GASTRBAJTER 50
Piše: Gordan Stojić
Na djelu je partizanonostalgija. Hrvati i Srbi opet se spremaju u šumu. Gledam neku sprsku televiziju. Priča se o Bitci na Neretvi. Bata se sjeća Pule i premijere. Stalno je bio s Titom. Ne zna da li je Tito njega tražio ili mu se Bata uvlačio u guzicu. Bit će da je ovo drugo. I Miloševiću se uvlačio u guzicu. Borisa je fasciniralo Titovo bijelo odijelo. Kada se poslije i Tuđman odjenuo u bijelo odijelo, odmah mu se uvukao u guzicu. Mileni se svidio vatromet. Ljubiša je ljut što kapitalisti nisu htjeli dati Oskara komunističkom filmu. Bata se sjetio da su inženjerci JNA rušili most, no stvorila je prašina i slika nije bila dobra. Naknadno su izradili maketu u nekom češkom laboratoriju i snimili rušenje mosta. Ovaj na Neretvi je trebao poslužiti kao turistička atrakcija, ali ništa nije bilo od toga .Bilo je još zanimljivih podataka. Korišteno je na tisuće statista, uništena su četiri sela, a vlasnicima masno plaćene njihove srušene kuće. Unajmljeno je na stotine konja i magaraca za vuču, u zrak je dignuto na desetke tenkova JNA koji su u filmu glumili nacističke motorizirane brigade. Poslije su ih bacili u staro željezo. Goleme su honorare dobile uvažene svjetske glumačke zvijezde. Na setovima se obilato jelo i još više pilo. Film se prikazivao u kinima i na televizijama prijateljskih komunističkih zemalja. Ukratko rečeno, veliki spektakl za veliku partizansku bitku i veliki socijalistički projekt koji je na kraju završio još jednim krvavim ratom. Gledam sve to i sve si nešto mislim. Ma jebem li vam mater da vam jebem, tko je platio sve to?