovčić i već se tada nazirala njegova sklonost somelierstvu. Istina bog, gledajući nakon više od četvrt stoljeća ovu sliku, vidi se da smo bili mladi, lijepi, ali i mršavi! Ne znam je li to moja zabluda, ali tada su svi ljudi bili nekako mršaviji. Kao da nije bilo toliko hrane ili se nije toliko prežderavalo. Bilo kako bilo, te je večeri započelo prekrasno prijateljstvo između Langera, Jakovčića i moje malenkosti…
I kao što pjesma kaže…godine su prošle pune muka…Od povijesne fotografije s početka naše priče proteklo je skoro 27 godina. Gdje smo i što smo? Ivan Jakovčić, lider IDS-a, danas je istarski župan, bog i batina regionalne politike. Bruno Langer, povremeno tu i tamo još zasvira, a u Puli važi za najvećeg i najljućeg protivnika stranke na vlasti i župana Jakovčića ponaosob. Moja malenkost još je uvijek novinar. U međuvremenu mnoge su vode protekle Pazinčicom i završile u Pazinskoj jami. Na isti način se i prijateljstvo Jakovčića i Langera pretvorilo u prah i pepeo. Pale su tu i teške riječi. Langer je za Jakovčića ustvrdio da je debeli patuljak, ne navodeći da bi bilo interesantno prije svega izvagati obojicu pa tek onda zaključiti tko je od njih dvojice teži. Nisam siguran, ali znam da obojica bez problema ulaze u super-tešku kategoriju. S druge pak strane, Jakovčić je Langeru uzvratio da je stari prdonja i da mu je bolje svirati gitaru nego lamentirati o politici. Langera je to, svakako uvrijedilo, jer svojedobno je bio dvije godine biran za najboljeg rock-basistu u bivšoj državi, ali koliko mi je poznato i "Rolling Stones-i" su proglašavani starim prdonjama od strane mlađih glazbenika, pa u tome vidim samo kompliment za Brunu, a nikako uvredu!
Na ovim je teškim riječima i - ostalo! Fotografija velikog prijateljstva iz 1982. godine ostala je zakopana u mom prašnjavom arhivu. Regional Express sada je ekskluzivno objavljuje!
Možda će se posvađana dvojka prisjetiti te tople ljetne večeri i doći do zaključka kako su bili mladi, lijepi i mršavi…Jer do zajedničkih zaključaka o politici i današnjem društvu očito je - nikada zajednički neće doći! A možda se prijateljstvo te ljetne večeri 1982. godine i desilo samo zbog - lošeg vina…?

Video vezan uz članak