Intervju: Vera Petrinjak-Šimek

INTERVJU
VERA PETRINJAK-ŠIMEK, URBANISTICA U MIROVINI I AKTIVISTICA "ZELENE AKCIJE":

KORUMPIRANA STRUKA I POLITIČARI OSTAVILI SU JAVNOST NA CJEDILU

Razgovarala: Sanja Šariri
Fotografije: arhiva

Gospođu Petrinjak-Šimek, urbanisticu u mirovini i jednu od najeksponiranijih članova Zelene akcije, angažiranoj u akciji "Pravo na grad" koja se u Zagrebu u slučaju gradnje na Cvjetnom trgu svrstala protiv sprege politike i struke, "uhvatili smo" na izlasku iz pulske gradske vijećnice nakon okruglog stola u organizaciji Gradskog poglavarstva te smo joj postavili nekoliko pitanja. Gospođa Petrinjak-Šimek se pokazala zahvalnom sugovornicom, što je i bilo za očekivati, budući da je u sebi pomirila "struku" i "aktivizam" u službi javnog interesa.

R: Gospođo Petrinjak-Šimek, zamolila bih vas da se za početak predstavite našim čitateljima, da nam ispričate u čemu ste angažirani, kao i da nam odmah prokomentirate ovo čemu ste upravo nazočili u pulskoj gradskoj vijećnici?

Radila sam 30 godina u Urbanističkom zavodu grada Zagreba, a zadnjih 15 godina, nakon odlaska u ranu mirovinu, radim kao aktivist Zelene akcije. Unazad par mjeseci Zelena akcija se povezala s grupom udruga u kampanji "Pravo na grad". Ta kampanja nije stvorena isključivo zbog Cvjetnog trga, već je pokrenuta ranije od strane te mreže udruga iz alternativne kulture koje su shvatile da ne mogu doći do prostora, za razliku, primjerice, od vaših (pulskih, op. a.) udruga koje su smještene u kakvom-takvom, pomalo dijaboličnom prostoru, ali ipak prostoru, u kojem one mogu djelovati.
U Zagrebu se to pitanje ne rješava, ili se rješava voluntaristički, od slučaja do slučaja, tko ima bolje veze, a ta mreža od 60-ak udruga nije htjela tako dalje raditi i počelo ulaziti u pitanje kako se javni interes u gradu uopće razvija.
U tom prodiranju u tematiku javnog zastupanja, odnosno kako politika zastupa javni interes, dogodio se i Cvjetni trg. To je notorni primjer kako se u sprezi privatnog interesa kapitala i politike uz slugansku poziciju struke, kako urbanista tako i konzervatora, može dogoditi da se jedan projekt nameće gradu i građanima kao da je to neki njihov interes.
Što se Pule tiče, upravo smo prisustvovali okruglom stolu koji je zapravo na simpatičan način organiziralo Gradsko poglavarstvo, ali i prilično nedosljedno jer se nije održao u prostoru u koji bi mogao doći veći broj zainteresiranih građana. Međutim, čula sam da je javna rasprava već održana, pa mi smisao ove rasprave nije do kraja jasan. Ipak, danas sam obišla sve "sporne" parkove s kolegicama iz Zelene Istre i mogu vam reći da sam konsternirana i da ne mogu vjerovati da jedna služba koja se zove Konzervatorski odjel Ministarstva kulture RH može svojim mišljenjem, odnosno ne davanjem suglasnosti na jedan Provedbeni plan, blokirati na taj način razvoj povijesne jezgre. Naime, oni traže u parkovima izgradnju. Mislim da su apsolutno prešli granice svoje kompetencije i da to uopće nije njihov zadatak niti dužnost, odnosno ovlaštenje. To da li se negdje gradi ili ne je urbanističko, planersko pitanje, a ne konzervatorsko jer "konzervacija" je zaštita.
Dakle, oni sad drže nož pod grlom gradskoj upravi, a gradska uprava bi se trebala obratiti ministarstvu kulture i tražiti tumačenje Zakona o zaštiti spomenika i mislim da bi se Grad na taj način mogao izvući.

U sprezi privatnog interesa kapitala i politike uz slugansku poziciju struke, kako urbanista tako i konzervatora, može dogoditi da se jedan projekt nameće gradu i građanima kao da je to neki njihov interes.

OVO ŠTO SE NUDI NIJE REKONSTRUKCIJA, VEĆ – NOVA IZGRADNJA

R: Mislite, dakle, da ipak postoji još neka mogućnost koju Grad još nije iskoristio, a koja bi pomogla u rješavanju ove svojevrsne pat-pozicija?

Da, to jest pat-pozicija. Nevjerojatno je da oni u tim parkovima ne dozvoljavaju niti uređivanje. Vidjela sam taj park koji je prekrasan u kontaktu s morskom obalom, doduše s Uljanikom u blizini, ali iz kojeg vidite more, a da oni ne dozvoljavaju uređenje u smislu postavljanja javne rasvjete. Naravno da se onda u nedostatku rasvjete tamo skupljaju svakakvi ljudi. Pa neće se tamo problem rješavati izgradnjom objekata, nego uređenjem parkova i postavljanjem javne rasvjete.

R: Što kao osoba koja je dugi niz godina radila u urbanizmu, u "struci", mislite o potrebi da se rekonstruiraju građevine iz doba Austro-ugarske, što je u ovoj priči svojevrstan kamen smutnje?

Vaš termin "rekonstruirati" je kriv termin, a za to niste vi krivi, jer to također piše u službenim novinama Istarske županije koji govore o Prostornom planu županije, piše "tipološka rekonstrukcija". Ako je rekonstrukcija, onda se radi o postojećem objektu koji se rekonstruira, a ovo sve što smo danas vidjeli je nova izgradnja. Nova izgradnja na staroj parcelaciji ili na staroj matrici.
To je pokušaj revaloriziranja i vraćanja stare matrice koja je tu izgubljena jer se dogodilo bombardiranje, nastala je praznina. Znači, tu se želi rehabilitirati jednu nepostojeću ulicu i izgraditi objekt, znali ne rekonstruirati, nego izgraditi nove, a danas sam vidjela nekoliko tih interpolacija koje su se dogodile baš u najstarijoj povijesnoj jezgri i mogu vam reći samo ovo: to je jedna katastrofa, to čovjek ne može vjerovati, poput onog hotela na obali uz Kavanu ogledala, pa onda ona uska kuća s aluminijskim detaljima. Interesantno je da se spominje i rečenica "izgradit će se slijedeći princip faksimila ili interoplacije". Ta dva termina su tu potpuno na krivom mjestu – faksimil se dogodio u Varšavi kada se uzeo projekt iz arhiva iz 18. stoljeća i koji se poštovao – onda se to zove faksimil. Interpolacija je izgradnja jedne kuće između dvije postojeće.
Vidjeli smo da se u Puli interpolacije ne obavljaju s faksimilom, nego s ružnom, neprilagođenom arhitekturom. Ona nije čak niti iritantno moderna, nego je konvencionalna, skromna, prosta i ružna, barem ove interpolacije koje sam danas vidjela. Mislim da je gospođa sociologinja sjajno rekapitulirala tko je sve involviran: građevinski lobi, projektantski lobi, konzervatori imaju interes dobivanja sredstava za prekopavanje, ali žalosno je što se u Puli događa. Vidjela sam dva mjesta gdje se vrše iskapanja i nakon toga se nasipa zemlja. Možda će se reći da nema novca za prezentaciju, ali te iskopine rimskoga razdoblja su zaslužile da na kraju dobiju prezentaciju, da budu pokrivene staklom ili otvorene, a nikako da se gore izgradi garaža i ne mogu vjerovat da će to dogoditi.

Trenutno Pula ne izgleda jadno i otrcano, nego katastrofalno, ali ne zbog toga što u parkovima ne postoje nedovršeni blokovi, nego zbog zapuštenih fasada.

SMIJEŠNO JE IĆI NAOPAKIM PUTEM…

R: Upravo je to bilo moje sljedeće pitanje: puno se govori, evo i sada, da će se unutar PUP-a "Stari grad" graditi u parkovima, ali planira se gradnja i garažnih kuća i to upravo u povijesnoj jezgri. Što mislite o tom načinu osmišljavanja prostora?

Mislim da je to tragedija. Pula bi sigurno trebala sebe štititi od garaža, odnosno prostor oko najstarijih dijelova grada, jer, pazite, te ulice ne mogu podnijet ulaz i izlaz iz garaže, a one tamo navlače novi i još veći promet. Njima se ne smanjuje promet, aute morate maknuti, zatvoriti, bilo naplaćivanjem ulaza, bilo strogim režimima, rampama, jednostavno im zabraniti povijesnu jezgru i one urbanisti koji ne shvaćaju da se to može savršeno riješiti treba odvesti na izlet u Veneciju i s tornja Sv. Marka im pokazati grad koji savršeno funkcionira, doduše uz neke otežavajuće okolnosti, i bez ceste i bez garaže. Znači, to je moguće.
I vi na koncu, u Puli, prezentacijom povijesnih spomenika, a svakom iskopinom dobivate nove atrakcije, micanjem prometa i uređivanjem pješačke zone, možete već danas podići atraktivnost svoga grada.
Trenutno Pula ne izgleda jadno i otrcano, ona izgleda katastrofalno, daleko katastrofalnije od bilo kojeg jadranskog grada, ali ne zbog toga što u parkovima ne postoje nedovršeni blokovi, nego zbog toga što su fasade tako zapuštene da ne znam jesam li vidjela dvije-tri pristojne fasade, a tu je riječ o nepoštovanju nasljeđa. Vjerojatno stanovnici sami nemaju novaca, što znači da bi Grad trebao pronaći sistem subvencioniranja da se te fasade srede, ali i da se parkovi očuvaju, da se prošire pješačke zone, da se iz centra maknu automobili i onda bi mogla Pula dobiti stoput veću turističku atraktivnost. Smiješno je da se ide naopakim putem.

R: Za kraj, što općenito mislite o načinu na koji je trenutno u Hrvatskoj javnost u stvarnosti uključena u donošenje tako važnih odluka kao što su dokumenti prostorno-planskog uređenja?

U Hrvatskoj je to na mizernoj razini. Konkretno, u Zelenoj akciji smo se više bavili studijama utjecaja na okoliš koje također imaju javne rasprave i konstatirali smo da je stanje katastrofalno, a ja se sjećam da je tako i s prostornim planovima. I ovaj prostorni plan o kojem smo danas razgovarali je imao javnu raspravu koja je trajala tijekom novogodišnjih praznika, dakle, kada su ljudi veseli i ne žele o nečem drugom brinuti nego o tome kako se lijepo provesti na svečan način. Postoji Pravilnik koji je podzakonski akt Zakona o prostornom uređenju i mislim da bi ga udruge trebale analizirati i kritički se na njega osvrnuti te tražiti njegovu renovelaciju kako bi se stanje unaprijedilo.
Sada kada se približavamo Europi neka si naši lokalni, županijski i državni političari ne umišljaju da će i tamo moći provoditi ovakve ignorancije javnosti, znajući da je u Europi tradicionalno poštivanje, uvažavanje i uključivanje javnosti u donošenje odluka od vitalnog interesa. Naši se političari ponašaju kao age, begovi, paše, ne znam što reći, i misle da će to proći, ali neće. To će se morati promijeniti kada budu primljeni u EU. U Zagrebu su korumpirana struka i korumpirani političari ostavili javnost na cjedilu. Civilno društvo, udruge građana, su preuzele na sebe ulogu i odgovornost zaštite javnog interesa.

Komentari na članak

1. Istrijanac: 19/04/07 u 17:39h ·

   Odlično razmišljanje! E, još samo da ga čuju i oni koji bi trebali to znat bez da im netko govori....ahah... -----

Stranica 1 od 1