GASTERBAJTER 274
Piše: Gordan Stojić
Ovih sam dana probao napraviti nemoguće, obraniti don Damira Stojića od pobješnjele mase. Odmah sam rekao da sam ateist i da osim činjenice da dijelimo isto prezime, ne poznajem dona. Njega su optužili da je rekao da silovana žena ne može zatrudnjeti. Poslijepodne je to demantirao, a navečer na televiziji ponovio da to nije rekao i da to ne misli. Ali divlji psi su ga već razapinjali. Njima nije bilo do don Stojića već do ideološkog obračuna. Izrečena je gomila uvreda na njegov račun, a mene se probalo minorizirati i mimo mene na FB zidu harangirati. Upravo u tome jest stvar. Nije demokratičan onaj koji se zalaže za gay brakove, pobačaj, prava crnaca, predbračni seks. Demokratičan je onaj koji drugom daje pravo da ima svoje mišljenje. Uzalud sam objašnjavao da don nije Jim Morrison, da neće pijan i nafiksan plesati gol po stolovima. Da naprosto zastupa doktrinu svoje vjere i da je u krajnjoj liniji zaposlenik crkve. Ništa od toga divljim psima nije ulazilo u glavu. Oni su se manirom rulje iz vesterna željeli obračunati sa ideologijom koju ne da ne vole nego mrze. I bili su strašno nesretni što je on demantirao izjave koje mu se pripisuju. Dapače, naizmišljali su gomile kvazi argumenata samo da bi na kraju ispalo da je pop rekao to što nije rekao. Nevjerojatno što su sve povlačili kao argument za napade. Nevjerojatna sranja na granici duševne bolesti.
Ista je stvar s Radom Šerbedžijom. Ne volim ga jer naš novac troši da bi sa mnogobrojnom obitelji ljetovao po Brijunima. Da predstave radi zimi uz naš novac bilo bi mi lakše. Čovjek širi kulturu po recimo Puli koja je zimi pusta i ništa se ne događa. Ali lijepo je ljetovati besplatno. Uz Stazića i slične političke uhljebe koji imaju dovoljno para da si plate hotel, ali lijepo je na Brijunima. Devedesete je otišao u Beograd živjeti sa svojom ženom. Njegovo pravo. Glumio je u filmu Dezerter. Čitao sam kritike i piše da je riječ o antiratnom filmu. Jedan dio sniman je u razorenom Vukovaru. Ali ispalo je da se Rade pojavio odjeven kao četnik s kamom u ruci sav okrvavljen. Valjda je i zaplesao od radosti što su tu ubijani Hrvati, narod uz koji je Srbin Rade odrastao jer je rođen u Vinkovcima. Bit će da je osobno po Ovčari ubijao. Puno godina kasnije neki mu prijete da ne smije doći u Vukovar. Jer će oni što? Nabiti ga na kolac kao u filmu Banović Strahinja? U čije ime ti govore? Moje? Mog pokojnog oca, časnika Hrvatske vojske? Znam da on nikada ne bi htio da se bilo koga linčuje.
Zašto vam sve ovo pišem? Zato jer sam proživio rat. Moja baba, umrla je s preko devedeset i onaj prije ovoga. I obje smo znali da se zbog jedne riječi gubila glava. Dovoljno je da jedan upre prstom, a raja popizdi. Kako da kao novinar nekog proglasim četnikom, ustašom, neprijateljem, mrziteljem jer uvijek postoji opasnost da neki ludov takvog prozvanog čovjeka ubije? Sjetite se ST-a Marinka Božića. Objavljivali su liste navodnih KOS-ovaca. Neki od tih ljudi su odvedeni i ubijeni. Nikada nije dokazano da je sve posljedica tekstova, ali nije nemoguće. E vidite. Meni je bitno kao profesionalcu i čovjeku da imam mirnu savjest. Tko je kriv, oteo,pljačkao, palio i ubio, neka ide na sud i bude osuđen. Ja mu svojim teškim riječima neću suditi. I zbog toga mirno spavam.
