LETEĆI HOLANDEZ
Piše:Pavle Pavlović
Svjetska prijestolnica nesputanih sloboda svakog 30. travnja predaje se do kraja. Tada Amsterdam postaje planetarni lider totalnih neograničenja. Svako može činiti ono sto mu je ćeif i ono sto ni u ludilu nije zamislivo – ne plaćati porez! Jer ovdje možeš sve, ali bez plaćanja poreza nikako. Čak i ako ti najbliži ostave imetak, ili makar psa ili mačku, valja ti posegnuti za džep. U ovoj demokraciji kako hoćeš foliraj ali u porez ne diraj. Eh, kada bi tako bilo i kod nas… Posljednji dan četvrtog mjeseca u godini je 365 jutara željno očekivani Kraljičin dan. Tada ova niska zemlja, kada bi se slikala iz aviona, izgleda kao jedna ogromna narančasta mrlja. Sve je u znaku boje od koje sam se, prije rata kod nas, ježio. Samo su papci mogli da se pojavljuju u tim kolorima. To je za mene uvijek bila najdrečavija boja kojom se mogu koristiti jedino vatrogasci ili policajci da ih se može dobro skužiti kada su na zadatku i da ih, ne daj boze, kakav ludi automobilista ne bi pregazio. Ali, evo sada i ja postadoh nosilac boje oranje, kako je ovdje zovu. Čak mi vise i ne bode oči, ne dize krvni tlak kao prije 18 godina. Sto ti je čovjek, začas se prilagodi, pa cak i na vazda drečavu narančastu farbu.
Koninginendag, iliti Kraljičin dan, zapravo počinje u noći dana prije. Tada milijuni lovaca na zaradu bez poreza zauzimaju mjesta na ulicama, trgovima, mostovima, tramvajskim šinama. Na najobičnijim prostiračima poredaju sve ono sto misle da im ne treba vise doma i onda trguju. Kažu mi da je tako jedan sretnik prije nekoliko godina na ulici kupio original sliku Van Goga, za dva, tri eura. Jadnik što je kupio pojma nije imao šta ima u svom neoporezovanom asortimanu. Dan razuzdanog veselja ipak je najupečatljiviji na moru kanala “Venecije Sjevera”. Čini ti se kao da je svih milijun i nešto stanovnika Amsterdama na većim ili manjim brodovima, splavovima, barkama, sojenicama. Zato je moje mjesto već godinama pored kanala. Tek tu najbolje možeš da doživiš pravu feštu od Kraljice. Lijepo sjedneš na neku klupicu, uzmeš pivicu, digneš ručicu i dok imaš snage mašeš oranje curicama sto promiču pored tebe. Kako koja pivica u gajbi manje, tebi raja na brodovima, splavovima sve ljepša, narančast ija. U takvim trenucima nadahnuća ide piva ko hladno mlijeko na mamurluk.
Na radiju javljaju da je 30. travnja 2010. godine Kraljičin dan u Amsterdamu slavilo, pored žitelja čaršije, još 950.000 uljeza sa strane. Dakle, u jednom danu najveći grad Holandije se udvostručio, a ti to u raspojasanom veselju ni ne primijetiš. Znaš da je frka, gužva, to si i očekivao i hajde dalje s feštom. Ko će kontati o statistici kada mu pod nos poturaju zarošenu čašu tek natočenog “Hainekena”.
Ali kako decilitri piva klize niz grlo polagano naviru maliganska prisjećanja.  Pred oči izbijaju slike nekakvog   Dan mladosti, sto je doduše počinjao mjesec dana poslije nego ova oranje gužva na kanalima. Znaš kako si noćima zamišljao da nosiš Štafetu mladosti, kako trčiš pred svom rajom u bijeloj košulji, s crvenom marom i plavom kapicom. Svi ti plješću a ti velik do neba. Snovi te uvode u veliki stadion, najčešće je to bio onaj "Partizanov" u nekadašnjem glavnom gradu zajedničke zemlje. Bez daha se uspinješ uz stepenice što vode u visove gdje te očekuje gorostasni sin naših naroda i narodnosti. Srca lupa, hoće da iskoči, snaga te polagano napušta, a ti paraliziranog mozga pokušavaš da još jednom repetiraš već dvije tisuće puta ponovljenu poruku omladine, radničke klase,vojnika i  odanog mu  puka. Stižeš pred njega, a on velik, beskrajan, mudro nasmijan očekuje da iz tvoje vlažne šake primi umjetnički ukrašenu palicu, koju su prije tebe nosili milijuni mladih po sumama i gorama i radničkim halama naše zemlje ponosne. I ti, kao i gotovo uvijek svi prije tebe, zabrljaš onda kada se to najmanje smije. Ili zaboraviš tekst,ili pomiješaš rijeci ljubavne poruke milijuna prema najvoljenijom vođi. On te tada pogladi mekom rukom i još blažim pogledom i stid koji te oblije zbog tupog mozga nestane u trenu...
 - Hej Paul ! - dreknu mi netko pored uha. Nizozemski prijatelj  nudi još jednu hladnu bocu "Hanikena". Umjesto da  budem zahvalan, ja ljut kao ris.   Zbog gutljaja što će me sigurno odvesti do prenatrpanih toaleta, razbio mi je sanjaranje koje je tako čudno, činilo mi se ničim izazvano, zaokupljalo ovo malo moždanih vijuga sto  je preostalo... Priča mi je da   Njeno veličanstvo Kraljica Betrisa ovog puta pokisla kao mis za posjeta  Zelandu, najjužnijem dijelu  dinastije. Na sreću sve je prošlo bez frke. Kada se samo sjetim kako je bilo lani, kada je usred  jednog od najsunčanijih Koninginendaga u gradu Apelodornu, neki luđak stisnuo gas, probio željezne i ljudske ograde i zabio se koji metar od kraljičine svite.Osim sebe ubio je jos devetoro nedužnih. Zato je ovog puta gotovo 2.000 policajaca čuvalo najpoznatiju nositeljicu narančaste nacionalne boje.Sjećam da lani raja na amsterdamskim kanalima pojma nije imala sto je njihova kraljica preživljavala. A tako ni ove. Jebe se njima sto se njen šešir  nakrivio od kise  Ma kome je do politike uz ovakvu butigu svega i svačega!
 Kraljičin dan  pao je, sto je za raju bilo i najvažnije, upravo pred vikend. Amsterdamski kanali neće se miriti do nedjelje uvečer. Koliko li ce do tada biti smeća u ovom gradu? Čistaći ulica, svjesna radnička klasa, iskoristili su najveći društveni događaj da započnu sa štrajkom za bolju plaču. Ne dajte se dragi proleteri u borbi sa klasnim neprijateljem! Zato uhvatih sam sebe, dok su ovi oko mene zavijali za lijepim curicama na lađama, kako vicem :
- Živila nam drugarica Kraljica!