PRVI DIO I DRUGI DIO –OBJAVLJENO U REGIONALU BROJ 26.
Razgovarao: Nikola Biliškov
Siguran sam da je Korado Korlević, voditelj Znanstveno edukacijskog centra Višnjan, poznat čitateljima Regionala. Nije ga potrebno posebno predstavljati. Njegovi veliki uspjesi na polju edukacije, ali i znanosti zapaženi su diljem svijeta. Danas, zahvaljujući prvenstveno njegovom angažmanu, Višnjan slovi kao jedna od «Meka» alternativnih obrazovnih aktivnosti, kojoj hodočaste mladi iz cijelog svijeta.
Općenita je predodžba o Koradu da je on «onaj astronom iz Višnjana». Međutim, on je mnogo više od toga. Zbog toga smo ovim razgovorom pokušali približiti čitateljima Regionala njegove stavove o obrazovanju, društvu, ekologiji i svemu što nas okružuje.
REGIONAL: Voditelj ste jedne od najuspješnijih institucija alternativnog obrazovanja u Hrvatskoj. Što mislite o službenom obrazovnom sustavu?
Ovo je naprosto prekompleksno pitanje. Školski sustavi su izuzetno kompleksni i tromi sustavi i pokušati ih analizirati u jednom tekstu suvisle dužine je skoro pa neizvedivo. Elementi koje bi trebalo analizirati kako bi se stekla slika o sustavu su položaj učenika, profesora, ali i hijerarhijskih struktura države, koja želi zadržati monopol nad edukacijom, te obitelj, vanjsko okruženje države, kapital koji traži žrtve. Eto, sustav je jako složen i pun apsurda i to ne samo kod nas. Naši mladi ljudi, koji izlaze iz škola, opterećeni su raznoraznim dogmama, što uvelike proistječe iz autoritarne pozicije nastavnika. Za ilustraciju, recimo, ljudi obrazovani u zapadnoeuropskim zemljama puno spremniji postavljati pitanja i komentirati predavače. Naši mladi ljudi će biti puno sramežljiviji. Oni će odslušati predavača uglavnom bez komentara.
REGIONAL: Da li je HNOS kvalitetni pomak u tom smjeru ili bi ga okarakterizirali tek kao šminku?
Što se HNOS-a tiče, intencije zakonodavca su jasne, dovesti sustav do standardne kakvoće programa. Što se nivoa znanja, osposobljenosti tiče HNOS nije ništa posebno, tek jedan od aspekata mekdonaldizacije školstva. S druge strane, izvršitelji su mu uglavnom nespremni i slabo motivirani, nedostaje im adekvatna oprema i prostor. Što se učenika tiče, oni su svakim danom sve više uvučeni u sustave vrijednosti gdje je rad pri dnu ljestvice poželjnoga. Naravno da postoje izlazi iz takvih situacija, ali oni nisu ni brzi ni jednostavni, a i ne ovise samo o školstvu.
U edukaciji je obitelj na prvom mjestu, a za razvoj inteligencije su najbitnije prve tri godine. Aktualni testovi inteligencije su standardizirani za Amerikance i kalibriraju se po svijetu. Naravno, na rezultat jako utječe sredina u kojoj se dijete odgaja. Hrvatska je dobra sredina za odgoj djece zbog same kvalitete života i manjeg zatomljavanja kreativnosti od "uređenih" sredina. To što u HR nedostaje morat ćete nadoknađivati samoobrazovanjem.
Pokušati biti intelektualac u ovakvoj sredini i djelovati u pravcu da se to promjeni je problem i trebat će desetljeća da se taj sklop odgoj + obitelj + sustav vrijednosti + sredina = inducirani dio IQ-a dovede do prosjeka za „zapadni svijet”.
REGIONAL: Po čemu su programi Znanstveno edukacijskog centra Višnjan (ZEC) bolji od programa ostalih sličnih centara? Koje su njegove slabosti?
Naši su programi vanškolski pa imaju potpunu slobodu odabira sadržaja i metoda, a kako nisu pod ingerencijom MZOS-a odgovorni smo za njihov uspjeh samo našim ciljevima, učenicima i njihovim roditeljima. Slični centri baš i nisu česti, i kad se uzme gdje se nalaze projekti koji su nam ekvivalenti po programima, onda treba otići van Hrvatske. U našem susjedstvu postoje slični programi u Francuskoj, Mađarskoj, Njemačkoj i Srbiji, a u ostatku svijeta u Izraelu, SAD, Velikoj Britaniji, Južnoj Koreji… Svjetska organizacija koja koordinira rad mreže tih projekata, NYEX - Network of Youth Excellence je krovna organizacija sa sekretarijatom privremeno smještenim u Budimpešti. Podršku ima od UNESCO-a i NATO-a, svatko sa svojim interesima, a trenutno upravo mi predsjedamo tom organizacijom.
Što se naših slabosti tiče, rekao bih da su one zajedničke svim nevladinim organizacijama u nas. Dakle, nedostaci su podfinanciranost, kroničan nedostatak opreme, ogroman gubitak vremena i energije u potrazi za nekom pomoći ili sponzorstvom i sl. Slijedeći velik problem, a to je slabost koja nam tek dolazi, biti će nedostatak vrsnih mentora pri narednom podizanju nivoa aktivnosti.
DRUGI DIO
REGIONAL: Mnogi ljudi koji su prošli Vaše edukacijske programe danas su razasuti po vodećim svjetskim znanstvenim institucijama. Također, na vodećim pozicijama gotovo svih relevantnijih projekata koji se provode u Hrvatskoj nalazimo bivše polaznike višnjanskih škola. Očito je da je Vaš utjecaj velik. Možete li to komentirati?
Kao edukatoru, izuzetno mi je drago da su naši programi, u onom kriznom vremenu domovinskog rata, učenicima dali motivaciju, samopouzdanje i inspiraciju da izrastu kao stvaraoci. Što se "tajni" tiče, njih nema. Svakome se ukaže najveće povjerenje, da mu se odgovornost i uključi ga se u projekte. Znanstveno okruženje, podupiruća grupa, vlastiti talent i samoučenje tada naprosto učine svoje.
Naravno da u svemu pomažu i rezultati koji se postižu i koji zorno pokazuju da se rad isplati. Rezultati nisu tek puki odgovori, već uvijek donose i niz novih pitanja na koja treba odgovoriti, što su sve izazovi.
REGIONAL: Mnogi su polaznici višnjanskih škola danas uspješni poduzetnici. Kako objašnjavate toliku uspješnost vaše metode?
Učenje znanstvene metode stvara osobe otvorenog uma, koje su uspješne ne samo u znanosti, već i u drugim djelatnostima. Baš to stalno iznova treba naglašavati. Iz naših programa zato ne izlaze samo znanstvenici. Mnogo je njih u životu odabralo i druge karijere, ali kada se kao kriterij uzme stvaralaštvo, originalnost i upornost, a odabir se vrši znanstvenom metodom, svi imaju recept za uspjeh u poslu.
REGIONAL: Što biste izdvojili kao goruće probleme istarskog društva? Hrvatskog? Čovječanstva općenito?
Ima toga i previše, toliko da će od "gorućeg" sigurno nešto i zagoriti. Naša je tehnološka civilizacija sama po sebi koncipirana kao destruktivna i za čovjeka i za prirodu. Sve se tretira kao izvore budućeg rasta kapitala. Veliki, globalni problemi se uglavnom koriste kao poluge za postizanje političke ili ekonomske nadmoći i ponekad im je upitna vjerodostojnost. Što se nas samih tiče, društvo se globalizira takvom brzinom da nam pred očima nestaju stari sustavi vrijednosti i zamijenjuju ih neki novi sustavi, izgrađeni na temelju upitnih moralnih vrednota.
U svakom slučaju, naša tehnološka civilizacija ima ograničen vijek trajanja i već se sada traže načini osmišljavanja nekog novog društva, koje bi moglo opstati. Sustav mjerenja u takvom društvu ne bi se temeljio na "imati" već na "biti". Ujedno je to i "biti ili ne biti" za našu civilizaciju. Čini mi se da imamo vremena da se sredimo za otprilike 50 do 300 godina .
REGIONAL: Koji se projekti trenutno provode pod okriljem ZEC-a?
Ima dosta programa, od raznih ljetnih škola za učenike od 9-18 godina, studente, učitelje i mentore. Tijekom ljeta idu Kampovi prirodoslovlja, a tu su i dvije međunarodne ljetne škole: Summer School of Science (S3) i Višnjan School of Astronomy (VSA). Tijekom školske godine idu drugi programi tipa: Students@Visnjan; United World Coleges Project Week. Krajem godine se organizira nacionalna smotra učeničkog stvaralaštva "Vip Eureka". Van toga se ponekad organiziraju i posebni tečajevi specijalizacije, kao prošlogodišnji za profesore južnokorejskih znanstvenih srednjih škola u trajanju od tri tjedna.
Ipak, trenutno nam je najveća preokupacija potreba za povećanjem broja učenika, učitelja i mentora uključenih u programe. To znači da nam slijede značajne organizacijske promjene. Isto tako, trebamo osposobiti prostorne uvjete za izvođenje naših aktivnosti u Višnjanu i na lokaciji novog kampusa Tičan.
Raduje nas rast aktivnosti koji se planira, ali nas istovremeno pomalo i plaši kompleksnost cijele priče u koju smo se upustili.
REGIONAL: Osim tih aktivnosti, vrlo ste angažirani, naročito u zadnjih nekoliko godina, na polju zaštite okoliša. Naročito ste se istaknuli na problematici svjetlosnog onečišćenja i zaštiti rta Kamenjak. Dokle ste došli s tim aktivnostima?
Došli smo do satisfakcije da je u novom Zakonu o zaštiti prirode svjetlosno onečišćenje definirano u članku 31. Uspjeli smo uvjeriti građane da postoji i ekološki prihvatljiva javna rasvjeta, što je rezultiralo postavljanjem baš takve rasvjete na mnogim mjestima po Istri i Hrvatskoj. Na nedavno održanoj međunarodnoj konferenciji o svjetlosnom onečišćenju, održanoj u Bledu, postalo je jasno da je upravo u toku značajan proboj u identificiranju i analizi problema koje svjetlosno onečisćenje stvara u okolišu. Mogućnosti doprinosa rješavanju tih problema kroz specifične projekte je dosta velik. Polaznici naših programa mogu pripremiti kvalitetne materijale već za idući simpozij.
Što se Kamenjaka tiče, sami Medulinci i Premanturci su ti prvi koji tamo vide svoju ekološku prepoznatljivost, a suradnja Zelene Istre i ustanova Kamenjak i Natura Histrica pokazuju da smo na pravom putu.
Preko našeg centra pokrenuta je inicijativa da se osnuje još jedna udruga, klub istraživača "Explora", kojemu je cilj zaštita prirode, društva i znanja na posebno koncipiran način.
REGIONAL: Kad smo već kod toga, možete li se osvrnuti na probleme istarskog okoliša?
Kapital u nas i u svijetu već ima svojstvo osobe, to je ona famozna "pravna osoba". Međutim, nedostaju etičke norme. To je beštija koja se otkinula s lanca i sada ždere sve unaokolo. Među našim „gorućim“ problemima stalno se ističu betonizacija obale, rasprodaja zemlje, devastacija spomenika kulture i arheoloških lokaliteta, golf tereni, Rockwool… Međutim, spomenuti su samo dio problema o kojima se treba puno više govoriti. Na primjer, manje spominjani problem s kojim se srećemo, jest koliki je ekološki impakt turizma u Istri. Izuzmu li se Francijeve pjesme to je gotovo tabu tema. Nažalost Istra se nalazi tako blizu Europi da će nam od nje ostati samo krpice koje na kraju nećemo prodati. I tek tada ćemo se sjetiti kako bismo ih trebali cijeniti. Već i površan izlet u istarska sela može vas uvjeriti koliko je taj problem ozbiljan. U Istri već sad gotovo i da više nema seljaka, krava, ovaca, koza… Nedavno sam se prestrašio, kada sam po prvi puta nakon dvije godine došao u jedno selo. Tamo me dočekalo dvadeset ruralnih vila s bazenima, što izgrađenih, što u izgradnji. Tamo gdje je nekad bila lokva za napajanje blaga sad su teniska igrališta. U nekim selima "vikendaši" već skupljaju potpise da se zabrani držati stoku jer im smrdi.
Istrijani nemaju pojma što se dešava, a upravo su ostali bez Istre. „Duhovnost" sad mogu prodavati samo još neizlječivim naivčinama.
REGIONAL: Široj ste javnosti naročito poznati kao astronom. Međutim, manje je poznato da je Vaša „prva ljubav“ zapravo bila biologija. Također, zaljubljenik ste u znanstvenu fantastiku, a nije Vam strana ni poezija. Uglavnom, svestran ste čovjek. Komentirajte.
Ne bih ja sebe nazvao svestranim. Barem ne svestranijim od mnogih drugih. Možda bi bolje bilo reći da sam tek još jedan čovjek razapet pred prebogatim izlogom riznice ljudskog stvaralaštva. I nisam usamljen. Mnogo nas je koji se divimo novim oblicima u kojima se prezentiraju kreativnost, ideje, izumi, prave vrednote čovjeka.
Većina djece, sudionika naših programa shvati da umjetnost i znanost nisu suparnici i da se u njihovoj sinergiji može očekivati neki sljedeći ključni razvojni korak. Mnogima to na prvi pogled nije jasno, ali i umjetnost i znanost su jednako vrijedne, one su dva metodološki različita pristupa istoj stvari, istini.
REGIONAL: Koliko Vam mala sredina, kakav je Višnjan daje slobode, a koliko ste sputani u njoj? Da li bi Vam bilo lakše da živite i radite u velikom gradu?
Suvremena tehnologija danas velikom brzinom briše granice između takozvanih velikih sredina i takozvanih malih sredina. Nekad je „biti različit“ značilo biti "ridikula" i u maloj kao i u velikoj sredini. Jedina je razlika bila u tome što si u gradu imao još barem nekoliko takvih kao podupiruću grupu pa je bilo lakše podnijeti to nerazumijevanje sredine.
Vjerojatno mnogi misle da osoba poput mene izaziva određeno podozrenje među stanovnicima male sredine kakva je Višnjan. Međutim, Višnjanci su se već davno priviknuli da im se po mjestu dešavaju neuobičajene aktivnosti. Morali su. U stvari, mnoge to veseli i sami su se uključili u te alternativne projekte.
REGIONAL: Na kraju, možete li nešto poručili mladima?
Snovi se ostvaruju, ako ih se dovoljno dugo sanja.

Komentari na članak
Bravo...Regional Express i hvala Nikoli Bliskovu za izvrstan interview.Korado Korlevic is great man, za primjer mnogim uciteljima,nastavnicima i profesorima u hrvatskom obrazovnom sistemu.Ja se rado sjecam jednog nastavnika fizike i matematike,koji je i te kako znao te predmete pribiziti ucenicima,on je naprosto volio te predmete i sam je bio znatizeljen i tu svoju znatizelju je prenio na svoje ucenike.A takvih nastavnika je malo.
SRETNA I USPJESNA NOVA 2008.GODINA ! Urednistvu ovih stranica i svim ucesnicima na ovome forumu.