Piše: Gordan Stojić
Josip Broz Tito u Istri ima status sveca. Shvatljivo, njegova je ratna antifašistička pobjeda omogućila prvi puta slavenskom življu državotvornost. Stoljećima prije, Istrom su vladali drugi. I Tito je očito priključenje poluotoka Jugoslaviji smatrao svojim velikim uspjehom. Rado je dolazio na Brijune ili filmski festival. Pula je u to vrijeme bila metropola. Svjetski državnici kroz nju su prolazili na putu za Brijune. Partijski spin doktori svojski su se trudili od Tita napraviti megastara. Umjesto žuljevitih ruku i radničke kute, ljubičica bijela nosio je svilene čarape i gaće, pio viski i bančio sa glumačkim zvijezdama. Naravno da se ni u snu nije smjelo pitati koliko su nas stajali Liz i Burton, koliki je bio njegov glumački honorar i koliko su plaćene boce šampanjca i viskija koje su polokane na Brijunima. Jugoslavenima je tih godina bilo dobro. Imali su posao, socijalno i dobivali društvene stanove. Imao je Tito i mračnu stranu. Volio je da o njemu pjevaju, da ga zasipaju ordenjem i počasnim doktoratima. Mnogi politički protivnici proveli su godine po zatvorima. No, najviše od svega strasti izazivaju događaji iz svibnja 1945. Današnji povjesničari potvrđuju da je nakon nacifašističke kapitulacije bilo osvetničkih ubojstava za koja poslije nitko nije odgovarao. Nema sumnje, Tito je za ubojstva bez suđenja morao znati. Zvjerstva koja su počinili nacisti potisnula su u zaborav činjenicu da je diljem Europe bilo osvetničkih pohoda. Za pretpostaviti je da su se pobjednici dogovorili da će zažmiriti na vlastite zločine. U Hrvatskoj se danas događa zanimljiv fenomen. Mnogi iz vrha vlasti su filoustaše. Za njih je Pavelić, a ne Tito ispravni Hrvat. Dapače, partizanskog vođu proglašavaju ratnim zločincem. Jedno je jasno. Partizanska pobjeda pomela je ustašku bagru. No, isto je tako jasno da Tito nije heroj bez mane. Da nije bilo partizanske pobjede imali bi državu s rasnim zakonima, a Istra bi bila Italija. Probajmo stvari sagledati iz današnjeg kuta. Nitko ne dvoji da su Bljesak i Oluja bili potrebni. Ali kako opravdati zločine koji su počinjeni nakon velikih vojnih pobjeda?